Jedno su bili ideali mudraca
a drugo ideal što ga je u svijetu
pokrenula radosna vijest Ljubavi
putem dinamične religiji kršćanstva,
koja poziva na međusobnu ljubav,
tj. jedine religije pokrenute od Boga,
kojoj je Bog stvarno nadahnuće i cilj,
koji je Ljubav i ujedno Predmet ljubavi.
Dugo je trebalo čekati čovječanstvu
na kršćanstvo kao ideju bratstva
koja u sebi uključuje jednakost, mir,
dostojanstvo, nepovredivost osobe,
pravu vrijednost osobe i ljudskog bića...
Prema iskustvu brojnih katoličkih mistika
koji su prolazili put čišćenja duše kroz
neposredno iskustvo Boga, kroz rasvjetljenje
do samog mističnog sjedinjenja s Bogom,
dotiču se zakonitosti prema kojima je Bog
uzročnik i utemeljitelj cjelokupne evolucije
svih životnih procesa te prema tome i
transcedentalnog počela svih stvari.
U svom rastu, mistici su imali intuiciju
prisutnosti Boga, imali su izvanrednu
energiju, smionost, i snagu u shvaćanju
i ostvarivanju na putu svog postojanja.
Imajući intuiciju Boga, u punini svog bitka
bez prostornih i vremenskih ograničenja,
koji ostvaruje čovjeka kao slobodno biće,
mistici dolaze do spoznaje postojanja duše
koja može biti i postojati neovisno o tijelu
te može živjeti i nakon rastanka sa tijelom,
kao i do spoznaje o planskoj evoluciji života
prema kojoj je usmjereno nastajanje bića
u prirodi koja ima određeni povijesni cilj.
Cijelo vrijeme postojanja, mistici su bili u
uvjerenju da su oni oruđe u Božjim rukama
a da Bog jednakom ljubavlju ljubi sve ljude
te da od njih traži da se ljube međusobno.
Dakle, dolaskom Krista i njegovih apostola,
te mistika-svetaca koji predstavljaju ono najbolje
u ljudskom rodu, čija je pravednost neprestano
bila proširivana po ljubavi, nastaje nova religija
kršćanstva koju čine djela, stvaranje i ljubav,
dinamična religija utemeljena od Stvoritelja,
prema kojoj se ostvarujemo i rastemo u ljubavi
prema zakonitostima koje vode ka redu i miru,
prema napucima koje nalaže ispravna savjest,
prema zanosu vjernika koji ne može utrnuti
a može se uvijek nanovo zapaliti, u ljubavi,
čiju sinfoniju slušamo u prirodi, koja je dar
Nadahnivatelja zanosa u sinfoniji života...
Blagoslov mira i ljubavi želim vam u 2008. godini!
Radost Božića zahvaća svako srce,
na dan kada se srca otvaraju Bogu,
kada se Bog lakše u nama očituje
kada Ga lakše primamo sa ljubavlju.
To je blagdan života, svjetlosti i istine,
trenutka kojeg u istini proživljavamo
onda kada nam Marija donosi Isusa
s ljubavlju i blagoslovom mira i ljubavi
Boga koji se rađa u ljubavi za svih nas
na dan kada se riznica Božja otvara
vječnoj struji života u našim srcima,
vrelu žive vode koja teče neprestano.
Božić je dan u kojem je Bog na prvom
mjestu, u pojedinim srcima u obiteljima,
dan kada Crkva Kristova i obitelji, ne
mogu ostati bez bogatstva mira i ljubavi,
jer je to dan kada se iznova odlučujemo
za Boga, a, Bog je sve za nas, naš život,
bez Njega smo bijedni i jadni te izloženi
djelovanju svake nazadnječke napasti.
Zato nas Marija poziva na odluku-Bogu,
jer je to prvi korak ka rastu i spasenju.
Bog je u malom Isusu taj korak za nas,
za našu konačnu odluku, prvi učinio.
Božić je dan kada se Bog vratio nama,
zato Mu dopustimo da dalje putuje s nama,
da nas vodi u istini, pravednosti i ljepoti.
Božić je dan oprosta i blagoslova svima
kada postajemo blagoslov jedni drugima,
kad blagoslov i ljubav postaju jedno te isto,
kada se zatvara krug struje Božje ljubavi
snaga kojom nadjačavamo svako zlo.
To je dan blagoslova mira i Božje ljubavi
ljubavi koja u središtu svega čini kršćanina
a to je osobni susret sa Isusom Kristom
u silnoj spoznaji zakona rđanja i odrastanja...
Božić je, Bog je s nama - blagoslov Božića
želim svima Vama...!!!
U našoj slobodi, koja je dar, svoju
budućnost treba stalno pronalaziti,
ma kakve bile nedaće, ili brodolomi,
ma kakve bile magle, ili tamni oblaci,
kojima se zamagljuje naša svijest,
kojima se želi zatamiti Ljubav i istina,
postoji Nada, pružena prema obalama,
i novo nestrpljenje da bi smo otkrili još,
postoji svijest, život, ljubav, vjera, rast,
postoji uvijek ono bolje, čemu težimo,
da bi smo u vremenu otkrili sami sebe.
Nada nije ritual, neko lažno pouzdanje,
utemeljeno na nekoj magiji postojanja,
u nekom pobožnom očekivanju sutrašnjice,
naprotiv, Nada je čin, ona u sebi nosi
zadaću koju terebamo ispuniti, jer ona,
Nada, ima pravo ime, ona nam nudi Lice,
u osobi izbavitelja, Isusa Nazarećanina.
Nada je rođena u Betlehemu, u samoći,
u neprihvaćanju u strahu i napuštenosti.
Nada je rođena u onoj životnoi stvarnosti
koja graniči sa nemogućim, kada je svaki
uspjeh i korak ujedno i dar Božje ljubavi.
Unatoč svemu, Nada će ipak živjeti u tom
djetetu, umaklom pokolju nevine djece, u
tom čovjeku od prvog dana progonjenom,
izloženom nasilju, progonu, mržnji i smrti.
Pogledajmo njegove dvije ruke na križu,
ruke kojima zaprječuje put mržnji, kojima
zaprječuje put tamnim oblacima zla i smrti,
ruke kojima nas želi svih zagrliti i zaštititi...
To je mjesto rođenja Nade, svima nama,
mjesto na kojem se i mi odlučujemo za križ,
mjesto na kojem i sami prihvaćamo svoj križ,
u daru slobode, u Nadi, u daru Božje ljubavi.
Svima Vama:
U nadi i Ljubavi, želim ugodne Božićne blagdane!
Nemoguće je biti siromašan onda
kada si u spoznaji da te Bog ljubi, a
Bog nas ljubi po sakramentu pomirenja,
po riječima ispovjedi, priznanja grijeha,
Bog nas ljubi osobito onda kada dolazimo
sa svojim ranama, sa svojim bolima, sa
nevoljama, porocima, kada se pokajemo
i sve to položimo pred oltar Božje ljubavi.
Bog nas bezuvjetno ljubi, takve kakvi jesmo,
i ne dolazi zvati pravednike nego grješnike.
Ne boj se, reče sveti Ivan "ako te srce tvoje
optužuje, Bog je veći od tvog srca, On sve zna".
Sloboda je u tome, da sa onim što činimo
od svog života, makar to bio i promašaj,
možemo krenuti iznova, spoznati sebe, ljubiti
sebe i život sa drugima učiniti uspješnim.
Od milijardi ljudi koji su postojali prije tebe,
i milijardi ljudi koji će postojati poslije tebe,
ne zaboravi da si jedan jedincati primjerak,
jedincato i neponovljivo središte ljubavi,
pred Bogom koji te silno ljubi, pa stoga,
pesimizmu nema mjesta u tvom životu.
Ti si dionik neizmjernog bogatstva Božje
ljubavi kojom nas svih ljubi, a onima koji
Boga ljube, sve se okreće na dobro.
Anđeoski je ne griješiti, dok je ljudski padati,
ali je kršćanski dići se iz grijeha, po Kristu,
darovatelju mira i umiritelju naše savjesti.
Zato zazivajmo ime njegovo, u svim potrebama,
Isiuse sine Božji, smiluj mi se.! Zovimo Krista
onda kada posrćemo, pridižemo se, i odlazimo.
Svi odlazimo, znajući da je svaki od naših koraka
kojima se gibamo i posrćemo u zemaljskoj prašini,
jedan od koraka prema ušću, prema vječnosti.
I znajmo definitivno, kada idemo prema Bogu,
i krivi korak jedan je od koraka prema naprijed,
i što god se dogodilo, ja sam ja, to je uspjeh...
u bogatstvu Ljubavi, da, to je konačni uspjeh...
Nap; sljedeći post: petak ili subota...
na putu ljubavi, blagoslov svima!
Nemoguće je biti siromašan onda
kada si u spoznaji da te Bog ljubi, a
Bog nas ljubi po sakramentu pomirenja,
po riječima ispovjedi, priznanju grijeha,
Bog nas ljubi osobito onda kada dolazimo
sa svojim ranama, sa svojim bolima, sa
nevoljama, porocima, kada se pokajemo
i sve to položimo pred oltar Božje ljubavi.
Bog nas bezuvjetno ljubi, takve kakvi jesmo,
i ne dolazi zvati pravednike nego grješnike.
Ne boj se, reče sveti Ivan "ako te srce tvoje
optužuje, Bog je veći od tvog srca, On sve zna".
Sloboda je u tome, da sa onim što činimo
od svog života, makar to bio i promašaj,
možemo krenuti iznova, spoznati sebe, ljubiti
sebe i život sa drugima učiniti uspješnim.
Od milijardi ljudi koji su postojali prije tebe,
i milijardi ljudi koji će postojati poslije tebe,
ne zaboravi da si jedan jedincati primjerak,
jedincato i neponovljivo središte ljubavi,
pred Bogom koji te silno ljubi, pa stoga,
pesimizmu nema mjesta u tvom životu.
Ti si dionik neizmjernog bogatstva Božje
ljubavi kojom nas svih ljubi, a onima koji
Boga ljube, sve se okreće na dobro.
Anđeoski je ne griješiti, dok je ljudski padati,
ali je kršćanski dići se iz grijeha, po Kristu,
darovatelju mira i umiritelju naše savjesti.
Zato zazivajmo ime njegovo, u svim potrebama,
Isiuse sine Božji, smiluj mi se.! Zovimo Krista
onda kada posrćemo, pridižemo se, i odlazimo.
Svi odlazimo, znajući da je svaki od naših koraka
kojima se gibamo i posrćemo u zemaljskoj prašini,
jedan od koraka prema ušću, prema vječnosti.
I znajmo definitivno, kada idemo prema Bogu,
i krivi korak jedan je od koraka prema naprijed,
i što god se dogodilo, ja sam ja, to je uspjeh...
u bogatstvu Ljubavi, da, to je konačni usp
< | prosinac, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Poštovani,
Izuzetno je teško biti, ili čak zamisliti čovjeka koji svakodnevno, na svoju ruku, smišlja poruke date od strane Božanske obtelji, Boga, našeg stvoritelja i Krista našeg otkupitelja. Tko bi se normalan to usudio. Ipak je teško povjerovati onima koji su slabi u vjeri, jer je slaba vjera ugrožena radi svoje slabosti - naravno od strane zavodnika svijeta. Zato vjerujem u sve poruke ukoliko iste ne odstupaju od Evanđelja, a takovih je ponajviše. Poruke novoga doba dolaze sa više strana svijeta od više vidjelaca, dok je i sama Hrvatska privilegirana sa dva Gospina svetišta Međugorje i Mali Lošinj. Bog nas svojim porukama i svojim stalnim prisustvom želi spasiti u dolazećim vremenima koja nisu mirna nego dinamična i prijeteća, radi nagomilanih grijeha i zla koje čini većina ljudi. Osim toga Era mira nije daleko, a to je vrijeme u kojem neće biti mjesta zlu niti zlim ljudima... Zato budimo pripravni, glavu gore, sa mirom u srcu i rukama pruženim Gospodinu... neka bude volja Njegova...
U narednim postovima slijedi serijal molitvi novoga doba, i tekstova koje ću oblikovati kao odgovore na poruke "Neba" date čovječanstvu od početka 2008. god. Neke od poruka su prijevodi sa engleskog, objavljeni u Americi u katoličkom tisku, a kod nas još ne. Zato očekujem praćenje postova - molitvi i komentare...a primjetili ste, da odgovaram na svaki osmišljen i dobronamjeran komentar. Komentari svima nama dobro dođu za potporu a istovremeno su i najlakši put komuniciranja. Dodatak: Dobivam puno prevedenih poruka, sve ih ne stižem objaviti. Među porukama ima i onih koje su katastrofične i govore o vremenu ere mira koje je izgleda blizu, možda ne izgledaju istinite, međutim, niti jedna poruka kada ih čitamo redom nema suprotnosti i ne pobija jedna drugu...Za to sam uvjeren u ozbiljnost vremena u kojem živimo i u nasušnu potrebu za obraćenjemi molitvom, odn. žurnu potrebu potrihvaćanja života po riječi Božjoj, kako bi zadobili Njegov mir, blagoslov i zaštitu!
Opis bloga
Poštovani!
Ideja bloga dolazi od pitanja koko se približiti Stvoritelju na osnovu svega rečenog i napisanog iz Evanđelja, Starog zavijeta, životopisa svetaca, katoličke literature i dr. tako da se slobodno izražava u molitvama. Radi se o novim molitvama/pjesmama (iako poznatog sadržaja). Uz vašu suradnju ''evanđelje u molitvama'' danas postaje ''lanac ljubavi'' koji ima brojne čitatelje.
Ponukan sam reagirati na neprimjerenu uporabu imena Evanđelje u pojedinim blogovima, koje se kani vezati za osobna imena, zle duhove te druge pogrdne nazive. Smatram neukusnim komentirati blogove bezbožnika ili njihove uvredljive komentare. Isto tako nije dobro držati njihove komentare na svom blogu.
Za moralne ljude prihvaćanje Evanđelja kao esencijalne životne istine, je ujedno moralna vertikala njihova djelovanja i postojanja. Takovim osobama, dobrim osobama, postojanje danas, mogu zahvaliti svi oni koji to nisu. Ipak, oni tu jesu jer, još uvijek ima šansi da budu...
Dakle, Evanđelje je dar svima, dar, način, put i šansa, kako zahvaliti Onome tko nam je sve dao, svim raspolaže i svim upravlja, a istovremeno poštuje našu slobodu izbora (zahvalnosti ili nezahvalnosti).
Evanđelje je potpisano životom i krvlju Onoga koji je život dao za sve ljude, da bi život izabrali.
Cilj "evanđelja u molitvama" je donijeti nešto novo u našoj spoznaji, našem razmišljanju, jednostavno ići korak dalje ka istini i ljubavi... Na to smo pozvani u Evanđelju ...
Više misli, rečenica pa i dijelove teksta crpim iz razne literarure. To je odgovor na pitanje kako stvaram i oblikujem molitve, tekstove ili pjesme. Zato nema potpisa ni mojih ni imenom autora dijelova teksta ili rečenica kojeg sam citirao ili oblikovao. Evanđelje je jedno, ali i neiscrpno u sadržaju i ljubavi kojom nas nadahnjuje. Odlaskom u Međugorje dana 10.01.2007., nadahnut sam literaturom po blagoslovu fra. S.B., što se primjećuje u molitava nakon tog datuma...
Majčina škola ljuavi je serija postova koja kreće od polovine lipnja 2007. te ponovo u dopunjenom izdanju u lipnju 2010. god., i odnosi se na Gospine poruke
iz Međugorja, koje su govorile o ljubavi prvih 11 godina ukazanja, a što je zapisao i komentirao fra. Slavko Barbarić. Slijedom tih poruka izvukao sam najsažetije i po meni najvrednije detalje te oblikovao u postovima koji su pred vama...Marija nam objavljuje isto evanđelje, i to evanđelje novog doba, ono koje trebamo danas živjeti te ono koje ima doći u vrijeme kada se objevi prava vjera po riječima: "dođite blagoslovljeni Oca mog"...
Vjernici čine Crkvu i crkva je doista u vjernicima a ne u građevinama, međutim, mi nismo nigdje obvezani vjerovati samo u ono što su predstavnici Crkve ozakonili ili propisali. Zato smatram da racionalan vjernik, koji misli svojom glavom, ne može zanemariti ljubav Majke Marije koja se više od 26. godina događa u Međugorju i koja nas želi voditi Isusu svojim porukama. Samo je pitanje vremena kada će Međugorje biti i službeno priznato...Zašto bi vjernik morao vjerovati u Lurd, Fatimu, a ne u Međugorje...zato što je to netko propisao, ozakonio, odobrio? Zato držim, da moderan vjernik treba i mora slijediti znakove vremena, znakove i događanja koja svakodnevno prete živu vjeru, kako bi što više djece božje prihvatilo Krista i svoj križ na putu ljubavi i svetosti...Zato pravi vjernik, da bi rastao, po svojoj prirodi, po duhu Ljubavi, ne može slijediti samo propisana ljudska pravila, nego i žive Božje znakove suvremenog doba...
Novi serijal: Čovjek ljibavi, (koji to tek postaje)...
je zamošljen kao niz istinitih događaja koje, kroz svoje odrastanje prolazi mladi američki znanstvenik nuklearne fizike - Pavel, koji živi polovinom dvadesetog stoljeća. Po završetku studija, uočava nedovršeni svijet u kojem živi, narasle potrebe ljudi za istinom i zaštitom, doživljava svoju mladenačku pobunu kada je uzdrman njego naslijeđeni ateizam u kojem ne nalazi smisao postojanja, te polazi za primjerom katoličkih teologa i mistika u svijet znanosti kako bi pokušao dokazati, te dokaziuje moć i učinak vjere i molitve te ispravnost kršćanstva odn. Kristova učenja, kao spasa za sve nas...Nemam pripremljemne postove, nego u tjednu pronalazim vrijeme i inspiraciju da napišem planirano, i do sada nisam kasnio...uz vaš blagoslov, mislim ostati doslijedan,,,
Božji blagoslov svima...
Moj pas
Imam Zaru, dvije godine staru,
živimo pokraj puta
i strah me da ne odluta.
Volim je ko čeljade,
nadam se da i ona to znade,
potiho za nju molim,
da živi, jer ju volim...
Iskreno i od srca, neka te
ljubav prati,
jer Stvoritelj svoja bića voli,
i sačuvat će ih znati...