Svakome od nas potrebna je utjeha,
utjeha ljudske i božanske ljubavi.
Htjeti mir, radost, sigurnost i ljubav,
samo na ljudskoj razini, znači,
prihvatiti put prijevare i poniženja.
Čovjek očaran samo materijalnim svijetom,
isključuje božansku razinu u sebi, te tako
priprema stanje u kojem se mora razočarati.
On tako postaje uznikom tamnice
koju sam stvara i u kojoj se kažnjava.
Mnogi razčarani materijalnim svijetom,
vraćaju se traženju božanske utjehe,
otvaraju se božanskoj ljubavi, u spoznaji,
da svako zrno stradava ako se ne otvori.
Nezamisliva je ljudska sreća bez mira.
Mir rađa dubokom sigurnošću i radošu.
Radosno srce otvoreno je vrelu ljubavi,
a ljubav raste i uvećava radost i mir u srcu,
Mir, ljubav i radost, zacjelo su najdublje
želje i izvor nade svakog ljudskog srca.
Stoga činimo sve da postignemo taj Mir,
koji se rađa radošću i umnožava ljubavlju.
Prvi uvjet ka uspjehu je otvorenost Bogu,
jer On je izvor mira, radosti i ljubavi,
On je stvoritelj, te time i gospodar srdaca.
Otvoriti se ne znači ništa drugo nego
prihvatiti njegovu ljubav te dopustiti,
da se ona s mirom prelije u srce, te
da u svakodnevnom susretu sa Njime,
mir, ljubav i radost mognu rasti.
Marija nam pokazuje božanski put,
kao jedini put do mira, radosti i ljubavi.
Marija znade da naši osjećaji i problemi
mogu postati zaprekom u otvaranju Bogu.
Zato nas poziva da njoj predamo sve svoje
osjećaje, tegobe, sve ono što nas muči,
pa i ono što nam godi, što nas raduje,
jer, i uspjeh i neuspjeh, i zdravlje i bolest,
bogatstvo i siromaštvo, mogu postati
zaprekom u otvaranju božanskoj ljubavi.
Marija nas poziva da njoj sve povjerimo,
da nas uči življenju, da nas rodi na život.
Sretni su svi koji čuju majčinu ponudu,
da ih Bog želi po Mariji ispuniti mirom,
radošću i ljubavlju, te da se otvore
toj ponudi i prihvate njene uvjete.
-Poštovani,
umjesto komentara, širite riječ evanđelje, vraćajte se u
šlolu ljubavi, recite i drugima za ovaj blog...
pozdrav i blagoslov u ljubavi ostavljam ...
Život ima smisla samo ako je usmjeren,
na putu koji vodi konačnom cilju života.
Bog je praizvor i cilj našeg života.
Smisao nalazimo ako svakog dana
ponovo polazimo od svoga počela
i svom se počelu uvijek vraćamo.
Svakog dana oslškujemo naloge,
i pitamo se koji nalog danas imam.
Kada slušamo Božju riječ, i primamo
njegovo poslanje, naše djelovanje
puno je ljubavi, smisla i blagoslova.
Danas su mnogi gluhi na riječ,
stoga njemi, jer nemaju što reći.
Odatle toliki nesporazumi, odbačeni.
Ako slušamo i primamo Božju riječ,
sve zadatke On će sa nama ostvariti,
jer Bog govori, i govoreći stvara.
Božja riječ poslana na zemlju ne vraća
se dok ne donese očekivani plod.
Riječ ima svoje zakone, put i svrhu.
Riječ se po ljubavi želi utjeloviti u nama
i učiniti nas pripravnim za nove riječi.
Riječ navješćuju oni koji se otvore,
oni u kojima se riječ utjelovila.
Marija, kao majka govori jer ljubi svoje.
Ona upućuje poruke s ljubavlju svima, a,
govor izrečen s ljubavlju stvara odgovor.
Oni koji su oživljeni riječju, riječ proživljavaju,
i tako postaju slični onom od koga riječ primaju.
Marija je zato Božji govor ljubavi nama,
u njoj je riječ tijelom postala u stvarnosti,
i tako postala najljepša riječ Božja nama.
Ona je poziv nama na nova vremena,
poziv da sa izabranom prihvatimo izabranje,
poziv da s majkom živih i života prihvatimo život,
jer smo i mi na njezinom putu govora ljubavi,
na putu Božjeg govora, novog neba i nove zemlje...
"Ako me tko ljubi, držat će moju riječ,
i moj će ga Otac ljubiti; k njemu
će mo doći i kod njega se nastaniti.
Tko mene ne ljubi, ne drži mojih riječi.
Riječ koju slušate nije moja, već od Oca
koji me posla - ovo sam vam govorio
boraveći s vama. A Branitelj, Duh Sveti,
kojega će Otac poslati zbog mene,
naučit će vas sve i sjetiti vas svega
što vam rekoh" (Iv. 23-26)
Tko ljubi on je djelotvoran,
radišan, potaknut, neumoran,
jer je ljubav u sebi pokretačka snaga,
u onome koji ljubi prema ljubljenome.
Ljubav prihvaća stanje kakvo jeste
da bi pokrenula na rast i popravak,
da bi ljubljenog izvukla iz lijenosti
koja je zapravo otpor ili šutnja
umjesto odgovora na žrtvu ljubavi.
Kad nailazi na otpot ili šutnju ljubljenog,
onaj koji ljubi mora biti žalostan i trpjeti.
No, tada, ljubav postaje uporna, odvažna,
najavljuje povlačenje, prestanak govora,
najavljuje odlazak, prestaje pozivati,
ali, ne za to da bi kaznila, nego da pokuša
još jednom otvoriti oči i srce ljubljenome.
Tako ljubav djeluje, postaje dosjetljiva,
sa željom da pokrene ljubljenu osobu.
Koliko puta majka zaprijeti djetetu
kako bi mu pomogla shvatiti njenu ljubav.
Tako je i Gospa, Kraljica mira i ljubavi,
neumorna, odvažna i dosjetljiva, jer ljubi.
Pokrenula je mnoge međugorskim porukama,
mnoge koji slijede put kojim ih ljubavlju vodi.
Ona im se rauduje i strpljivo čeka ostale,
da bi sve skupila u očinsku kuću mira,
da bi sve sabrala u očinskoj kući ljubavi.
Prosvjetli me Duše sveti,
blagim sjajem svoje ljubavi,
prožmi moj duh, zahvati dubine misli,
neka me tvoj blagi sjaj uvede
u miranu luku tvoje svetosti.
Povedi me Duše ljubavi,
da spoznam ono čega se bojim,
da prihvatim ono što spoznajem,
da živim u istini tvoje ljubavi,
u miru tvom i spoznaji.
Čarobnom milinom svoga sjaja,
u odbljesku tvoje svjetlosti,
obuhvati moje srce, moj razum,
da mognem otpočinuti u radosti,
radosti očiju na izvoru svjetlosti...
Povedi me Duše sveti,
u mirnu luku tvoje svetosti,
povedi me Duše ljubavu,
da otpočinem u tvojoj radosti,
na vrelu Ljubavi i Svetosti!
Bože, hvala ti na ljubavi kojom me ljubiš...
Hvala ti na sjemenu tvoje ljubavi, Bože,
koje si posijao u mome srcu,
ljubavi kojom možemo postići sve,
pa i ono što mislimo da je nemoguće.
Po milosti i darovima tvojim, Bože,
učini da Te mogu ljubiti,
učini da sjeme tvoje ljubavi
raste, sazrijeva i jača u meni,
da ljubav tvoja raste u radosti mojoj.
Bože, danas te posebno želim ljubiti,
pa te molim, učini da te mogu ljubiti
u svome životu, u članovima svoje obitelji,
u susretima s ljudima, stvorenjima, prirodom...
Stvoritelju moj, želim te neprestalno ljubiti,
zato umnoži moju ljubav i želju za tobom,
i onda kada zaboravim na tebe,
probudi u meni žarku želju da te ljubim,
i kada su moje snage na izmaku,
daj da moje srce progovori,
i odgovori tebi s ljubavlju.
I onda, kada moja ljubav zakaže,
želim te ljubiti ljubavlju majke Marije,
Kraljice ljubavi, službenice tvoje,
sve do izmaka mojih snaga.
Majko Marijo, majko Ljubavi,
moli za mene, moli za nas,
moli sa nama, svaki dan,
svaki tjedan, cijeli život...
Preporuka:
Riječi "Bože hvala ti na ljubavi kojom me ljubiš" ponavljati u svakoj
prigodi gdje osjetimo Božju pomoć ili nam je ista potrebna.
Napomena:
- Ovu molitvu sam oblikovao u blizini svetišta Kraljice ljubavi
na Malom Lošinju, mjesta gdje se Gospa ukazuje vidjelici Živki, od 1990.
godine, i danas svakog 16. u mjesecu...
- Škola majčine ljubavi se nastavlja ...m.š.cijeli semestar!
Blagoslov Kralja ljubavi:
Dođite blagoslovljeni Oca moga, i primite u posjed kraljevstvo koje
vam je pripravljeno od postanka svijeta!...
...zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu
od ove moje najmanje braće (vid. MT. 25., 34. i 40b)!
Ljubav je strpljiva, dobrostiva,
ljubav ne zavidi, ne hvasta se,
ne oholi se, nije nepristojna,
ne traži svoje, ne razdražuje se,
zaboravlja i prašta zlo, sve ispričava,
sve vjeruje, ne raduje se nepravdi,
raduje se istini i svemu se nada.
Ljubav je zahvalna i sve podnosi,
traži žrtvu za ljubljene i nije slijepa
pred žrtvama onih koji se žrtvuju.
Žrtva pobuđuje radost i ljubav,
sigurnost i mir u srcima ljubljenih.
Zahvalnost i radost u srcu ljubljenog
daju snagu osobi koja se žrtvuje,
da to neumorno i bezuvjetno čini.
Zato, biti slijjep za žrtve drugih,
koje spremno prinose iz ljubavi,
nespojivo je sa principima ljubavi.
A upravo se mnogima tako događa,
da nevide žrtve te podnose trpljenje.
Kada djeca nisu zahvalna roditeljima
te ne vide njihove podnesene žrtve,
ljubav će njima još više umnažati žrtve
povećati trpljenje i za jedne i za druge.
Međutim, nezahvalnost i sljepoće mnogih,
ne mogu zaustaviti Božansku ljubav,
nego postaju novom prilikom za Nju
da raste i nadvladava granice svih uvjeta.
Tako ljubav dokazuje da je nezaustavljiva
i dosjetljiva i kada naiđe na slijepe i gluhe,
koji ne vde i ne čuju, ona se ne zaustavlja
nego i dalje ljubi i neprestalno djeluje.
Ljubav Majke, zahvalna je svima onima
koji slušaju i odgovaraju žrtvom radi ljubavi,
jer riječ rečena s ljubavlju, rađa novi odnos,
oživljuje srce, potiče slušatelja i otvara mu oči,
dok mržnja ubija riječ, zatvara oči i čini slijepim.
Marija govori kao majka, i tako želi u srcima
svoje djece, roditi ljubav koja se ne boji žrtve.
A, žrtva dokazuje ljubav, umanjuje trpljenje,
što je uvjet za novi život u ljubavi!.
Svaki je dan nama dar, zadatak i poziv,
da se raste u ljubavi i ide u radosti.
Svak ljudsko srce čezne za radošću,
jer žalost, razočasrenje, neuspjesi,
stvarnosti su koje svako želi izbjeći.
Česte su pogibelji, kada čovjek želi,
i pokušava postići radost bez ljubavi,
što je u pravilu uništenje sebe i drugih.
Odlučiti se za ljubav, za rast u ljubavi,
znači odlučiti se za put životne radosti.
Svako je vrijeme darovano za radost,
a radost se rađa u čovjekovom srcu,
kada se srce otvara na ljubav drugima,
odgovarajući na ljubav, ona živi u srcu,
i svojom iskrenošću zaslužoje ljubav.
Vjernost donosi trpljenje i odricanje,
ali ne udaljava i ne umanjuje radost.
Nevjernost, uvijek donosi žalost i nemir,
jer ona slama u srcu ljubljenog, ono,
što mu je bitno i neophodno za život.
Svako vrijeme je darovano za radost,
svaki je dan milost i dar za rast u ljubavi,
a to možemo svakodnevnim praštanjem,
pomirbom, darivanjem, radovanjem daru,
ako ne sudimo druge i imamo srca za druge.
Ljubav je, po sebi, milost i dar čovjeku,
jer čovjek nije stekao potrebu za ljubavlju,
nego je ona rođena zajedno sa njime.
Međutim, ljubav je također plod truda,
i suradnje sa milošću u slobodi primanja.
Untarnjim zakonima rasta i razvoja ljubavi,
Ljubav daje obaćanje za sva postignuća,
ali, doista, kod svega počinje od sebe.
Ljubav nas odgaja po pravilima života,
onako kako ih osjećamo u čistu srcu,
te očekuje da pravilima ostajemo vjerni.
Iznevjeriti se tim nutarnjim Zakonima
znači put žalosti i nutarnje tjeskobe,
a ostati vjeran Zakonima Božjim,
znači imati ljubav i radost života.
Majci koja ljubi, ona želi da budemo lijepi,
da među nama ne bude nikakve prisile,
osobito da nama prisile između nas i majke.
Zato je nebeska Majka došla na zemlju
da nas uči iz ljubavi slušati, iz ljubavi moliti,
a ne iz prisile, zato što nosimo vlastiti križ.
Jer, ljubav i prisila ne mogu zajedno,
u sebi su oprečne kao svjetlo i tama,
kao istina i laž, kao sloboda i ropstvo.
Prisila zatvara prilaz i prolaz ljubavi...
zatvara usta, uši, srce, cijelo biće...
Ljubav, naprotiv, govori, odgovara,
sluša, nudi se i čeka odgovor u slobodi.
Osloboditi se nutarnjih i vanjskih prisila
znači biti slobodan i moći ljubiti...
Nutarnje prisile nastaju u ovisnostima,
raznim ovisnostima kod stjecanja imovine,
radi krivog poimanja sebe, vlasti, drugih.
Zato je svijet pun raznih oblika ropstva,
zarobljenih uzama sebičnosti i oholosti,
zarobljenih u strasti i pohlepi za novcem,
zarobljeni drogom, alkoholom, razvranošću,
i nemoralnim odnosom prema sebi i drugima.
Kada se čovjek oslobodi nutarnjih prisila
i postane zaista slobodan, onda i vanjske
prisile postaju samo prilika da se pokaže
nadmoć nutarnje slobode i osobne odluke,
slobodan je za sebe i za svijet oko sebe.
Slobodan čovjek daje slobodu drugima,
govori i daje vremena za odgovor,
sam odlučuje i druge potiče na odluke.
Kada neslobodan, griješan ili ovisan govori,
kratak je, ne da vremena za razmišljanje,
hoće te zaskočiti i prevariti, stjerati u kut.
Dakle: "Vi ste, braćo, dakako, k slobodi pozvani.
Samo neka ta sloboda ne bude pobuda tijela,
nego ljubavlju služite jedan drugomu, jer je
sav Zakon ispunjen jedom jedinon zapovjedi:
Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!
Ako jedan drugoga gazite i izjedate,
pazite da se međusobno ne istrijebite!"
(Gal. 5,13-15).
Sjetimo se majke kojoj je dijete bolesno,
prva će odnijeti svoje dijete u bolnicu
radi operacije da bi ono ozdravilo,
izlažući sebe trpljenju radi ljubljenoga.
Nekoga ljubiti ne znači razmaziti,
ne znači sačuvati od žrtve i kušnje,
ne znači sačuvati od križa i bolesti,
nego kroz prožimanje i trpljenje
osposobljavati ga za životni hod.
Tako se ljubav ljubljenoga, i njegov
odgovor prokušavaju, čiste i sazrijevaju.
Jer, tko ljubi svoj vrt, obrezuje ga,
čisti, da bi donio što više ploda.
Tko ljubi, on je uvijek u osobnom
susretu sa ljubljenom osobom.
Ljubav spoznaje sve, za svakoga se
odlučuje i osobno se svakom daruje.
Darujući se, ljubav se i ljubljeni ostvaruju,
rastu, sazrijevaju, i postaju sposobniji
još više ljubiti i još se više darivati.
Ljubav ne može prestati, ona je vječna
u nebeskom darivanju i primanju ljubavi.
Stoga ljubiti, znači sve više upoznavati,
i težiti za spoznajom ljubljenoga.
Odgovor na božansku ljubav
i na Marijinu majčinsku ljubav,
rađa se i raste upravo kroz molitvu.
A, ništa se ne ljubi što se ne upzna!
Tako se i rast čovjeka, pojedinca, sastoji
u spoznavanju, prihvaćanju i odgovaranju
na Božju spoznaju i božansku ljubav.
To je onda život, koji nadjačava smrt,
jer smrti među ljubljenima ne može biti.
Tamo gdje nema ljubavi i spoznavanja,
tamo je ne-ljubav, tama i uništenje.
Marija nam pokazuje put, treba moliti
i za molitvu se osobno odlučiti.
Tko Boga ljubi, neprestano ga
sve više upoznaje i sve više ljubi.
Tko nema vremena za molitvu,
on ne ljubi i ne raste u spoznaji Božjoj.
Zato, za naše dobro, Bog to od nas traži.
Jer, tko te voli, on brine za tebe,
i mora imati odvažnosti
i nešto tražiti od tebe.
A, On, On je svoj život dao
za tebe, za svoje ljubljene.
Napomena:
Mislio sam da znam, barem dovoljno znam, što je ljubav.
Pripremajući i čitajući ove postove, majčine škole ljubavi,
otkrivam da nisam imao pravo. Znate li Vi dovoljno?
Ostanimo zato i dalje u školi ljubavi...
Kada nekoga ljubimo imamo vremena,
pažljivi smo, nasmješeni, suosjećajni,
jer je stanje ljubavi ujedno put mira,
razumijevanja, uvažavanja i praštanja.
Kada ne ljubimo, lako gubimo živce,
nemamo vremena, nemamo strpljanja...
jer je stanje ne-ljubavi put gubitnika,
samo-negiranja i pojedinca i drugih...
Kada shvatimo što je nedostatak ljubavi,
nalazmo ključ rješenja - a to je ljubav,
nalazimo pravu dijagnoza za spas mnogih...
Osobito danas, kada živimo u naporu i trci,
sačuvati unutarnji mir i ostati odmorni,
možemo samo ako ljubimo.
Ljubiti znači biti otvoren za jedno biće,
za sva bića, za sva stvorenja, za Stvoritelja.
Što više ljubimo to više smo otvoreniji
i to više zahvaćamo i ljubimo sva bića.
Božanska ljubav, ne poznaje ograničenja,
ona obuhvaća sve ljude i sva stvorenja,
jer je sve stvoreno iz ljubavi i po ljubavi,
pa smo zato svi mi izabranici Božje ljubavi.
Bog se bezuvjetno odlučio za nas, naš bitak,
po ljubavi ne želi nikoga od nas izgubiti
i nastoji sve svoje izabrane sačuvati.
Ljubav se protivi gubitku i uništavanju,
stoga božanska ljubav čuva svoje ljubljene
i trpi u gubitku, kada ljubav nije uzvraćena.
Majka stoga želi sačuvati i sakupljati svoje,
želi nas sakupljati da budemo prisutni,
da ne bi zalutali i da ne bi bili izgubljeni.
Marija stoga želi da smo u Kristovoj crkvi,
da se u što većem broju okupljamo, molimo,
jer Ljubav stvara i želi naše zajedništvo.
Radost i pjesma kojom Majci uzvraćamo,
jeste naš odgovor na darovanu ljubav.
A, tko zna da je ljubljen, on želi ljubiti,
želi postati sličan onome tko ga ljubi,
i nastoji sve učiniti da odgovori s ljubavlju.
Po odluci svoje volje, Bog nas predodredi
za sinove svoje, po Isusu Kristu,
na hvalu i slavu milosti svoje.
Dajem ti svoju ljubav
da je ti doneseš drugima...
najljepša je i najteža poruka
upućena vidjelici Mariji Pavlović...
jer - po riječima vidjelice;
doživjeti ljepotu Gospine ljubavi,
i znati da se ta ljubav daruje,
nešto je najljepše u životu, ali,
kada pokušamo ljubiti druge,
i darivati tu ljubav drugima,
onda je to tako teško i zahtjevno,
da se možemo postidjeti svoje
nedostatne i nedovršene ljubavi,
u svjetlu majčine sveobuhvatne ljubavi.
Nakon poruke: znate draga djeco,
da vas ljubim neizmjerno,
i iz dana u dan molim Gospodina
da vam pomogne, kako bi ste shvatili ljubav
koju vam iskazujem, zato molite, molite...
vidjelica je plakala, jer, riječi poruke:
ljubim vas neizmjerno...
nisu bile obične riječi, nego doživljaj,
stvarnosti neizmjerne božanske ljubavi,
prema kojima su zapisana slova i papir,
izgledali kao velika praznina ili prevara.
Bit, ili stvarnost neizmjerne ljubavi,
i susret sa njome, rađa duboku radost,
te budi želju da to isto prenesemo drugima.
Tako ljubav, na svoj način obvezuje,
poziva na ljubav i na vjernost u ljubavi,
želeći osatati u domeni istine i milosrđa.
Kada nema tako naravnog odgovora
na govor ljubavi u našem srcu,
srce nam postaje ranjeno,
što rađa plač, žalost i tjeskobu.
Zato, molimo svakodnevno za dar ljubavi,
i po molitvi budimo otvoreni Ljubavi,
božanskom poljupcu božanske ljubavi,
da je mognemo svakome prenijeti,
da ovo najljepše doživimo,
i ono najteže ostvarimo...
Bog nam po Mariji poručuje;
kada bi ste znali koliko vas ljubim,
skakali bi ste od radosti.
Doista, spoznaja da smo ljubljeni
i da ljubimo, utječe na naš život,
povezana je sa svim što doživljavamo
i na način kako nešto doživljavamo.
Današnji čovjek često je umoran,
ne samo tjelesno ili duhovno,
često je umoran i od samog života.
To je nedostatak ljubavi prema drugima
i manjek sigurne ljubavi prama nama.
Stoga, najbolji odmor pruža ljubav,
u ljubavi svi tereti i križ postaju lakši,
te ni zdravlje ni bolest ni umor
ne mogu ugroziti onoga koji ljubi
i koji zna da je ljubljen.
Biti ljubljen i sposoban za ljubav,
znači pronaći smisao i radost života,
jer tko je ljubljen ima život osmišljen,
a tko ljubi život svoj ostvaruje.
Što je ljubav veća, predanija,
što je bliža potpunom sadržaju iste,
život je lakši, smisleniji i ljepši.
Ljudi očekuju da budeš kakvog te
oni žele, pa da budeš ljubljen,
ovdje nije tako, ako se otvoriš Ljubavi,
i ljudi će oko tebe biti sretniji,
radosniji, mirniji, sposobniji za život.
Zato, sjeti se da si ljubljen,
toliko da ti srce zaigra od sreće,
sjeti se i nestat će životnog umora,
radovat ćeš se svemu stvorenom,
jer ljubav koja te ljubi, darovana je,
bez uvjeta, i ne traži od tebe ništa
osim da joj dopustiš da te ljubi.
Ne dopusti umor od ljudske ljubavi,
nego poskoči od radosti i pjevaj,
ova Ljubav ne čeka tvoj povratak,
pa da te onda mogne ljubiti,
nego ljubi da se možeš povratiti,
da nastaviš radost punine života,
za kojom ti srce čezne!...
< | srpanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Poštovani,
Izuzetno je teško biti, ili čak zamisliti čovjeka koji svakodnevno, na svoju ruku, smišlja poruke date od strane Božanske obtelji, Boga, našeg stvoritelja i Krista našeg otkupitelja. Tko bi se normalan to usudio. Ipak je teško povjerovati onima koji su slabi u vjeri, jer je slaba vjera ugrožena radi svoje slabosti - naravno od strane zavodnika svijeta. Zato vjerujem u sve poruke ukoliko iste ne odstupaju od Evanđelja, a takovih je ponajviše. Poruke novoga doba dolaze sa više strana svijeta od više vidjelaca, dok je i sama Hrvatska privilegirana sa dva Gospina svetišta Međugorje i Mali Lošinj. Bog nas svojim porukama i svojim stalnim prisustvom želi spasiti u dolazećim vremenima koja nisu mirna nego dinamična i prijeteća, radi nagomilanih grijeha i zla koje čini većina ljudi. Osim toga Era mira nije daleko, a to je vrijeme u kojem neće biti mjesta zlu niti zlim ljudima... Zato budimo pripravni, glavu gore, sa mirom u srcu i rukama pruženim Gospodinu... neka bude volja Njegova...
U narednim postovima slijedi serijal molitvi novoga doba, i tekstova koje ću oblikovati kao odgovore na poruke "Neba" date čovječanstvu od početka 2008. god. Neke od poruka su prijevodi sa engleskog, objavljeni u Americi u katoličkom tisku, a kod nas još ne. Zato očekujem praćenje postova - molitvi i komentare...a primjetili ste, da odgovaram na svaki osmišljen i dobronamjeran komentar. Komentari svima nama dobro dođu za potporu a istovremeno su i najlakši put komuniciranja. Dodatak: Dobivam puno prevedenih poruka, sve ih ne stižem objaviti. Među porukama ima i onih koje su katastrofične i govore o vremenu ere mira koje je izgleda blizu, možda ne izgledaju istinite, međutim, niti jedna poruka kada ih čitamo redom nema suprotnosti i ne pobija jedna drugu...Za to sam uvjeren u ozbiljnost vremena u kojem živimo i u nasušnu potrebu za obraćenjemi molitvom, odn. žurnu potrebu potrihvaćanja života po riječi Božjoj, kako bi zadobili Njegov mir, blagoslov i zaštitu!
Opis bloga
Poštovani!
Ideja bloga dolazi od pitanja koko se približiti Stvoritelju na osnovu svega rečenog i napisanog iz Evanđelja, Starog zavijeta, životopisa svetaca, katoličke literature i dr. tako da se slobodno izražava u molitvama. Radi se o novim molitvama/pjesmama (iako poznatog sadržaja). Uz vašu suradnju ''evanđelje u molitvama'' danas postaje ''lanac ljubavi'' koji ima brojne čitatelje.
Ponukan sam reagirati na neprimjerenu uporabu imena Evanđelje u pojedinim blogovima, koje se kani vezati za osobna imena, zle duhove te druge pogrdne nazive. Smatram neukusnim komentirati blogove bezbožnika ili njihove uvredljive komentare. Isto tako nije dobro držati njihove komentare na svom blogu.
Za moralne ljude prihvaćanje Evanđelja kao esencijalne životne istine, je ujedno moralna vertikala njihova djelovanja i postojanja. Takovim osobama, dobrim osobama, postojanje danas, mogu zahvaliti svi oni koji to nisu. Ipak, oni tu jesu jer, još uvijek ima šansi da budu...
Dakle, Evanđelje je dar svima, dar, način, put i šansa, kako zahvaliti Onome tko nam je sve dao, svim raspolaže i svim upravlja, a istovremeno poštuje našu slobodu izbora (zahvalnosti ili nezahvalnosti).
Evanđelje je potpisano životom i krvlju Onoga koji je život dao za sve ljude, da bi život izabrali.
Cilj "evanđelja u molitvama" je donijeti nešto novo u našoj spoznaji, našem razmišljanju, jednostavno ići korak dalje ka istini i ljubavi... Na to smo pozvani u Evanđelju ...
Više misli, rečenica pa i dijelove teksta crpim iz razne literarure. To je odgovor na pitanje kako stvaram i oblikujem molitve, tekstove ili pjesme. Zato nema potpisa ni mojih ni imenom autora dijelova teksta ili rečenica kojeg sam citirao ili oblikovao. Evanđelje je jedno, ali i neiscrpno u sadržaju i ljubavi kojom nas nadahnjuje. Odlaskom u Međugorje dana 10.01.2007., nadahnut sam literaturom po blagoslovu fra. S.B., što se primjećuje u molitava nakon tog datuma...
Majčina škola ljuavi je serija postova koja kreće od polovine lipnja 2007. te ponovo u dopunjenom izdanju u lipnju 2010. god., i odnosi se na Gospine poruke
iz Međugorja, koje su govorile o ljubavi prvih 11 godina ukazanja, a što je zapisao i komentirao fra. Slavko Barbarić. Slijedom tih poruka izvukao sam najsažetije i po meni najvrednije detalje te oblikovao u postovima koji su pred vama...Marija nam objavljuje isto evanđelje, i to evanđelje novog doba, ono koje trebamo danas živjeti te ono koje ima doći u vrijeme kada se objevi prava vjera po riječima: "dođite blagoslovljeni Oca mog"...
Vjernici čine Crkvu i crkva je doista u vjernicima a ne u građevinama, međutim, mi nismo nigdje obvezani vjerovati samo u ono što su predstavnici Crkve ozakonili ili propisali. Zato smatram da racionalan vjernik, koji misli svojom glavom, ne može zanemariti ljubav Majke Marije koja se više od 26. godina događa u Međugorju i koja nas želi voditi Isusu svojim porukama. Samo je pitanje vremena kada će Međugorje biti i službeno priznato...Zašto bi vjernik morao vjerovati u Lurd, Fatimu, a ne u Međugorje...zato što je to netko propisao, ozakonio, odobrio? Zato držim, da moderan vjernik treba i mora slijediti znakove vremena, znakove i događanja koja svakodnevno prete živu vjeru, kako bi što više djece božje prihvatilo Krista i svoj križ na putu ljubavi i svetosti...Zato pravi vjernik, da bi rastao, po svojoj prirodi, po duhu Ljubavi, ne može slijediti samo propisana ljudska pravila, nego i žive Božje znakove suvremenog doba...
Novi serijal: Čovjek ljibavi, (koji to tek postaje)...
je zamošljen kao niz istinitih događaja koje, kroz svoje odrastanje prolazi mladi američki znanstvenik nuklearne fizike - Pavel, koji živi polovinom dvadesetog stoljeća. Po završetku studija, uočava nedovršeni svijet u kojem živi, narasle potrebe ljudi za istinom i zaštitom, doživljava svoju mladenačku pobunu kada je uzdrman njego naslijeđeni ateizam u kojem ne nalazi smisao postojanja, te polazi za primjerom katoličkih teologa i mistika u svijet znanosti kako bi pokušao dokazati, te dokaziuje moć i učinak vjere i molitve te ispravnost kršćanstva odn. Kristova učenja, kao spasa za sve nas...Nemam pripremljemne postove, nego u tjednu pronalazim vrijeme i inspiraciju da napišem planirano, i do sada nisam kasnio...uz vaš blagoslov, mislim ostati doslijedan,,,
Božji blagoslov svima...
Moj pas
Imam Zaru, dvije godine staru,
živimo pokraj puta
i strah me da ne odluta.
Volim je ko čeljade,
nadam se da i ona to znade,
potiho za nju molim,
da živi, jer ju volim...
Iskreno i od srca, neka te
ljubav prati,
jer Stvoritelj svoja bića voli,
i sačuvat će ih znati...