Nakon nekoliko banana dana, konačno je došla i ta subota i dugoočekivani koncert gdina Pušića. Sve je obećavalo dobar provod; vrijeme je bilo super, mjesto je bilo super jer mi je blizu kuće i ekipa je bila super.
Rambov koncert je puno više od slušanja njegovih pjesama - to je slušanje odličnih muzičara i nadasve maštovitih monologa samog autora, što je vjerojatno razlog zašto na njegove koncerte uvijek idemo u velikom broju.
Okupili smo se kod mene, uz vino i muziku. Neki su pili crno, neki bijelo – ja bijelo, jer ga je bilo više. Neki su se oprali, neki nisu – ja jesam. Neki su imali kartu, neki nisu – ja jesam.
B nije, jer je došao iz Beča, a oni vam tamo puno rade i nemaju vremena misliti na karte. Kad smo popili svo vino, kad sam se ja oprala i kad smo odslušali 'Zeko i potočić' i 'Anarhija all over Baščaršija', bili smo spremni za polazak. Krenusmo laganom šetnjicom prema Boogaloo klubu. Intelektualno stimulativnih razgovora i dovitljivih pošalica, naravno, nije manjkalo.
Stigavši na mjesto događaja shvatismo da predgrupa još uvijek svira, a oni nam nisu zanimljivi, pa se uputismo prema šanku koji nam rijetko kad nije zanimljiv. Nastavila sam sa bijelim vinom, koje mi je iz nekog čudnog razloga išlo kao voda. Uočila sam i neke poznate Hrvate, kao što su pripadnici grupe d bit flit i kao što je asistent sa mog friško položenog ispita. Još uvijek zahvaljujem Đizusu što ga kasnije, sa puuuno više alkohola u krvi, nisam srela. Kad smo već kod Boogaloo kluba, isti organizira slijedeći vikend maškare i to sa zadanom temom – ACDC i ZZ Top. Pobjednik dobija nagradu od 1000 kuna.

Do početka Rambovog nastupa ja sam već imala zavidnu visinu promila alkohola u krvi. Plesali smo, pjevali, veselili se kao prava hrvatska mladež. A onda je Rambo naredio da izvadimo mobitele, ne sjećam se zašto. One koji mogu zamolio je da ga slikaju. Ja ne mogu. Nama ostalima rekao je da radimo sa mobitelima nešto drugo, a kako ga nisam čula što odlučih poslati par poruka. Nekih se sjećam, ali većine ne. Znam da nisu bile skandaloznog sadržaja i znam da je većina otišla mome bratu – ali ostaje činjenica da pojma nemam kome sam sve pisala a zašto sam pisala nećemo nikada ni saznati.

Nakon te blamaže odaslane na poveći broj tuđih mobitela, koncert je završio. Poslije još malo plesa i popijene bočice vina (bočice, ne boce!!!) B. je predložio da odemo u Jabuku, mjesto naše mladosti. Na licima nam se pojavio ogroman smješak ispunjen nostalgijom i – krenusmo. Jabuka je mjesto gdje sam gotovo religiozno izlazila cijelu srednju školu i gdje nisam bila zadnjih 5, 6 godina. Lijepo je vidjeti da vam se nekoć tako bitno i drago mjesto nimalo nije promijenilo te da još uvijek privlači isti krug ljudi. Nakon nostalgične šetnjice Jabukom (koja traje cca 30 sekundi jer je malecna) eto nas (opet) za šankom. Sa čašom vina u ruci, vratih se na plesni podij. Srela sam ljude iz bivšeg kvarta. Srela sam ljude sa faksa. Srela sam ljude koji znaju moje ljude. Jedan od njih me pitao upucava li mi se naš zajednički prijatelj. Na moj zbunjeni pogled (koji je više bio posljedica mog pijanstva, ali on to nije mogao znati), uslijedila je ta legendarna izjava, taj biser svih bisera, taj wannabe kompliment koji se nasukao na hridi uvreda i najboljih svjetskih pljuceva – „Šta se čudiš pitanju, Espadrilo, pa upucavo bi ti se i ja da te ne poznam“.

Ostavila sam ga samog da razmišlja što mi je rekao. Jabuka je uvijek bila mjesto sa odličnom muzikom, kad sam bila tinejdžerica na njenom majušnom podiju izmjenjivali su se dečki iz elektrotehničkih škola (kada bi recimo zasvirali Rage Against The Machine), pa nježne gimnazijalke (na prve tonove Zeppelina) da bi zatim na podij pohrlila starija ekipa (veselo cupkajući uz Joy Division ili The Cure). Kako sam sada ja bila starija ekipa, a poznato je kako alkohol djeluje na moje druženje sa diđejevima – naravno da sam otišla posjetiti rezident gospodina. Ovaj je bio još gori od ptethodnog kojeg sam maltretirala. Uredno je odbio moju molbu da pusti The Cure. Na slijedeću molbu (Depeche Mode) uzvratio mi je da ih upravo pušta. Ja nisam zagriženi fan koji posjeduje sve demo snimke plus neke otpjevane na wc-u, ali većinu pjesama ipak znam. Kako to da dotičnu pjesmu nisam prepoznala? Pa zato jer je pustio nekakav disco mega ibiza summer hits 2005 megamix pjesme 'precious'. Užas. Nakon toga Madonnu, jednu od ovih zadnjih njenih pjesama. U Jabuci. Ako kojim slučajem taj di đej ikad bude čitao ovaj tekst, poručujem mu da je IDIOT (dragi idiote, dobar di đej se ne rađa nego postaje, a ti si se zasad samo - rodio).

Nisam bila dugo ljuta. Pustio je prošlogodišnji hit 'Galvanize' koji je idealan za pokazivanje mog golemog plesačkog talenta i svih popularnih senna m meets đogani fantastiko plesnih pokreta. Blamaža? Da, potpuna, ali sa glupastim plesanjem nikada nisam imala problem. Upravo zato sam nastavila u revijalnom tonu; bilo je tu michael jackson pokreta, pa i prince pokreta, te za kraj (a to izvodim samo kada sam JAKO pijana) pokušaja brejk densa.

Kad sam shvatila da mi je vid znatno oslabljen i da mi je sve udaljenije od 2 metra u potpunoj izmaglici, odlučila sam da je vrijeme da idem kući. Vozili su me uz otvoren prozor, zbog opravdanog straha da ne dođe do rigoletta. Nisam povraćala, što smatram ogromnim uspjehom, pogotovo nakon što mi je V. gurao nekakav sendvič pod nos. Cjelonoćni spektakl nastavio se u mojoj zgradi, gdje sam pomalo galamila i poviše teturala dok me prijatelj pratio do vrata. Uspješno sam otključala ista te još uspješnije oprala zube i legla.

Probudila sam se u 9 ujutro, sa snažnim porivom za povraćanjem. Othrvala sam mu se jer nije bilo šanse da se dovučem do vecea a fuj mi je da se ispovraćam po sebi (random čitatelj tu ima primijetiti kako sam i u trenucima krajnje zgaženosti vrhunska dama). Ponovo sam zaspala. Probudila se u podne, još uvijek pijana. V. me odvukao do grada, na sendvič, burek i kroasan sa čokoladom koji su donekle upili silno vino. Kad je V. otišao prislila sam se na maratonsku šetnju, koja me konačno vratila u normalu.

Naravno da trenutno živim u uvjerenju kako više nikada neću piti alkohol

Pozdrav od ispijačice sleš plesačice

Espadrile

Loše sam, a ne uklapa mi se u koncept bloga da pišem patetične poeme o tome.
Pa razmišljam o načinu prezentiranja mog banana-stanja i ne uspijevam ga smisliti.
Stoga ću vam ponuditi tek nekoliko servisnih informacija:

1) u prethodnom postu zaboravih napomenuti kako je i u daruvarskom i u bjelovarskom kraju uočeno da se ljudima pišu grafiti po kući kada stanovnici iste dobiju dijete, posebice sina.

2) pogledah u kinu film o pederima kaubojima i crtić o crvenkapici - toplo preporučam.

3) vidim da blueser najavljuje koncert grupe blues machine večeras u purgeraju - i to toplo preporučam, slušala sam ih many times i stvarno su dobri

4) sutra je rambo amadeus u ZG-u - i to toplo preporučam, baš krenuh po karte.

5) The Beat Fleet u četvrtak u Domu sportova - karta 50 kuna.

Ugodan vikend vam želi

E.

Još jedna sunčana nedjelja, još jedan izlet u nepoznato. Konačno je na red došao Daruvar!
Sam put do Daruvara je svojevrsna avantura, 130 kilometara začinjenih nevjerojatno simpatičnim detaljima uz cestu: kafić 'Miami' usred ničega ili natpis 'Upis pilića' pored jednog seoskog domaćinstva. Je li moguće da u Bjelovarsko-bilogorskoj pilići idu u školu? I ako idu, tko financira tu školu? Da li se piliće smatra nacionalnom manjinom i imaju li oni pravo na kulturnu autonomiju? Biraju li zastupnika u Sabor? Znala sam da je Daruvar multietnički grad, ali ovolika razina tolerancije i raznolikosti naprosto me oduševila.
Nakon poučnih razgovora o vukovima koji piju vodu sa izvora i uživanja u krikovima Roberta Smitha stigosmo u Daruvar, grad......ne znam koga. Pilića i Promatrača.
Odakle uopće krenuti sa opisivanjem tog grada?
Ima 10 000 stanovnika, od kojih nešto manje od 60 % Hrvata, pa nešto manje od 20% Čeha, pa nešto manje od 15% Srba i par postotaka ostalih. A ti ostali su RUSINI, Ukrajinci, Židovi i ostali od ostalih.
Daruvar je vrlo lijep, čist i simpatičan gradić. Zahvaljujući svojim ljekovitim termalnim izvorima postao je IN još za starih Rimljana, a ponovni revival doživljava kada u 18.st. grof Antun pl. Janković dolazi in da haus. On i njegovi nasljednici zaslužni su za sijaset predivnih daruvarskih građevina (naravno, najmanje su škrtarili kada je njihov velebni barokni dvorac iz 1771. bio u pitanju) te napredak daruvarskog školstva i zdravstva. Grof Antun je vrlo brzo shvatio da mu tri i po stanovnika daruvarskog kraja neće biti dovoljna za njegovo veliko vlastelinstvo pa je počeo dovoditi poljoprivrednike i obrtnike iz svih okolnih i neokolnih, ali svakako prijateljskih zemalja. Uz to je shvatio i da mu starohrvatski naziv Podborje nekako ne leži pa se odlučio za madžarski naziv 'Daruvar', što bi značilo 'Ždralov grad' ili 'Ždralov dvorac'. U slobodnom hrvatskom prijevodu to znači da se Daruvar ekšli zove Ždralograd. Nakon što su se nagradili i napoklanjali (Jankovići su bili i mecene Ilirskog preporoda) , daruvarski grofovi 1879. kupe krpice i odlaze. Prodaju svoja imanja i okreću novu stranicu u svom životu. I što imamo danas?
Imamo grad sa poznatim toplicama, rijekom Toplicom, jedinom tržnicom na svijetu od koje vas dijeli mostić, predivnim parkovima (ako se dobro sjećam zove se Julijev park i vrijedi ga posjetiti), daruvarskom juhom od krumpira, blatnom kupkom, bunarom želja, sjedištem Saveza Čeha RH, Vinskom cestom koju ću obići kada zatopli i.....pazi sad.......židovskom, kalvinističkom, katoličkom, pravoslavnom, islamskom, baptističkom, evangelističkom, adventističkom te zajednicom Jehovinih svjedoka!
Mi smo se, odmah po dolasku, smjestili na kavu u kafić kina '30.svibnja'. Tu sam uočila da u Daruvaru gostuju mnoge zagrebačke kazališne predstave a ni kino program im nije loš. Općenito kino je, za jedan takav manji grad, u dosta dobrom stanju, sve (pa čak i wc) je čisto, uredno i novijeg datuma. Kada smo popili kavu i kada su nam tamburice sa radija definitivno ušle u uho krenusmo u šetnju. Obišli smo gore spomenuti park, kao i dvorac (sada u funkciji osnovne škole), Češki dom, Hrvatski dom, katoličku, pravoslavnu, pentakostalnu i baptističku crkvu, pivovaru, tržnicu, zatim smo autom istražili šire gradsko područje da bismo na kraju otišli jesti. Naravno, V. je opet htio okušati sreću, ovog puta u zalogajnici 'Snack', ali odbila sam takav prijedlog jer moj želudac nije od čelika kao njegov. Uz daruvarsku juhu od krumpira pričali smo o Daruvaru. Uz krumpir i meso i šampinjone i salatu priča je skrenula na Mikluševce i pripadajuće im Rusine. Dok su stigle palačinke punjene sladoledom i prelivene čokoladom V. i ja smo već naveliko raspravljali o kurvama, porno industriji i legalizaciji kurvanja.
Na povratku smo prošli kroz selo Hercegovac. Ne, nismo prošli, lažem. Stali smo, na kavu. Kafić, točnije kavana, točnije birtija 'Ilova' je jedno od najružnijih mjesta koje sam vidjela, ever. Naravno, upravo zato smješak nam nije silazio sa usana. Zamislite veliku prostoriju sa najotužnijim šankom u povijesti Hrvata, barskim stolicama iz šezedes'neke, pletenim stolicama koje se uklapaju u interijer kao šaka u oko, malom pečenjarom u kutu prostorije gdje se peku ćevapi zahvaljujući Rubeljevoj franšizi, nekakvim drvenim instalacijama po zidu te onim crvenim lampama koje su tamo davno '73. bile moderne. Kada sam poželjela otići na wc, konobarica mi je dala ključ od ženskog, što mi je bio znak da je taj wc ipak u dobrom stanju. Njoj je to bio samo znak da mi je dala ključ od ženskog wc-a. Jer ono što sam unutra zatekla može se slobodno natjecati sa rupama kakve zamišljam u nekakvim tajlandskim ili kambodžanskim zatvorima.
Nakon tog veselog iskustva zadovoljno krenusmo za Zagreb.
U Daruvar se, kao i u ostale gradove u kojima sam bila, mislim vratiti. Primijetih kod mog posta o Bjelovaru da se ljudi čude mojim lijepim opisima mjesata koja obilazim. Ja se čudim vama koji se čudite meni.

Mom bratu sleš stilistu poručujem da mi se javi, ako se oporavio od sinoćnjeg poraza.

Mom blog prijatelju Darth Vaderu želim sretan put.

Mojoj blog prijateljici Blokche poručujem da dolazim na karneval izdivljat se sa ostalim nemrgudnim neriječanima.

A mojoj inspiraciji Huri poručujem da uskoro dolazim u njegovu i susjednu mu županiju.


Pozdrav od

putujuće

Espadrile

Ja i Najveći Ispit Ever upoznali smo se prije koju godinu. Slušala sam o njemu na predavanjima i pomalo uviđala njegovu veličinu. Znala sam da mu moram dati cijelu sebe, da on nije Ispit Za Jednu Noć. Njega ću morati poštovati i ujutro.
Mjeseci su prolazili, a ja sam ga malko zanemarila. Nije fer, znam, ali u svoju obranu ću reći da su me u to vrijeme okupirali Ispit Sa Najtežim Pismenim i Najdosadniji Ispit. Kada sam ih uspješno položila, nije više bilo prostora za denial - bilo je vrijeme da se posvetim Najvećem od Najvećih. Nisam htjela brzati, željela sam da se zaista upoznamo i otvorimo jedno drugome dušu. Željela sam biti sigurna da smo soulmates.
Kasnije se ispostavilo da je taj Ispit najobičniji kurviš koji se daje svima i ako ne pokažem zube neću ga nikada osvojiti. Znate kako je, mi žene volimo kada nas oni ponižavaju i pomalo sa nama brišu pod. Mojoj želji pripomogla je i činjenica što volim imati manje preostalih ispita od Hure.
I tako je počelo moje građenje pruge. Postala sam pravi radnik udarnik i u tekovinama socijalističke revolucije pronašla potrebnu inspiraciju. OK, u tome i u stihovima Pušenja.
Bilo je onih koji su na cijeli pothvat gledali sa prijezirom, jer trebalo je zemlju podići iz pepela. Takvi su se čudili, pa funjili, pa frktali nosićima, pa čak i otvoreno prozivali. Jebiga. Kad se pruga gradi nema mjesta emocijama.
A bilo je i onih koji su me podržali, skužili, poticali dapače. Kada ste danima za knjigom i već lagano koračate Dolinom suza, ljudi koji vas nasmiju a ne oduzmu vam puno vremena vam puno znače. Takvima hvala, bit će pozvani na rezanje vrpce.
Nakon tolikoitoliko dana napornog rada i nemanja nikakvog društvenog života, došao je i taj dan. Dan mog obračuna sa Najvećim Od Najvećih. Koji je, peder jedan bezobrazni, poslao najzahtjevnijeg profesora da me uništi.
Ali ja sam bila spremna k'o njemački vojnik četrdes'neke, kako je onomad rekao mali Ivica. Književnim i popurgerisanim rječnikom - položila sam uspješno ispit. Vulgarno balkanskim rječnikom - razbila sam pičku ispitu.
I osjećam se fe-no-me-nal-no. Počastila sam sebe. Prijatelje. Obišla Krapinu. Ovih dana i Daruvar. Ovog mjeseca i Mikluševce. Nabavila nove muzike i filmova. Vani sam stalno, pravim se da imam prijatelje i da me oni vole. Kad mi dosadi skitnja, pozabavit ću se novm postovima.

Dotad, pozdrav od civilistice

Espadrile

Ovaj post nastao je na čudan način.

Beštija mahnito udara po tastaturi i proklinje dan kad je odlučila probati karijeru tajnice, no skužila je da je to jedini način da je poševi jedan uspješan manager (ili ona njega? - nebitno, može prvo on nju, pa ona njega, pa će se za dalje dogovoriti, bitno da seksualni kontinuitet bude zadovoljen) koji je već dulje vrijeme životinjski privlači, pa od danas vježba tajničke poslove.

Jutros ranom zorom uskočila je u zmijsku kožu od oblekice, popela se na seksi potpetice, nabacila full make up, otrčala u kuhinju i cijelom uredu skuhala kavu. Zatim je složila osam šalica na tacnu i zanosno mašući bokovima uz lagano lelujanje kroz hodnik, vježbala seksi hod s tacnom u rukama. Jebate, al joj dobro to ide! Prava je koka!
Da sad ima vremena, okačila bi Bešta svoju seksi fotku ovdje, al' sorry, nemre, Espa diktira kao luđakinja i nema se vremena za pizdarije. Osim toga, davanje vlastitih fotki je tak' lejm da to nije normalno, a ona je ipak institucija i nemre si nešt' takvo dozvoliti.

Sada sjedi za svojim laptopićem, telefonsku slušalicu drži između lijevog ramena i obraza i kljuca po tastaturi ono što joj Espadrila diktira u slušku.

Pomno pazi da joj leđa budu izravnana, grudi isturene, a njene pušačke usne resi jebozovni osmijeh. Svaki bi joj dao, jebo me pas ako ne bi...

Sad kad smo opisali ambijent u kojem post nastaje, nastavljamo sa lajv strimingom preko telefona i interneta ili već tako nešto. Ne pitajte detalje, ipak su dvije plavuše u pitanju.


E: Spremna?
B: Jes vala!

E: Fakat tol'ko puno učim da nemrem ni do neta...
B: Joj, daj, kenjaš, al' nek ti bude. Malo pederski ti je to izvlačenje, ali legitimno. Jebiga. Aj, govori dalje...

E: Ku'iš, laptopić sam si odnijela u drugi stan da me ne ometa, da ne pokleknem temptejšnu, da si svo vrijeme ovog svijeta posvetim samo knjizi. Ma kaj knjizi, knjižurinama... Tak' su suhoparne... Eh, kad želim biti pametna starleta...

B: Bogme, pričaš ko navijena, jedva stižem kljucat po tastaturi... Što mene mater nije odgojila da budem starleta nego se sad u poznim godinama pretvaram u starletu? Dobro je, Espo, bit će od tebe nešto, ti si još pupoljak i na vrijeme si shvatila u kojem grmu leži zec. Ne Zec, zec!

E: Joj, daj začepi! Ovo je moj post, ne tvoj. Kljucaj i čkomi! Idemo dalje...

Znate kaj? Imam mujsu. Da, znam da znate da imam mačkicu, ali NE TU MAČKICU, pazi kak' buš to napisala! Pravu, pravcijatu mačku. Mujsu Vulgaris. Kontejneruša, štono bi neki zli ljudi rekli. Đurđa joj je ime. Fakat je lijepa. Zaista jest.

B: onako više sebi u bradu progovara: Čak i meni, mrziteljici beštija, mačaka i ostalih četveronožnih ljubimaca (muškarci na sve četiri su isključeni iz ovog niza!), mujsa je lijepa.

E: Bum vam slikice okačila na net jednom kad uzmem fotić, pa ju pofotkam, pa si prebacim fotke na kompić, pa ih eventualno risajzam, pa ih aplodam na svoj blogić... Uf, umorila sam se pričajući... Znate vi koliko tu ima posla?! Nemam sad vremena za bavljenje fotografijom..., Espa od umora puše u slušku...

B: Je, da... Pošalje te čovjek s fotićem u detektivsku misiju, a ti se vratiš sa slikama mujse... Eh..., ogorčeno Beštija progovara jer se sjeća Espinog debakla kad se vratila bez naručenih fotki s jednog tuluma.

E: Ku'iš, draga moja, to je zato kaj ja nisam setapirana na muškarce i seks promiskutativno kao ti. Mene vesele konceptualne stvari, ja sam urbana, ne bavim se trivijalnostima kao ti, ku'iš?

B: nakostriješivši se na spomen vlastite promiskutativnosti, a Bešta je prava svetica, samo što drugi to ne vide!: Aj, idem radit, ne mogu više kljucat! Uostalom, eno ga, pojavio se Jebić. Žurim!!!!

E: Neee, baš sam ti htjela pričati o Espadrili kao urbanoj sportašici...

B: Kasnije, kasnije... Eno ga! Aj, pali motore, biži ća s mog telefona!!! Sad će me nazvat!!! Booog!!!

E: Kak' si ti prozirna... Nego, daj napiši da sve pozdravlja Mlada Udarnica Espadrila. Udara u tamburu i pjeva poznatu narodnu... Neee, fulala sam, spetljala si me. Samo svima uruči pozdrave od Mladice Espadrilice U Udarničkom Ritmu...


Tu-tu-tu-tu... Beštija je naglo prekinula telefonsku vezu i otrčala za Jebićem.

A što je dalje bilo, čitajte u slijedećem nastavku... Ako gazdarica dozvoli.