Evanđelje u molitvama
srijeda, 30.01.2008.
4. Čovjek ljubavi - o paklu...
Pavela je pozvao svećenik Orsini u Diamond Street,
Philadelphia, radi zanomljivosti koje je sam proživio,
te radi karizmatskih seminara koje je vodio otac Panky.
Bio je u vlaku, te ga je čekalo oko tri sata putovanja.
Kao znanstvenik, koristio je vrijeme za analiziranje
osobito duhovne literature, u rukama je držao naslov:
Isus govori o paklu vidjelici Mariji Valtorti.
Svako putovanje, znanstveni rad, čitanje i dr. Pavel
je započinjao blagoslovom i makar kratkom molitvom:
Samo si ti put u ovom vremenu Isuse, našao sam te,
izabrao, zavolio. Ti si mudrost koja me izvodi iz svih
nevolja, Ti si svjetlo koje osvjetljava moju nutrinu,
Ti si mir koji svijet ne može dati. Isuse, vjerujem u te,
ne radi drugih, nego zato što je to moje iskustvo kada
si mi u blizini. Zavodnici danas imaju moć kao nikada prije,
u medijima, u sektama, u raznim alternativama kojima
varaju ljude. Tko danas želi pronaći put koji vodi Bogu.
Tko danas treba pastira koji nas ljubi, put koji je jedini
pouzdan, jedini put na kojem možemo graditi kao na
stijeni, zar ne znaju za pakao i škrgut zubi zavedenih.
Hvala ti Isuse za sve što si učinio za mene, za nas,
hvala ti za ove riječi i poruke, koje si dao nama na
znanje, preko svoje odabrane vidjelice Marije, koje evo,
doslovno upisujem i u svoj dnevnik i u svoje srce:
"Od svih zaborava koje su u stvari prezir vječnih istina,
proizlaze tolika zla ljudima. Piši, gledajući tvog Iusa koji je
umro na križu u tolikim mukama, koje se jedino mogu
usporediti s mukama pakla, a takvu je smrt želio da
spasi ljude od smrti. Ljudi ovog vremena ne vjeruju više
u opstojnost pakla. Stvorili su sebi drugačiji prekogrobni
svijet, prema svom ukusu, i takav da bude manje zastrašujući
za njihovu savjest, koja zaslužuje veliku kaznu. Učenici, manje
više vjerni duhu zla, znaju da bi se njihova savjest suzdržala
od stanovitih nedjela, kad bi stvarno vjerovali u pakao kakav
vjera naučava da jest, znaju da bi se njihova savjest, po
izvršenom nedjelu, povukla samu sebe i u grižnji našla
pokajanje, i u strahu našla pokajanje, i s pokajanjem put
da se vrati k Bogu. Njihova zloća, kojoj ih je poučio Sotona,
kojemu su sluge i robovi, ne želi ovo povlačenje i povratke.
Zato ne priznaju vjeru u pakao kakav on jest, te izmišljaju
neki drugi, ako ga uopće izmišljaju, koji nije drugo do neka
stanka, da se uzme zalet za druga, buduća izmišljanja.
Pakao traje kroz vječnost, jer se iz te smrti ne izlazi na novo
uskrsnuće. Zato je taj oganj vječni i u njemu će se naći svi
koji počinjaju sablazni i bezakonja. Ne vjerujte da će to biti
samo do časa svršetka svijeta. Dapače, nakon strašne smotre,
još nemilosrdnije će biti to boravište plača i muke, jer ono što
je još sada dopušteno njegovim gostima; da imaju za svoju
paklenu zabavu - moć škoditi živima i gledati nove osuđenike
kako se strmoglavljuju u ponor - više neće biti, a vrata odurnog
Sotoninog kraljevstva bit će od mojih anđela zakovana,
zabravljena zauvijek"...
(...i u slijedećem nastavku, istina o paklu)!
srijeda, 23.01.2008.
3. Čovjek ljubavi - objava
Nakon posjete jednoj američkoj bolnici za duševne bolesti,
Pavel se vozio prema manjem nasellju sa oko 1500 žitelja.
Pod dojmom doživljenog, u molitvi i osobnoj blizini s Kristom,
razmišljao je i molio za one jadne ljude da im Gospodin
pomogne umanjiti grozote, umine trpljenja i duševne boli.
Mnogi koji su tamo, tamo su jer Boga nisu svaćali ozbiljno,
koji su se izrugivali Gospodinu, kojima je srce ohladilo,
u srcima je nestalo Boga, a ljubav se vremenom ugasila.
Zato Gospodine, tražim utočište kod tebe, budi mi tvrđava,
budi mi hrid zaštite i spasa, i ne dozvoli da ikada propadnem.
S pouzdanjem, zazivam te Gospode, budi mi put do istine.
U duševnoj bolnici, Pavel je promatrao nekadašnju učiteljicu
Gerterudu koja je izbezumljeno ponavljala riječi "on je došao"...
Tragom priče o Gertrudi, Pavel je putovao u navedenu župu
kod svećenika Norberta, koji je ovdje došao nakon krvavih
sukoba u Mađarskoj 1956. godine, i postao župnikom.
Nakon najave i srdačnog prijema, Pavel je imao prigodu
čuti doista nevjerojatnu priču, radi koje je zapravo i došao.
U župi su bili mahom dobri vjernici, djeca su išla na vjeronauk
a među njima, svojom vjerom se isticala 10 godišnja Angel.
U mjesnoj školi predavala je učiteljica Gertruda, koja se
svojski trudila da djeci vjeru prikaže kao glupost, da ocrni
svećenika, a osobito, mala Angel, bila je na udaru učiteljice.
Pred Božić, točnije 17. prosinac 1959. godine, odluči izvesti
dramatičnu igru, pa upita Angel: dijete, što učiniš kada te
zovu roditelji?, dođem, bojažljivo odgovori dijete tihim glasom.
Odlično, a, što bude kada roditelji zovu dimnjačara?, dođe i on,
Vrlo dobro. Dimnjačar dolazi jer postoji...No, uzmimo da tvoji
zovu pokojnu baku, da li će ona doći?, ne, ne će se pokazati,
izusti Angel tihim glasom, svjesna igre koju učiteljica sprema.
Sjajno, a ako zovu snjeguljicu, crvenkapicu...? ne ne će doći!
Dakle djeco, živi koji postoje odgovaraju na poziv i dolaze,
naprotiv, oni koji ne odgovaraju ne žive, prestali su postojati.
To je jasno zar ne, ..da odgovore učenici.. a, sad mali pokus:
Angel izvoli izići iz razreda...a vi ju djeco sada dozivajte...
Angel ponovo sjedne...Vidite djeco, ona je živa, čula je i došla,
a sada uzmimo da zovemo malog Isusa...ako postoji, mali Isus
će čuti vaš poziv... zato viknite svi skupa jako: "Dođi mali Isuse"
svi su povikali, a Angel je šutjela, dok je odzvanjao podrugljiv
kihot učuteljice...eto moga dokaza, on ne će doći jer ne postoji.
Angel je probledjela, a učiteljica pobjednički kliktala, nema ga!!
Angel, se tada neobjašnjivo digne iz klupe, stane pred razred
sa sjajem u očima i povika: ipak će mo ga zvati, čujte me sad svi,
dignite se i zovite, dođi mali Isuse..djeca poslušaše, sklope ruke
i prodornim glasom stadoše dozivati: dođi mali Isuse, dođi mali
Isuse, odjekivalo je dvoranom, a učiteljica je stajala preneražena.
I, najednom, vrata razreda se naglo otvoriše. Sva svjetlost dana,
kao da se na njima sabrala. Ova je svjetlost rasla i rasla dok nije
postala velika kugla. Kugla se naglo otvorila i u njoj se pokaza tako
krasno dijete kakvo nikada nismo vidjeli. Dijete se radosno smješilo. Njegova prisutnost bila je neizmjerno ugodna. Bilo je obučeno u
bijelo, nalik suncu. Dan je kraj njega izgledao posve crn...Ništa
nije reklo, ništa nije učinilo, samo smiješak, a zatim je nestalo. Kugla
svjetla se po malo rasplinula. Vrata se polagano opet zastvoriše...
Svi su stajali nijemi, bez riječi. Prva se javila učiteljica, vrisnula je,
"On je došao, On je došao" zatim je pobjegla zalupivši snažno vrata
iza sebe. I to, posljednji puta...
Anđela je bila presretna, vidjeli ste, On postoji, a sada recimo hvala
Gospodinu. Izmolili su Oče naš, a školsko zvono označi kraj sata.
Nakon uvjerljivih riječi svećenika Norberta, u svom dnevniku Pavel
nije želio donositi sud o ovom događaju, samo je naveo da:
ono što je istinito, ne mora uvijek biti i posve uvjerljivo!
I ako su nastavnici u školi ovaj događaj nastojali zatajiti, svećenik
Norbert je pristao da se ovaj događaj objavi pod njegovim imenom,
pa danas, nakon ovog čitanja, možemo zahvaliti Gospodinu,
što je dopustio da se ovo svjedočanstvo objavi!
četvrtak, 17.01.2008.
2. Čovjek ljubavi – odluka
Ko većina obraćenika, Pavel je želio postati
apostol poput Pavla, koji želi nadoknaditi štetu
koju je učinio svojim mladenačkim nedjelima.
Nakon milosti obraćenja koje je primio od Boga
osjećao je poziv u svom srcu i odlučio biti ustrajan
u krćanskoj ljubavi koju je osjećao prema svijetu,
i praema svakom elementu svijeta, u ljubavi prema
Ocu, tj. prvoj ljubavi, i zadnjem cilju svega što postoji.
Ovog puta, Pavela je poziv vodio ka eksperimentiranju
na ljudskom mozgu, kada se našao u timu jednog od
ponajboljih američkih znanstvenika Dr. Stowela.
Pretpostavili su i eksperimentalnim mjerenjem dokazalli
da ljudski mozak emitira jednu vrstu radio valova, te
da se ponaša poput uređenog prirodnog radio odašiljača.
To je za početak pokusa trebalo biti dovoljno kako bi mjerenjem
mogli doznati što se događa u mozgu jednog umirućeg čovjeka.
Uspjeli su izraditi složenu aparaturu sa označenom skalom
podioka radio valova na kojoj su se valovi mogli razlikovati.
Podesili su uređaj koji mjeri jačinu valova misli umirućeg.
S osobljem bolnice dogovoren je pokus kojim bi se moglo
pratiti što se događa u mozgu jedne umiruće vjernice.
Ona sama nije mogla znati što se događa u susjednoj sobi.
Od strane Pavela, na pokus su pozvani redom stručnjaci,
po uvjerenju ateiste, među kojima je bio i dr. Stowel.
.
Skala uređaja podjeljena na 500 stupnjeva prema plus i minus.
U pokusnom mjerenju uređaj je izmjerio radio valove tada
naj jače američke radio stanice koji su dosegli do 9 podioka.
Vrijeme je brzo prolazilo te se približavao čas umiruće starice.
Žena se sve usrdnije molila Bogu i zahvaljivala mu na svemu.
Molila je za opraštanje grijeha po zaslugama krvi Kristove.
Ona se radovala što će se brzo naći u jednom drugom svijetu.
Od ganutljivih molitvi starice Pavelu su se pojavile suze u očima.
Misli su mu odlutale dalje, kada ga je prenulo zvonce na uređaju.
Žana je umrla, a kazaljka na uređaju stala je na +500 stupnjeva.
Kazaljka bi išla još i dalje da je to konstrukcija uređaja dozvoljavala.
Znanstvenici su se međusobno pogledali, znajući da je to po prvi
puta u povijesti čovječanstva izmjerena molitva jednog vjernika.
Snaga molitve bila je 55 puta jača od naj jačeg odašiljača radio
stanice u SAD-u. Ateistički pristup time bio je u potpunosti razoren.
U nastavku, to je valjalo potvrditi na umirućem koji nije vjernik,
pa je drugi dan isto ponovljeno na umirućem muškarcu nevjerniku.
Sestra bolničarka je zamoljena da razgovara s umirućim, pa je ovaj
izustio da sumnja u Boga, ljude, te proklinjao Boga, svetinje, i td.
U smrtnom času, kazaljka na instrumentu dosegla je od – 500 st.,
te je pokusom prvi puta izmjerena jačina zlih misli i proklinjanja.
Pavel je bio zahvalan Ocu što je dopustio da znanstvenici ovim
pokusom stanu Njemu licem u lice, njemu samome sveznajućem
Bogu, jer kada su oni kao ljudi, mogli izmjeriti dobre i zle misli,
Stvoritelj zasigurno zna naše misli i ono što se događa u mislima.
Spoznaja istine u gornjem pokusu, oborila je ateistički pogled
mnogim znanstvenicima, a dr. Stowel, taj dan - 12.srpnja 1953. g.
zabilježio je kao dan svog novog rođenja, u Duhu, istini i ljubavi.
četvrtak, 10.01.2008.
1. Čovjek ljubavi - uvod
Mladi američki znanstvenik Pavel, u prvim danima
nakon završenog studija, bio je uvjereni ateist.
Radio je na području atomske fizike i to na novim
metodama istraživanja prirode i ljudskog mozga.
Bio je otvoren vanjskom svijetu, proučavao je
vjersku literaturu, te je kroz svoj znanstveni rad
dolazio do spoznaja koje su negirale ateistički
racionalizam, i nije se mirio sa stavovima prema
kojima je Bog samo tvorevina ljudske mašte.
Kritički gledajući na svijet, bio je otvoren pozivima
ljudi koje je gledao sa razumjevanjem, živeći sa
njima zajedno u ovoj živornoj pustolovini, u ovom
neprestalnom traženju istine, mira i prijateljske blizine...
Gledao je i proučavao ljude nezasitne u svojim
fizičkim, duhovnim i duševnim potrebama, koje
su međusobno nerazrješivo isprepletene, za koje
nema pravog odgovora, što rađa psiho-fizičkom
neravnotežom ljudi opsjedniutih materijalizmom,
ljudi koji ne znaju od kuda dolaze i kamo idu...
Sve je glasnije čuo zov nezadovoljstva onih koji
su alergični na znakove vremena na koje ukazuje
religija, koji ne žive i ne prihvaćaju Evanđelje,
pa ih nutarnja zbunjenost često odvodi liječniku,
psihijatru, još češće astrolozima, magiji, okultizmu...
Pavel je kroz svoj znanstveni rad i poimanje ljudske
sudbine, težio ka globalnoj viziji moralnijeg svijeta.
Za to se ne miri sa postojećim, te počima slijediti
katoličke tološke misli i pionire novog karizmatizma,
karizmatike vođene sv. Duhom koji su slijedili Krista.
Proučavanjem teologije i humanističkih znanostim,
sretao je vjernike kod kojih je uočavao uravnoteženost,
smirenost, moralnu čestitost, kulturu, te im se odlučio
priključiti i znanstveno proučavati određene pojave,
i ako je znao da bira teži put, da se okreće protiv struje,
na putu i u vremenu koje će pratiti napori i odricanja.
U prisustvu karizmatika, naučio je da je Bog Ljubav,
a gdje je srdačna ljubav tamo je i mir, radost, strpljivost,
dobrota, blagost, praštanje i međusobni blagoslov.
Naučio je da treba voljeti Boga više od njegovih darova,
tada čovjek žanje mnoge radosti i započinje Nebo već
ovdje na zemlji, i postaje sretan, čovjek ljubavi.
Slijedeći post:
- 2. nastavak: č.lj. -odluka, u kojem se opisuje
Pavelovo znanstveno otkriće kojim obara
ateističko gledanje na život i svijet.
- prep. pogledati najavu serijala na kraju boxa...
(kao i do sada, postovi idu jednom tjedno)
petak, 04.01.2008.
Moć Ljubavi ...
Blago onima koji spoznaju i slijede milost,
jer je milost radosna vijest spasa u istini,
to je milosno stanje zajedništva s Bogom,
kada smo u miru i zajedništvu sa bližnjima.
Sve što imaju, oni znaju da primaju od
Stvoritelja preko drugih, a što im nije nužno
stavljaju na raspolaganje braći i sestrama.
Čine za druge sve sa ljubavlju i iz ljubavi,
jer, ako se darivanje ne čini iz ljubavi
ono ponižava onaga kome se daruje.
A, ono što činimo sa ljubavlju i iz ljubavi
čini se u stanju radosti, koja nastaje onda
kada znamo da su naša djela i riječi
u skladu s nutarnjim glasom savjesti,
kada su i naše nakane po volji Božjoj.
Stanje milosti koje čovjek bira i slijedi,
uvjet je za pobjedu ljubavi u našem životu,
nad svim onim što zavodi, navodi i razara.
Kao pojedinci, pozvani smo na milost i na
trud za pobjedu ljubavi u našem životu,
jer će doći vrijeme konačne pobjede Ljubavi
nad svim nasiljem ovoga svijeta, i ljubav
će zasjati nad zemljim kao jutarnje sunce.
Majka Marija, često nas poziva na molitvu,
u ovo vrijeme kada smo pozvani na milost,
u sjaju Božje Ljubavi, daru radosti i mira,
zrakama božjeg sunca koje će nas grijati.
U vremenu rasta, dopustimo promjenu srca
tako da ga drugi mogu prihvatiti i prepoznati,
srca koje čeka na njih, da ih primi, sasluša,
da ih utješi i spremno pomogne, da ih ojača,
da im pomogne s ljubavlju bez naplate,
a, kada se tako iskazuje ljubav bližnjima,
srce pobjeđuje, ljubav narasta, tako da
smo u stanju pobjediti svaki grijeh, i sve
poteškoće koje nam na putu dolaze.
Kroz djela istine i ljubavi čovjek dozrijeva,
i preko žrtve vlastitog života, kroz smrt,
ulazi u novu stvarnost - život vječni...
Napomena:
Ovim postom privodim kraju serijal postova
"škola ljubavi" tako da slijedeći tjedan kreće
novi serijal "čovjek ljubavi" kojeg će mo pratiti
kroz mnoge životne zgode i nezgode!
