Majci koja ljubi, ona želi da budemo lijepi,
da među nama ne bude nikakve prisile,
osobito da nama prisile između nas i majke.
Zato je nebeska Majka došla na zemlju
da nas uči iz ljubavi slušati, iz ljubavi moliti,
a ne iz prisile, zato što nosimo vlastiti križ.
Jer, ljubav i prisila ne mogu zajedno,
u sebi su oprečne kao svjetlo i tama,
kao istina i laž, kao sloboda i ropstvo.
Prisila zatvara prilaz i prolaz ljubavi...
zatvara usta, uši, srce, cijelo biće...
Ljubav, naprotiv, govori, odgovara,
sluša, nudi se i čeka odgovor u slobodi.
Osloboditi se nutarnjih i vanjskih prisila
znači biti slobodan i moći ljubiti...
Nutarnje prisile nastaju u ovisnostima,
raznim ovisnostima kod stjecanja imovine,
radi krivog poimanja sebe, vlasti, drugih.
Zato je svijet pun raznih oblika ropstva,
zarobljenih uzama sebičnosti i oholosti,
zarobljenih u strasti i pohlepi za novcem,
zarobljeni drogom, alkoholom, razvranošću,
i nemoralnim odnosom prema sebi i drugima.
Kada se čovjek oslobodi nutarnjih prisila
i postane zaista slobodan, onda i vanjske
prisile postaju samo prilika da se pokaže
nadmoć nutarnje slobode i osobne odluke,
slobodan je za sebe i za svijet oko sebe.
Slobodan čovjek daje slobodu drugima,
govori i daje vremena za odgovor,
sam odlučuje i druge potiče na odluke.
Kada neslobodan, griješan ili ovisan govori,
kratak je, ne da vremena za razmišljanje,
hoće te zaskočiti i prevariti, stjerati u kut.
Dakle: "Vi ste, braćo, dakako, k slobodi pozvani.
Samo neka ta sloboda ne bude pobuda tijela,
nego ljubavlju služite jedan drugomu, jer je
sav Zakon ispunjen jedom jedinon zapovjedi:
Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!
Ako jedan drugoga gazite i izjedate,
pazite da se međusobno ne istrijebite!"
(Gal. 5,13-15).
Post je objavljen 11.07.2007. u 13:46 sati.