Prije nekoliko mjeseci obrela sam se na blogu jedne vrlo zanimljive djevojke. Počela sam je redovno čitati pa je, jer nepisana pravila tako nalažu, i ona počela čitati mene. Čim mi je poslala prvi mail skužila sam da smo rodice, što i nije tako čudno jer mi je šira obitelj vrlo sklona razmnožavanju. Uslijedili su telefonski pozivi, izmjenjivanje sličica i sve ostale male radosti koje su kulminirale dolaskom Rod'ce u Zagreb. Time baš i nisam bila oduševljena.

Kada vam netko dolazi prvi put morate biti pristojni i uslužni. Očistiti stan. Nahraniti gosta. Nasmijati ga. Izvesti vani. Paziti da se zabavlja. Muka živa.
Kasnije je lakše. Pod parolom 'osjećaj se kao kod svoje kuće' privolite ih da vam kuhaju, voze vas, peru suđe pa čak i da obavljaju manje popravke po kući.

I tako je stigla Rod'ca.

'Ajme šta mi je drago da san došla, ajme kad javin svojoj materi, ajme šta je lipo vrime u Zagrebu, ajme blablablabla...'
'OK, a jel možeš ti malo tiše? I sporije? I književnije?' – rekoh joj europski svisoka.
'Molim.....mogu....zašto?' – procvrkuće sunce moje nekulturno.
'Zato kaj si sad u glavnom gradu a nemreš mi usred Zagreba tak pričat, kuiš?' – rekoh joj učtivo,pazeći da se držim uspravno ne bi li mi poprsje izgledalo veće od njenog.
'Ajme skužaj.' – reče ona nimalo tiše.
'Ne kaže se skužaj nego sori. I nema veze. Nije prvi put da vas mi učimo kulturi.' – odvratih rezignirano.
'Nas?'
'Da, vas. Dalmatince.'
'Ali i ti si Dalmatinka.'
'A a. To je drugo. Mene je oblikovao Zagreb. Ovaj grad te kultivira i unaprijedi, pa pogledaj Bandića ili Anu Lučić. Kultura je ovdje jednostavno dio tradicije.' – objavih slavodobitno
' Ali....Dalmacija isto ima tradiciju i kulturu......pa...imamo Dioklecijanovu palaču...Hvarsko kazalište....Marulićevu Juditu....svega tu još ima...' – reče ona sa suzom u oku.
' Bla bla bla. Ok, imate tu kao palaču i par tornjeva i odmah ste kulturni?' – rekoh ja povlačeći crtu oko oka ne bi li mi pogled bio ljepši od njenog.
'Tornjeva....misliš zvonika?' – reče ona odglumivši preneraženost.
'Tornjevi, zvonici, whatever. Kamen je ionako out. Nego reci ti meni imaš li dečka?' – konačno dotaknuh ono najbitnije.
'Nemam. Ostavio me. Zašto?'
'Zato što ti godine idu a zadnje što nam treba je sramota u obitelji. Dat ćemo te Huri' – rekoh menađerski.
'Kome?'
'Huri. On lijepo kaže da sve Splićanke padaju na Osječane.'
'Sve?'
'Aha. Što znači da ti je svaki otpor uzaludan, a njemu svaki napor suvišan.'
'Pa dobro, ako ti tako kažeš.....ali gdje je tu ljubav?'
'Zavoljet ćeš ga s vremenom.'
'Kako znaš?'
'Zna on. Osim ako prije ne naletiš na Skalicha, ali on je zauzet eventima tako da ne vjerujem da ćeš ga sresti. Hure je sigurniji, on već standardno slini po Trogiru ljeti. Vidiš da ti je taman.'

'Ne znam...možda bih ipak sama trebala naći onog pravog'.
'Sama? Tako ćeš i ostati sama. Pa će ti Catcher u svojoj sapunici dodijelit ulogu vanbračne kćeri Splićanke i Osječanina koju siluje kočijaš nepoznatog porijekla. Jel to stvarno sebi želiš?'
'Ne.'
'Eto vidiš.'
'A jel to znači da moram živjeti u Osijeku?'
'Naravno da znači. Žena ide di joj je muž. Meni, s druge strane, stvarno treba vikendica na moru a vas rodica draga moja imam i previše.' – zamahnuh svojom bujnom kosom koja je neusporedivo ljepša od njene.
'Dobro...probat ću...a mogu li ja sad dobit nešto za jest?'

Možeš ih izvuć iz sela ali ne možeš selo iz njih. Dala sam joj jelo. Bratovu sobu. Sapun. Popričala s njom o šahu. Uvjerila je da je Osijek na dva sata od Splita. Pravila se da me zanima čime se bavi. Rekla joj da može opet doći – naravno da je došla, trebala su joj puna 3 dana da se vrati. Daš im prst, uzmu ruku. Trebat će još dosta posla kako bi se izbilo divljaštvo iz njih. Zato se prvi mačići bacaju u vodu. Ili u Slavoniju.


Mom stilistu čestitam na položenom ispitu uz pajtonovski dio naslova koji mu uvijek izmami osmijeh na lice. Razbu, svaka čast.

Mom prijatelju Z šaljem veliki pozdrav i nestrpljivo iščekujem ludi provod u Sandžak cityju. Da ti pošaljem malo hrane?

Mom prijatelju Skalichu poručujem da je glup i da šuti.

Mom prijatelju D poručujem da se spremi za Rusine.

Pozdrav od popurgerisane

Espadrile.