Porez na izgubljenu vrijednost
|
Lagano se ljeto bliži kraju. Tradicionalnu sezonu kiselih krastavaca ove godine su novine upunile gđicom Lambaša i uređenjem države. To je ozbiljna novost. Nekad smo brojali meduze u Istri, gigantske falusoidne mrkve u Zagorju, češke avanturiste na luft-madracima te pratili recitale Ibrice Jusića i brodove pjesme i ljepote. Recesija i kriza traže energičnu akciju pa su se novine primile ozbiljnoga posla. Treba uvesti reda u državu. Vlada u sjeni premijerke Jadranke Kosor neka vidi što joj je činiti. Počistiti korupciju, uvesti reda u HEP i HŽ, urediti cijene naftnih derivata, raskrinkati poljoprivredne poticaje i plastično narodu predočiti koliko nas koštaju braniteljske penzije. Hrvatske šume i Hrvatske vode već zasigurno imaju krizne stožere i crne fondove za neutraliziranje medijskih dušmana. Nije da je baš beskorisno. Svaki Buljubašić kojeg se javno raskrinka vrijedan je truda. Svaki idiotski službeni automobil i menadžerski ugovor i službena kartica, svaki ma i nejbeznačajniji obznanjeni primjer korupcije za nas je vrijedan bod u gostima. Neprijatelj je žilav i nema skrupula. Evo, danas barba Luka kaže da su šuškanja o njegovom odlasku samo plod perfidnih planova političkog podzemlja: ne bi on htio imenovati te krugove, ali zna se da je svojevremeno postojao plan “Lisica” … Znate što, dragi barba Luka: to je kao da čitamo saopćenje iz sedamdesetih. Neki drugovi … reakcionarne snage … prepoznaje se djelovanje … zna se u čijem interesu … Mutno se sjećam plana Lisica i plana Jazavac i čini mi se da je to bilo nešto kao kontraobavještajni hdz-kosovski udar na tadašnju opoziciju, osobito HSLS. Nešto mi iz magle izvire prezime Božičević i sve neki likovi iz vaše škole i vašeg sklopa. I vi još imate obraza to spominjati kao pozadinu ujdurme protiv vas i vaše stranke. Ali nema veze, barba Luka, i tako ste vi već otišli premda to još ne znate. Nego, novine. Sad se Jutarnji sjetio u nastavcima prepričavati kako je devastiran mirovinski sustav. Kuka već danima o punom stažu, nerealnim davanjima, besmislenim beneficijama. Prilaže grafikone i imaginarne računice. Problemčić je u tome što su svi ti podaci poznati već godinama; cijelo desetljeće. Sve to već piše i tko je htio znati, znao je. Tko je znao pa danas tako piše neka prvo položi račune o tome zašto to nije rekao već tada. Inače, opet će biti da su svi šutjeli kako bi mogli partiju razbijati iznutra. Kako subverzivno! Danas pak piše Jutarnji o radnicima i neradnicima. Pa kaže: krajem lipnja bilo je u RH 1.524.360 zaposlenih, a od toga čak skoro 300.00 onih koji ne stvaraju dodanu vrijednost (javna uprava i obrana, obrazovanje, zdravstvo i socijalna skrb). Svega 1.235.158 ljudi hrani 4.500.000 Hrvata. Brojke su loše, a osobito omjeri. No, krajnje uvredljivo je ovdje spominjati dodanu vrijednost. Jedno je uprava i sve one besmislene jedinice lokalne samouprave i sve agencije, fondovi, uredi, koordinacije i sve tvrtke u državnom vlasništvu od HEP-a i HŽ-a naniže; drugo je zdravstvo i školstvo. Kazati da zdravstvo ne proizvodi dodanu vrijednost je naprosto idiotski. Dodane vrijednosti nema ako si mlad, zdrav i blesav. Kad ti se roditelj, a kamoli dijete razboli onda se iznenada sjetiš te vrijednosti pa gledaš kako da je stekneš – odmah i bezuvjetno. Profesori u školama imaju u prosjeku plaću oko 5.000 kuna. Neki 4, a oni sretni i stariji punih 6 tisuća. Onih pet tisuća otprilike je državni prosjek; u Zagrebu je to ispod gradskog prosjeka. U zemlji gdje je oko 7% akademski obrazovanih! U zemlji gdje svaki referent na državnoj televiziji i u HEP-u i u HŽ-u i Zagrebparkingu i u bogtepitajčemu ima više. I onda kad pukne balon zbog svih falših branitelja i umirovljenika bez staža, i neženja bez para, onda smo mi u istom košu kao i oni s fiktivnim radnim mjestima i stvarnim službenim vozilima! Nema poticaja za profesore. Niti će oni blokirati granice ako im se poticaji ne korigiraju zbog poskupljenja plavog dizela. I dalje će raditi svoj posao. Neki bolje, neki lošije; kao i svi. U prosjeku, sve lošije, u skladu s degradacijom svoje profesije. Koja je već temeljito provedena. Ali, mi da ne stvaramo dodanu vrijednost? Mi, profesori, da smo potrošači i paraziti isti kao oni koje su barba Luka i njegovi postavili na nepostojeća radna mjesta s postojećim privilegijama? U vašim Dikan-Dolores koordinatama vjerojatno da. U vašoj trivijalnoj računici mi samo koštamo. Vi računate prihode i troškove i tražite dodanu vrijednost. Preloše. Jer ne shvaćate da će netko iza nas plaćati i izgubljenu vrijednost. |
