Ljudsko iskustvo uči nas i opominje,
da su sva naša djela i sva nastojanja,
pa čak i ljubav prema Bogu i drugima,
zapravo samo napori i nastojanja,
da mi osobno nešto za sebe dobijemo.
Na ljudskoj razini to možemo shvatiti
i opravdati, ali moramo priznati da su,
čak i naša djela ljubavi, pomućena
sebičnošću ili vlastitim probitkom.
Ideal je svakako, da se naše djelovanje
sve više oslobađa od osobnih pobuda,
a da sve češće bivamo u sjaju i čištoći
božanske ljubavi, koja ne poznaje uvjete.
Za put čiste ljubavi, potrebna je odluka, i
da sve što činimo postane na slavu Božju,
da svjesno prihvaćamo sve kao Božji dar,
nasuprot zlome, koji sputava i zarobljava.
Jer Bog se proslavlja po onima koji svjesno
prihvaćaju suradnju i ponizno Mu služe.
Marija nas poziva na molitvu čistoće
svojih nakana, u susretu sa Bogom, jer,
bez molitve je nomoguće ostvariti ideal,
ideal kršćanske ljubavi kojom ljubimo Boga,
i učimo se davati prednost Bogu i drugima.
Molitvom se dobiva snaga da činimo ono
što smo spoznali da je na našem putu dobro.
Čistom ljubavlju, sazrijevamo kao ljudi, kao
djeca Božja, rastući prema slici njegovoj
koja je utisnuta u naša srca, a najveća
je nagrada biti sposoban ljubiti Boga,
sebe ispravno ljubiti i bližnjegaga svoga!
Post je objavljen 16.09.2007. u 21:44 sati.