Evanđelje u molitvama
srijeda, 13.02.2008.
6. Čovjek ljubavi - povratak
Slijedeći zakone tvoje Gospodine
spoznajem da su sva blaga Neba
skrivena u trnovitom putu života.
Izabrao si put Kalvarije, put trpljenja,
boli i patnje za naše spasenje i dao
svima na znanje da nema drugog
puta spasenja osim bolnog puta i
premda je bolan, on vodi do punine
života i sreće. Iz ljubavi prema nama
i danas si u Gestemaniju, sa pozivom
da dođemo k tebi, da molimo i da ne
gubimo nadu. Ti si onaj koji je predao
svoje tijelo da bi čovjek bio slobodan.
Nosio si breme koje su ljudi zaslužili,
svojom krvlju sve nas otkupio, a danas,
mnogi te ne prepoznaju i ne primaju.
Smiluj mi se kriste i prihvati moj križ za
svoju utjehu. Blagoslovi moj put Bože
i ove ljude koji me očekuju, te učini
da sve što činimo bude na tvoju slavu.
Vlak se zaustavio na prvom peronu kada je
Pavel ugledao nasmješena sv. J. Orsinia.
Pavel je saznao da je sv. Orsini par godina
nakon zaređenja i pastoralnog rada u školi
za mlade, pun sumnji, razočaran dvoličnošću
svjeta i pojedine svoje subraće, uzdrman i
pokoleban kanio napustiti svećenstvo.Na
sreću, Božjom voljom, na koncu se sve dobro
završilo, a o tome Joseph Orsini sam kaže:
Između mene i Krisata, nije postojao pravi,
osobni odnos. On je vremenom postajao
predmet mog umnog istraživanja ali nikada
stvarnost u mom osobnom životu. Ime njegovo
bilo je prisutno u pameti ali ne i u mom srcu.
Postajao sam ohol i sitničav, moje srce bilo je
hladno, počeo sam pomalo gubiti vjeru i nadu.
U takvom stanju duha, mislio sam da sam i tako
previše zaposlen sa župljanima da bi još i molio.
Zaboravljao sam da je i sam Sin Božji molio Oca.
i da je molitva ujedno izvor snage u svećeništvu.
Pogrešno sam tumačio molitvu, smatrao sam se
oštroumnim da bi k tome još i molio, kritizirao sam
druge svećenike koji su redovito molili i skrbili za
nemoćne i siromahe, izbjegavajući tako stvarnost,
ne znajući da upravo oni svojim radom i molitvom
posjeduju pravu tajnu. Čitao sam krivu literaturu
koja je loše tumačila Krista i tako se navikavao
na ispraznost koja je odobravala napuštanje mog
svećeničkog staleža, koja me vodila u propast.
Jednog dana po povratku s puta koći, našao sam
poruku na sekretarici: ovdje Otac Pynki, javi se.
Glas sa druge strane ga pozvao da dođe uskoro
na seminar katoličkog pentakostalnog pokreta.
Obećao je i ako nije mislio doći. U sobi je našao
knjigu ""Križ i bodež" i dao se na čitanje. Poslije je
uzeo prašnjavu Bibliju sa police i nastavio čitati
do jutra, misleći da bi sve to bilo divno kada bi
bilo i istinito. Nije znao da je sve to bio Boži plan.
U jutro je krenuo na doručak, nasmješen, i nije
bio umoran. Smješak je dolazio iz dubine duše.
U vrijeme doručka započela je borba. Mislio sam
kada bi Isus ušao u moj život morao bi puno toga
mijenjati, puno toga bi se morao odreći, dok su mi
u mislima navirale Njegove riječi: Traži najprije
kraljevstvo Božje, i sve drugo će ti se nadodati!
U 7. nastavaku:
Slučaj pacijenta Davida D. te događaji na karizmatskim
seminarima oca Pynkia, dovode J. Orsinia bliže Kristu!
