Ljubav je strpljiva, dobrostiva,
ljubav ne zavidi, ne hvasta se,
ne oholi se, nije nepristojna,
ne traži svoje, ne razdražuje se,
zaboravlja i prašta zlo, sve ispričava,
sve vjeruje, ne raduje se nepravdi,
raduje se istini i svemu se nada.
Ljubav je zahvalna i sve podnosi,
traži žrtvu za ljubljene i nije slijepa
pred žrtvama onih koji se žrtvuju.
Žrtva pobuđuje radost i ljubav,
sigurnost i mir u srcima ljubljenih.
Zahvalnost i radost u srcu ljubljenog
daju snagu osobi koja se žrtvuje,
da to neumorno i bezuvjetno čini.
Zato, biti slijjep za žrtve drugih,
koje spremno prinose iz ljubavi,
nespojivo je sa principima ljubavi.
A upravo se mnogima tako događa,
da nevide žrtve te podnose trpljenje.
Kada djeca nisu zahvalna roditeljima
te ne vide njihove podnesene žrtve,
ljubav će njima još više umnažati žrtve
povećati trpljenje i za jedne i za druge.
Međutim, nezahvalnost i sljepoće mnogih,
ne mogu zaustaviti Božansku ljubav,
nego postaju novom prilikom za Nju
da raste i nadvladava granice svih uvjeta.
Tako ljubav dokazuje da je nezaustavljiva
i dosjetljiva i kada naiđe na slijepe i gluhe,
koji ne vde i ne čuju, ona se ne zaustavlja
nego i dalje ljubi i neprestalno djeluje.
Ljubav Majke, zahvalna je svima onima
koji slušaju i odgovaraju žrtvom radi ljubavi,
jer riječ rečena s ljubavlju, rađa novi odnos,
oživljuje srce, potiče slušatelja i otvara mu oči,
dok mržnja ubija riječ, zatvara oči i čini slijepim.
Marija govori kao majka, i tako želi u srcima
svoje djece, roditi ljubav koja se ne boji žrtve.
A, žrtva dokazuje ljubav, umanjuje trpljenje,
što je uvjet za novi život u ljubavi!.
Post je objavljen 17.07.2007. u 14:28 sati.