KONZILIJ

Bis heute lacht man über ihn:
Till Eulenspiegel ist der bekannteste Narr der Welt,
ein Sinnbild der Schadenfreude und des Spottes.
Zur Freude der Eulensammler
wird er häufig
zusammen mit einer Eule dargestellt

E U nuh

Counters

KONZILIJ

29.10.2007., ponedjeljak

Upomoć! To je "U", to je "U" (II.)

Slobodna Dalmacija i Sancho Pansa jašu i dalje. Samoprijegorni Ilije Čvorovići iz ove kuće i dalje beskompromisno vode bitku za izbacivanjem 27. slova iz hrvatske abecede.

No ima i drugih koji su slijepi kod očiju, nisam samo ja. Evo što piše kolumnist JL (ista kuća?!) B. Pofuk:
Slobodna Dalmacija jučer je na naslovnoj stranici objavila da nogometaši drugoligaša iz Imotskog igraju u dresovima s ustaškim znakovljem. Udarnu vijest prati i fotografija nogometaša u žaru igre kojem posred grudi na bijelom dresu stoji veliko, debelo, crno slovo U i u njemu hrvatski grb, amblem u obliku štita pokriven crvenim i bijelim kockicama. Prvo polje u gornjem lijevom kutu je bijelo, pa je time sličnost sa službenim grbom ustaške NDH do kraja frapantna, neporeciva i očito namjerna.

Otvorio sam Slobodnu Dalmaciju i pročitao tekst u kojem uprava NK Imotskog objašnjava da je veliko U s hrvatskim grbom u trbuhu - što ga nepogrešivo identificira upravo kao grb ustaške NDH, zapravo dio logotipa i imena građevinske tvrtke - pazi sad - “gUj” koja je najvažniji i najizdašniji sponzor kluba. Zato ispod svega piše i Slivno, ime mjesta tvrtke. Eh, stvarno nemaštovito i ružno. (Ni blizu jedinog zaista domišljatog korištenja inkriminiranog slova koje sam vidio jednom, ubrzo nakon Oluje, naišavši u mraku sporedne ceste nedavno oslobođenog područja na neonski natpis s ovim imenom gostionice: “U, šta te briga”.)

Tako sam mislio sve dok nisam članak u Slobodnoj pročitao do kraja, do okvira u kojem se nalazi obrazloženje vlasnika tvrtke i tvorca imena tvrtke “gUj” iz Slivna. Zaista me čudi što kolege iz Slobodne nisu prepoznale genija i majstora satire i sprdačine. Pa to što im je ispričao gospodin Gojko Jukić teško da bi mogao smisliti i Robi K. sa svim feralovcima skupa. O značenju same kratice gospodin Jukić kaže: “g” je Gojko, a “j” predstavlja sina mu Juru.

Gazda Gojko perfidno se i majstorski sprda s ustaštvom i uz njega vezanim osjećajem hrvatstva. Čovjek bi pomislio da je obučavan u provokatorskoj školi Udbe. No, istina je, zapravo, mnogo jednostavnija, prostija i izrekao ju je sam gospodin Jukić. Njemu je njegova dizalica jednostavno veća i važnija od Hrvatske čiji je grb mnogo lakše ubaciti u bilo koju rupu. CIJELI TEKST

Vžas. Vkinite to slovo vostalom konačno;)

- 10:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.10.2007., petak

Za sve je krivo obavještajno podzemlje

Poskupio kruh. Poskupile komunalije, režije, povrće...
Pojeftinio život. I poštenog čovjeka možeš kupiti, ako POŠTENO platiš.
Koji qrac je kriv za sve? Ima li života na Marsu? Let's see:

Vijest glasi: nakon sedamnaestogodišnje vjernosti HDZ-u, bivši šef Službe za zaštitu ustavnoga poretka Smiljan Reljić prebacio se u redove Hrvatske seljačke stranke, jer – kako je izjavio – u HDZ-u nije bilo razumijevanja za njegove političke ideje. Razumijevanje je, eto, pronađeno u šibensko-kninskom HSS-u u kojemu će nekadašnji šef Tuđmanove političke policije Reljić moći nesmetano širiti svoje političke zamisli koje se, sudeći po onome čime se bavio u najvažnijem dijelu svoje karijere, sastoje u marljivom prisluškivanju i uhođenju novinara i ostalih slobodnih građana koji nisu režimski poslušnici. Najveće zasluge za Reljićev transfer u HSS pripadaju, inače, Anti Markovu, jednom od vodećih dalmatinskih HSS-ovaca i bivšem članu saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost: osim što je Reljić vlasnik nekoliko apartmana u Markovljevu rodnom Murteru, ovu dvojicu povezuje i činjenica koja kaže da Ante Markov godinama njeguje bliske odnose s ovdašnjim tajnim službama.

Špijuni se, dakle, prestrojavaju: Reljić u HSS-u, bivši špijunski analitičar Juraj Bahnik u SDP-u, Davor Domazet u HSP-u... Čovjek taman pomisli da je tim personama čvrsto zalupio i vrata i prozore, a oni se onda vrate kroz dimnjak.
(I.Đikić, Feral)

Mene su četiri ili pet puta priveli potpuno besmisleno, a Peratovića zato što je zaslužio. Peratović se ne bavi novinarstvom, nego subverzivnom aktivnošću, to je zlo za profesiju.
(Ivo Pukanić,)

Pozivajući se na POA-u, a njegujući bliske odnose s Račanovim potpredsjednikom Goranom Granićem, nekolicinu bivših obavještajaca, Dragu Frančiškovića kao šefa, javno je prokazao 2003. upravo Gordan Malić.

Kada je Franji Tureku karijera propala, a Gorana Granića birači skinuli s vlasti, koristeći se istim Turekovim podacima Gordan Malić je sebe prikazao kao žrtvu POA-e i Franje Tureka, a ovaj put je i "skupinu" Drage Frančiškovića prikazao kao nepravedno optužene.

Malić sada Ivana Grbavca Cobru blati zbog Cobrinog neskrivenog prijateljstva s Dragom Frančiškovićem i javne činjenice da su njih dvojica u više navrata svjedočili o Josipu Perkoviću, kao Šuškovoj desnoj ruci koja je upravljala paralelnom kriminalnom linijom u MORH-u početkom devedesetih. O tome su Frančišković i Grbavac govorili i Vesni Kljajić u Malnarovoj emisiji dok se vrtila na OTV-u.

Ranije je na tu temu s Grbavcem i Frančiškovićem razgovarao Ivica Đikić za Feral.
"Generali koji su sjedili u Glavnome stožeru nisu dobivali nikakve informacije o tome što se stvarno događa na terenu, a ako su ih i dobivali te su informacije bile temeljito pročišćene. SIS i Vojna policija bavili su se istraživanjem zločina i kriminala, ali rezultati tih istraga dostavljani su isključivo ministru obrane i načelniku SIS-a, koji su onda svojim utjecajem zaustavljali procesuiranje", izjavio je za "Feral" Ivan Grbavac-Cobra, koji je potkraj 1991. utemeljio prvu vojnopolicijsku jedinicu Hrvatske vojske da bi ubrzo potom, Šuškovim ukazom, bio smijenjen.

Među novinarima Josip Perković nema povjerljivijeg prijatelja od Malića, pa je i meni savjetovao, da kada se budemo nalazili na razgovoru vezano za ubojstvo Stjepana Djurekovića, neka s nama bude i Gordan.
Kad govori o Perkoviću, Malić uvijek familijarno kaže Josip.

Nije mi jasno kako Malić, za kojeg je pouzdano utvrđeno da je kontaktirao strane obavještajce, te im proslijeđivao informacije do kojih je došao, umjesto da ih je objavljivao u medijima (novinar može kontaktirati bilo koga da bi skupio i provjerio dovoljan broj informacija, ali s ciljem njihova objavljivanja, a ne proslijeđivanja bilo stranim bilo domaćim špijunima, jer onda se ne bavi novinarstvom već špijunskom suradnjom) ima obraza nastavljati mediijski linč protiv neprijatelja svog mentora Josipa Perkovića, kojeg je nedavno prikazao kao suradnika britanskog MI6 na hvatanju Gotovine.

Kao, u redu je da Gordan Malić i Josip Perković surađuju s Britancima oko Gotovine, ali treba sotonizirati umirovljene sigurnosne časnike Dragutina Frančiškovića i Ivana Grbavca Cobru jer javno govore o kriminalu i ratnim zločinima u MORH-u i prozivaju Perkovića.

Ako se već Vijeće za medije nije htjelo staviti u zaštitu Dragutina Frančiškovića kad je Malić objavio prvi tekst na ovu temu, sadašnji slučaj mogao bi preuzeti Denis Kuljiš, jer on navodno vodi neku novu novinarsku udrugu.
(Peratović)
Prema pouzdanim informacijama koje smo dobili od jednog bivšeg hadezeovca koji je svojedobno bio visoko pozicionirani državni dužnosnik, u drugoj polovici 1998. godine je u strogoj tajnosti izrađen plan kojim je potanko razrađeno što se sve treba činiti da bi se pomoglo i skrilo haaške optuženike. Plan je izrađen po nalogu bivšeg predsjednika RH Franje Tuđmana, a navode našeg izvora potvrdili su nam i neki aktualni državni dužnosnici koji su s planom detaljno upoznati, odnosno precizno znaju tko je sve sudjelovao u njegovoj izradi i provedbi, kako za vrijeme HDZ-ove vladavine, tako i nakon smjene vlasti 2000. godine.
Kako tvrde naši izvori, s planom su bili upoznati samo bliski i povjerljivi Tuđmanovi suradnici, a prema njihovim tvrdnjama ključnu ulogu u njegovu osmišljavanju i realizaciji imali su bivši šef SIS-a i bivši Tuđmanov savjetnik Markica Rebić i bivši šef SNS-a Bosne i Hercegovine, odnosno šef "hercegovačkog SIS-a" Ivica Primorac. U cijelu su priču po svemu sudeći bili uključeni i navedenom dvojcu bliski bivši šef hrvatskih tajnih službi Miroslav Tuđman i bivši moćni Tuđmanov savjetnik Ivić Pašalić, ali i još neki ljudi iz bivšeg državnog vrha.
(V.Đuričić, Slobodna Dalmacija)

»Gotovini kaseta ne može pomoći, jer je njegovu sudbinu zapečatila HDZ-ova vlast još 1998. kada mu je zabranila razgovor s haaškim istražiteljima«, smatra SDP-ovac Pavle Kalinić. Prema njegovu mišljenju, bit je puštanja snimka u javnosti obračun unutar HDZ-a čije političko podzemlje, putem obavještajnog podzemlja, želi inkriminirati Ivana Jarnjaka koji je u vrijeme »Oluje« bio ministar unutarnjih poslova.

(D.Zečić, Vjesnik)

Hrvatska više ne može biti država bez afera, ali ne samo zahvaljujući medijima koji od afera »žive« nego i zahvaljujući javnosti posve nepoznatim moćnicima koji su spremni na aferaški stup srama pribiti svakoga na javnoj hrvatskoj sceni ukoliko im to na bilo koji način može poslužiti za njihove različite interese. Poznato je da su hrvatski mediji, uvijek se nađe neki od medija, davno pali na ispitu profesionalnosti da bi prepoznavali falsifikate od vjerodostojnih dokumenata ili da bi prepoznali kad koji moćnik ili skupina želi njima najgrublje manipulirati. Neki od važnijih medijskih djelatnika, osobito urednici, davno su izgubili osjećaj odgovornosti za javnu riječ odnosno svijest da su oni odgovorni za ono što objave a ne izvor, bio javni ili tajni. Takve okolnosti zapravo su idealne za djelovanje tzv. »podzemlja« koje nije samo ekstremno ili umjereno desničarsko ili ljevičarsko, niti samo političko ili ideološko, nego - uz sve to - uvijek i profitersko te nije slučajna pojava da se upravo nedefinirano, ali u svakom slučaju vrlo šareno »podzemlje« sve više prepoznaje kao važan društveni faktor u suvremenom hrvatskom društvu. A kao društveni faktor to šareno »podzemlje« ima svoje ne samo glasnogovornike nego i izvršitelje na javnoj političkoj sceni, u državnim tijelima i u svim komponentama sudske vlasti. Hrvatska je okovana iznutra, iz svoje utrobe u kojoj caruju vrlo šarene ali moćne skupine koje tvore »podzemlje«.
Našavši se i sam na udaru stavljanja na stup srama Predsjednik je - kako je izvijestio Jutarnji list u petak 6. srpnja - izjavio: »Mi imamo vrlo aktivno obavještajno podzemlje koje je zainteresirano za svoje sitne, male nekakve račune.« To Predsjednikovo priznanje, koliko god bilo činjenično i istinito, ipak je samo djelomično, parcijalno, jer se odnosi samo na dio »podzemlja«, čak samo na dio »obavještajnog podzemlja«. Naime, mnogi političari, a isto tako i mnogi urednici u medijima, spremni su prozvati i denuncirati javnosti one dijelove »podzemlja« koji im ne služe, s kojima se idejno, politički, ideološki ili općenito interesno ne slažu, a istodobno su spremni komunicirati kao s najčasnijim osobama s predstavnicima drugih klanova u »podzemlju«, tj. s onima iz »podzemlja« s kojima se slažu ili o kojima su čak katkad i ovisni. Očito u hrvatskom društvu na djelu je neprincipijelni odnos prema »podzemlju«, postoje tzv. »loši momci« i »dobri momci«, a za zdravo društvo nuždan je principijelan stav: »podzemlje« je dio društva, odmetnut od ustavno pravnoga poretka, koji bi svim legitimnim sredstvima trebalo vratiti u okvire pravnoga poretka. U zdravom društvu i stvarnoj demokraciji nije uobičajeno pregovarati, komunicirati pa ni trgovati s »podzemljem«, a posebno je to nezamislivo i nedopustivo na štetu odijeljenosti izvršnih od sudskih vlasti. Ako se to ipak događa, onda je mogući zaključak samo jedan: takvo djelovanje nije čisto, pošteno ni zakonito.
(I.Miklenić, Glas Koncila)

NEK SVE IDE U HONDURAS

- 10:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.