jučer gledam reportažu o tom kako ljudi idu u bosnu u šoping....i mislim si ko je tu lud...subvencioniramo izvoz da bi naši proizvodi bili jeftiniji vani da bi onda ljudi odavde sve vani kupovali i ostavljali novce tamo...inteligentno:) vrlo i nadasve inteligentno...naravno da netko s plaćom od 3000kuna tko ima dvoje male djece gledati veliku sliku nego da preživi, a to što dugoročno država gubi ogromne pare...to ipak nije njegova briga nego nekog tko je na vlasti...a vlasta je bogata...i vlasta te časti...
25.08.2009. (09:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
s
Plaća nije OK, ali to nije i jedini problem. Mnogima je teže podsnositi omalovažavanje, poniženje i šikaniranje. A to čine i đaci, i roditelji, i cijelo društvo.
25.08.2009. (23:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nikakva prava, očajni uvjeti i mala plaća koja je prva na listi za rezanje kad se počnu događati sranja u širem pogledu. za to se 5 godina piša krv na faksu.
03.09.2009. (20:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zbunjen
Svaka čast na ovom članku. Nije pisan u senzacionalističkom duhu a sve je lijepo rečeno.
Kao profesor osjećam se često povrijeđeno, poniženo, jadno. I danas mi čvor u želucu. Ne, ne uzrujavaju to mene učenici. Njima je posao da pokušavaju biti vragovi i da se izmotavaju od obaveza. Oni neće cijeniti rad profesora dok god ne dođu na fakultet ili ga ne završe. U trenutku kada im se otvore vidici oni će priznati (makar i prešutno) ono što si za njih učinio.
Vrijeđaju me odrasli. Vrijeđa me sustav. Vrijeđa me to što koštam i što sam na teret. Nakon što čitav radni vijek dajem sve što sam mogao dati i ništa manje. Smatram se pokradenim i prevarenim. Mislim da nije tu novac u pitanju. Novac ili male plaće samo su posljedica jednog dubljeg problema. Ovdjer prekidam lamentiranje.
15.09.2009. (23:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nesanica
Jos malo pa ce biti i porez na suncevu svijetlost.... http://www.igrice450.com/
25.08.2009. (03:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
windfuckersister
Sreća da ja stvaram dodanu vrijednost pa imam čak 2 700 kuna plaće.
25.08.2009. (08:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Joanna has left Stepford
jučer gledam reportažu o tom kako ljudi idu u bosnu u šoping....i mislim si ko je tu lud...subvencioniramo izvoz da bi naši proizvodi bili jeftiniji vani da bi onda ljudi odavde sve vani kupovali i ostavljali novce tamo...inteligentno:) vrlo i nadasve inteligentno...naravno da netko s plaćom od 3000kuna tko ima dvoje male djece gledati veliku sliku nego da preživi, a to što dugoročno država gubi ogromne pare...to ipak nije njegova briga nego nekog tko je na vlasti...a vlasta je bogata...i vlasta te časti...
25.08.2009. (09:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
s
Plaća nije OK, ali to nije i jedini problem. Mnogima je teže podsnositi omalovažavanje, poniženje i šikaniranje. A to čine i đaci, i roditelji, i cijelo društvo.
25.08.2009. (23:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bitter
nikakva prava, očajni uvjeti i mala plaća koja je prva na listi za rezanje kad se počnu događati sranja u širem pogledu.
za to se 5 godina piša krv na faksu.
03.09.2009. (20:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zbunjen
Svaka čast na ovom članku. Nije pisan u senzacionalističkom duhu a sve je lijepo rečeno.
Kao profesor osjećam se često povrijeđeno, poniženo, jadno. I danas mi čvor u želucu. Ne, ne uzrujavaju to mene učenici. Njima je posao da pokušavaju biti vragovi i da se izmotavaju od obaveza. Oni neće cijeniti rad profesora dok god ne dođu na fakultet ili ga ne završe. U trenutku kada im se otvore vidici oni će priznati (makar i prešutno) ono što si za njih učinio.
Vrijeđaju me odrasli. Vrijeđa me sustav. Vrijeđa me to što koštam i što sam na teret. Nakon što čitav radni vijek dajem sve što sam mogao dati i ništa manje. Smatram se pokradenim i prevarenim. Mislim da nije tu novac u pitanju. Novac ili male plaće samo su posljedica jednog dubljeg problema. Ovdjer prekidam lamentiranje.
15.09.2009. (23:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...