Ja i Najveći Ispit Ever upoznali smo se prije koju godinu. Slušala sam o njemu na predavanjima i pomalo uviđala njegovu veličinu. Znala sam da mu moram dati cijelu sebe, da on nije Ispit Za Jednu Noć. Njega ću morati poštovati i ujutro.
Mjeseci su prolazili, a ja sam ga malko zanemarila. Nije fer, znam, ali u svoju obranu ću reći da su me u to vrijeme okupirali Ispit Sa Najtežim Pismenim i Najdosadniji Ispit. Kada sam ih uspješno položila, nije više bilo prostora za denial - bilo je vrijeme da se posvetim Najvećem od Najvećih. Nisam htjela brzati, željela sam da se zaista upoznamo i otvorimo jedno drugome dušu. Željela sam biti sigurna da smo soulmates.
Kasnije se ispostavilo da je taj Ispit najobičniji kurviš koji se daje svima i ako ne pokažem zube neću ga nikada osvojiti. Znate kako je, mi žene volimo kada nas oni ponižavaju i pomalo sa nama brišu pod. Mojoj želji pripomogla je i činjenica što volim imati manje preostalih ispita od Hure.
I tako je počelo moje građenje pruge. Postala sam pravi radnik udarnik i u tekovinama socijalističke revolucije pronašla potrebnu inspiraciju. OK, u tome i u stihovima Pušenja.
Bilo je onih koji su na cijeli pothvat gledali sa prijezirom, jer trebalo je zemlju podići iz pepela. Takvi su se čudili, pa funjili, pa frktali nosićima, pa čak i otvoreno prozivali. Jebiga. Kad se pruga gradi nema mjesta emocijama.
A bilo je i onih koji su me podržali, skužili, poticali dapače. Kada ste danima za knjigom i već lagano koračate Dolinom suza, ljudi koji vas nasmiju a ne oduzmu vam puno vremena vam puno znače. Takvima hvala, bit će pozvani na rezanje vrpce.
Nakon tolikoitoliko dana napornog rada i nemanja nikakvog društvenog života, došao je i taj dan. Dan mog obračuna sa Najvećim Od Najvećih. Koji je, peder jedan bezobrazni, poslao najzahtjevnijeg profesora da me uništi.
Ali ja sam bila spremna k'o njemački vojnik četrdes'neke, kako je onomad rekao mali Ivica. Književnim i popurgerisanim rječnikom - položila sam uspješno ispit. Vulgarno balkanskim rječnikom - razbila sam pičku ispitu.
I osjećam se fe-no-me-nal-no. Počastila sam sebe. Prijatelje. Obišla Krapinu. Ovih dana i Daruvar. Ovog mjeseca i Mikluševce. Nabavila nove muzike i filmova. Vani sam stalno, pravim se da imam prijatelje i da me oni vole. Kad mi dosadi skitnja, pozabavit ću se novm postovima.

Dotad, pozdrav od civilistice

Espadrile