Dobro znaju oni, kojima grijesi
i zla ovoga svijeta izraniše srce,
koji nakon povratka iz Međugorja,
žive novi život, ozdravljeni duhovno,
duševno i/li tjelesno, znaju da nam
Bog po Mariji dariva ozdravljenje.
Međutim, žalosno je srce majčino,
kada ju vlastita djeca ne prepoznaju,
kada im srce nije njoj otvoreno, jer su
Gospina prisutnost i njezine poruke
veliki dar Božje ljubavi prema nama,
Lubavi prema čovjeku i ovome svijetu.
Najveći nam dar, i nešto najljepše što
se čovjeku može darovati, jeste ljubav.
Sve što dajemo i što nam drugi daju,
ako se događa bez prisustva ljubavi,
gubi na svojoj vrijednosti u našim očima.
Kada nam se ljudska ljubav daruje,
naše srce živi i cvjeta, a kolika li radost
zahvaća ljudsko srce, kada se otvori
Božanskoj ljubavi, po Mariji, Majci,
koja dolazi i želi darovati svoju ljubav.
Smeta ju zasljepljenost mnogih, koje
smatra svijima, jer zasljepljenost vrijeđa,
kao što otvorenost najviše usrećuje.
Što je čovjek udaljeniji od ljubavi, to
više za njom čezne, a neispunjena čežnja
razočarava i zatvara mu srce, te je sve
nesretniji i sve zapleteniji, jer se nalazi
u smrtnom krugu u kojem propadaju mnogi.
Ali, Bog, u svojoj ljubavi, ne zaboravlja svijet,
te nam darovima svojim, nudi spas po Mariji,
a, Majka nas poziva na molitvu, da njenu
ljubav prepoznamo, i prihvatimo srcem,
kao i sve poruke, i sve ono što nam,
po božanskoj ljubavi, želi darovati.
"Biješe na svijetu, i svijet postade po njemu,
a svijet ga ne upozna. K svojima dođe, ali ga
njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše
dade vlast da postanu djeca Božja"
(Iv, 1,10-12)
Post je objavljen 27.09.2007. u 22:13 sati.