Evanđelje u molitvama
četvrtak, 27.09.2007.
Ljubav kao dar Božji...
Dobro znaju oni, kojima grijesi
i zla ovoga svijeta izraniše srce,
koji nakon povratka iz Međugorja,
žive novi život, ozdravljeni duhovno,
duševno i/li tjelesno, znaju da nam
Bog po Mariji dariva ozdravljenje.
Međutim, žalosno je srce majčino,
kada ju vlastita djeca ne prepoznaju,
kada im srce nije njoj otvoreno, jer su
Gospina prisutnost i njezine poruke
veliki dar Božje ljubavi prema nama,
Lubavi prema čovjeku i ovome svijetu.
Najveći nam dar, i nešto najljepše što
se čovjeku može darovati, jeste ljubav.
Sve što dajemo i što nam drugi daju,
ako se događa bez prisustva ljubavi,
gubi na svojoj vrijednosti u našim očima.
Kada nam se ljudska ljubav daruje,
naše srce živi i cvjeta, a kolika li radost
zahvaća ljudsko srce, kada se otvori
Božanskoj ljubavi, po Mariji, Majci,
koja dolazi i želi darovati svoju ljubav.
Smeta ju zasljepljenost mnogih, koje
smatra svijima, jer zasljepljenost vrijeđa,
kao što otvorenost najviše usrećuje.
Što je čovjek udaljeniji od ljubavi, to
više za njom čezne, a neispunjena čežnja
razočarava i zatvara mu srce, te je sve
nesretniji i sve zapleteniji, jer se nalazi
u smrtnom krugu u kojem propadaju mnogi.
Ali, Bog, u svojoj ljubavi, ne zaboravlja svijet,
te nam darovima svojim, nudi spas po Mariji,
a, Majka nas poziva na molitvu, da njenu
ljubav prepoznamo, i prihvatimo srcem,
kao i sve poruke, i sve ono što nam,
po božanskoj ljubavi, želi darovati.
"Biješe na svijetu, i svijet postade po njemu,
a svijet ga ne upozna. K svojima dođe, ali ga
njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše
dade vlast da postanu djeca Božja"
(Iv, 1,10-12)
četvrtak, 20.09.2007.
Rast u Ljubavi ...
Svakom plodu, sjeme je darovano,
ali, da uzgojimo stablo, cvijet i plod,
treba mu sunce voda, plodna zemlja
i trajna pažnja sa strane ljudske ruke.
Tako je i sa ljubavlju u našim srcima,
koja je božansko sjeme u nama, koje
bez Božjega blagoslova ne može rasti.
Bog nas uzljubi i prije našeg stvaranja
i izvede iz tame vječnog ništavila,
pa je ljubav u našim srcima ostavila,
svoje duboke tragove, kao čežnja,
za ljubavlju sa kojom se rađamo.
Ljubav koja rađa život i obnavlja svijet,
nosi u sebi zakone života, koji se mogu
usporediti sa rastom jednog sjemena,
od stabla, cvijeta, do zreloga ploda.
Sunce, za rast naše ljubavi, jeste milost
i blagoslov darivanja božanske ljubavi.
Neki ostaju daleko od izvora svoje ljubavi,
pa se čine kao osušenne grane ili stablo,
pomireni u djelima zla i grijesima svijeta,
te ne shvaćaju, da je borba protiv grijeha,
ujedno stalna borba za sebe i svoj život.
Marija kao majka ljubavi, majka života,
poziva da rastemo u ljubavi i blagoslovu,
da iz dana u dan tražimo Božji blagoslov,
da uz Njega obavljamo sve svoje poslove,
da surađujemo i odgovaramo na poziv,
da molitvom rastemu u njegovoj blizini,
da čimimo tako iz ljubavi prema sebi,
i strpljivo očekujemo odgovor Milosti,
koja nas poznaje i uzvraća radošću,
svima što rastu na plodnoj zemlji,
na kojoj Ljubav sakuplja plodove!
nedjelja, 16.09.2007.
Čistoća ljubavi...
Ljudsko iskustvo uči nas i opominje,
da su sva naša djela i sva nastojanja,
pa čak i ljubav prema Bogu i drugima,
zapravo samo napori i nastojanja,
da mi osobno nešto za sebe dobijemo.
Na ljudskoj razini to možemo shvatiti
i opravdati, ali moramo priznati da su,
čak i naša djela ljubavi, pomućena
sebičnošću ili vlastitim probitkom.
Ideal je svakako, da se naše djelovanje
sve više oslobađa od osobnih pobuda,
a da sve češće bivamo u sjaju i čištoći
božanske ljubavi, koja ne poznaje uvjete.
Za put čiste ljubavi, potrebna je odluka, i
da sve što činimo postane na slavu Božju,
da svjesno prihvaćamo sve kao Božji dar,
nasuprot zlome, koji sputava i zarobljava.
Jer Bog se proslavlja po onima koji svjesno
prihvaćaju suradnju i ponizno Mu služe.
Marija nas poziva na molitvu čistoće
svojih nakana, u susretu sa Bogom, jer,
bez molitve je nomoguće ostvariti ideal,
ideal kršćanske ljubavi kojom ljubimo Boga,
i učimo se davati prednost Bogu i drugima.
Molitvom se dobiva snaga da činimo ono
što smo spoznali da je na našem putu dobro.
Čistom ljubavlju, sazrijevamo kao ljudi, kao
djeca Božja, rastući prema slici njegovoj
koja je utisnuta u naša srca, a najveća
je nagrada biti sposoban ljubiti Boga,
sebe ispravno ljubiti i bližnjegaga svoga!
utorak, 11.09.2007.
Ljubav i blagoslov...
Nema dana koji nam nije darovan,
nema dana, niti ga može biti, kada
nismo pozvani da učinimo dobro,
nema dana koji ne donosi plodove,
i nema dana bez milosti praštanja.
Zato smo upućeni na naše bližnje,
na stradalnike, bolesne i nemoćne,
kao trajnu ponudu susreta s Bogom.
Jer, kršćani su oni koji ljube Boga,
i u svakom čovjeku susreću njega,
te ljubeći Boga, bližnje svoje ljube.
Za ljubiti bližnje, blagoslov nam treba,
jer blagoslov znači prihvatiti nekoga,
blagoslov je dobro govorit o nekomu,
stvarati mu stanje za napredak u vjeri,
blagoslivljati znači željeti sreću, dobro,
zdravlje, posvećenje, mir, Božju pomoć.
Blagoslivljajte i one koji progone, jer u
Bibliji stoji: ne proklinji nego blagoslivljaj.
Zato treba uvijek blagoslivljati, ukućane,
suradnike, naše životne i radne okolnosti,
jer Bog prima riječi našeg blagoslova,
i one tako mjenjaju naše životno ozračje,
i po Božjoj volji ostvaruju se i donose plod.
Isus daje blagoslov svima nama, jer,
On je najveći blagoslov koji spašava, i
ne dolazi nam suditi nego nas iscjeljivati.
Zato rastimo u njegovoj ljubavi i blagoslovu,
nadvladajmo grijeh da se ne okaljamo zlom,
te ne dopustimo ničemu da nas rastavlja
i ne dopustimo da nam se život ičim razara.
Prepustimo se blagoslovu koji oslobađa
od svih naslaga i tereta prošlih dana,
jer ih ljubav njegova može sa nas skinuti,
i ne opterećujmo se strahom budućih dana
jer gdje je ljubav nema straha ni tjeskobe,
gdje je ljubav tamo je i blagoslov Božji!
četvrtak, 06.09.2007.
Pokora u djelima ljubavi...
Kako postići puninu kršćanskog života,
koju čini ljubav, koja rađa dobrim djelima.
Kako se osloboditi od stanja napetosti
i negativnih pojavnosti u svakom od nas,
pojavnosti koje se očituju u nepomirenosti,
oholosti, sebičnosti, pohlepi, uvrjedljivosti,
škrtosti, lijenosti, zavisti, razuzdanosti i sl.
Koliko smo se oslobodili od ovih pojavnosti
ogleda se u dostignutom stupnju ljubavi
prema sebi, bližnjima i svemu stvorenom.
Navedena negativna stanja ili pojavnosti
mogu se uklanjati pokorom, koju nazivamo
vježbom ili stjecanjem: poniznosti, poslušnosti,
jednostavnosti, praštanja, vjernosti, odanosti...
Pokora je zato način uklanjanja nešistoća,
i suprostavljanja grijehu i djelovanju zloga
koji nas želi zarobiti i učiniti nesposobnima.
Stoga, pokora nije nešto žalosno, nametnuto,
nego radosno stanje stjecanja prave slobode
po kojoj smo odgovorni za svoje postupke,
i slobodni u ljubavi na putu ka Gospodinu.
Najbolji put da saznamo što treba i kako
odstraniti iz našeg srca, bića, jeste molitva.
U molitvi susrećemo svjetlo božanske ljubavi,
a u tom svjetlu vidimo svoje svjetlo, a i tamu,
Kroz molitvu vremenom dobivamo snagu
da se borimo protiv loših poruka u sebi,
i energiju potrebnu da se istih oslobodimo.
Božansku ljubav koja nam dolazi molitvom,
usporedimo sa vinogradarom, u proljeće,
koji ulazi u svoj vinograd, te trs do trsa čisti
i uklanja sve nepotrebno da ojača trsje,
da vinograd raste i donese plodove.
Pokora u nama stvara prostor za slobodu,
i svaki put kad u nama umire zlo i grijeh,
Bog se rađa i nastanjuje u našem srcu.
Sloboda nas oslobađa za susrete s drugima
da ih vidimo i da im djelima ljubavi pomognemo,
a tako ujedno najviše pomažemo sami sebi.
Marija nas poziva na pokoru i molitvu, te na
djela ljubavi, kako bi Bog ispunio naše srce.
"Što koristi braćo moja, ako tko rekne da ima
vjeru, a djela nema? Zar ga vjera može spasiti?
Vjera bez dijela ljubavi, mrtva je sama u sebi!
Dokaži mi svoju vjeru odvojeno od djela,
a ja ću tebi dokazati svoju vjeru djelima".
(Jak 2,14-18)
Posveta:
Post "Pokora u djelima ljubavi", neka bude sjećanje i posveta Majci Terezi, kao zahvala i sjećanje na njezinu veliku vjeru, ljubav i darivanje sebe u djelima ljubavi. Njen put, neka bude putokaz mnogima!
nedjelja, 02.09.2007.
Ljubav i molitva idu zajedno...
Zašto nas Bog tako često ostavlja
da čekamo, prije nego nas usliši,
ne otvara nam odmah, ne ni brzo,
ne ispunjava odmah naše čežnje.
Pogledajmo odnos među ljudima,
i ako ljubav na početku jeste prava,
često je potrebno dugo vremena
da se razjasne namjere i osjećaji.
Dakle, ljubav se ponaša slično
ako nastojmo nekoga sebi pridobiti,
nastojat ćemo uporno dok nas ne usliši,
jer su strpljivost, upornost i vjernost,
znaci da u traženju ozbiljno mislimo.
U spoznaji i ljubavi, ako tražimo Boga,
i ako treba čekati, sigurno Ga nalazimo.
Božju blizinu ne možemo doživjeti odmah,
jer, svjetlo se pokazuje samo postupno,
započinje svitanjem, kao jutarnje rumenilo,
i tek nakon dužeg vremena doživljavamo
Božju ljubav, blizinu, mir, glas, svjetlo...
Naša svakodnevna i ustrajna molitva,
kojom se u vjeri i nadi postiže dubina,
jeste tajna, naše ljubavi prema Bogu.
Ustrajnom molitvom postižemo vjernost
koja traži vrijeme za svakodnevnu molitvu,
kako bi Božji mir i ljubav nastanili naše srce.
Zato; blago tebi ako nađeš vremena i tako
dnevno u molitvi tražiš i nalaziš Gospodina.
Blago tebi ako moliš i ako znaš čekati,
i kada prividno Bog ne uslišava tvoje molitve.
Blago tebi ako pokazuješ ljubav Gospodinu
osjećajima, svojim veseljem i pjesmama,
ako ga slaviš u raznim tegobama i nedaćama
koje moraš trpjeti radi pomoći sebi i drugima,
i ako tada nemaš spoznaje Božje blizine.
Blago tebi ako si uvijek svjestan da Bog čuje
tvoje čežnje, tvoje želje, tvoje uporno kucanje,
jer dolazi vrijeme nagrade vjernim prijateljima.
Isus nas poziva da "svagda molimo i nikada
ne posustajemo" i da molimo s pouzdanjem
puni vjere, povjerenja, puni ljubavi (Lk 18,1).
Crkva preporuča iskrenu molitvu srcem, Isusu:
Isuse, Sine Božji, smiluj mi se!, koju možemo
moliti svagda, s vjerom i velikum pouzdanjem,
molitva koja nas jača i čini radosnim.
