Upucavo bi ti se i ja da te ne poznam

20.02.2006.


Nakon nekoliko banana dana, konačno je došla i ta subota i dugoočekivani koncert gdina Pušića. Sve je obećavalo dobar provod; vrijeme je bilo super, mjesto je bilo super jer mi je blizu kuće i ekipa je bila super.
Rambov koncert je puno više od slušanja njegovih pjesama - to je slušanje odličnih muzičara i nadasve maštovitih monologa samog autora, što je vjerojatno razlog zašto na njegove koncerte uvijek idemo u velikom broju.
Okupili smo se kod mene, uz vino i muziku. Neki su pili crno, neki bijelo – ja bijelo, jer ga je bilo više. Neki su se oprali, neki nisu – ja jesam. Neki su imali kartu, neki nisu – ja jesam.
B nije, jer je došao iz Beča, a oni vam tamo puno rade i nemaju vremena misliti na karte. Kad smo popili svo vino, kad sam se ja oprala i kad smo odslušali 'Zeko i potočić' i 'Anarhija all over Baščaršija', bili smo spremni za polazak. Krenusmo laganom šetnjicom prema Boogaloo klubu. Intelektualno stimulativnih razgovora i dovitljivih pošalica, naravno, nije manjkalo.
Stigavši na mjesto događaja shvatismo da predgrupa još uvijek svira, a oni nam nisu zanimljivi, pa se uputismo prema šanku koji nam rijetko kad nije zanimljiv. Nastavila sam sa bijelim vinom, koje mi je iz nekog čudnog razloga išlo kao voda. Uočila sam i neke poznate Hrvate, kao što su pripadnici grupe d bit flit i kao što je asistent sa mog friško položenog ispita. Još uvijek zahvaljujem Đizusu što ga kasnije, sa puuuno više alkohola u krvi, nisam srela. Kad smo već kod Boogaloo kluba, isti organizira slijedeći vikend maškare i to sa zadanom temom – ACDC i ZZ Top. Pobjednik dobija nagradu od 1000 kuna.

Do početka Rambovog nastupa ja sam već imala zavidnu visinu promila alkohola u krvi. Plesali smo, pjevali, veselili se kao prava hrvatska mladež. A onda je Rambo naredio da izvadimo mobitele, ne sjećam se zašto. One koji mogu zamolio je da ga slikaju. Ja ne mogu. Nama ostalima rekao je da radimo sa mobitelima nešto drugo, a kako ga nisam čula što odlučih poslati par poruka. Nekih se sjećam, ali većine ne. Znam da nisu bile skandaloznog sadržaja i znam da je većina otišla mome bratu – ali ostaje činjenica da pojma nemam kome sam sve pisala a zašto sam pisala nećemo nikada ni saznati.

Nakon te blamaže odaslane na poveći broj tuđih mobitela, koncert je završio. Poslije još malo plesa i popijene bočice vina (bočice, ne boce!!!) B. je predložio da odemo u Jabuku, mjesto naše mladosti. Na licima nam se pojavio ogroman smješak ispunjen nostalgijom i – krenusmo. Jabuka je mjesto gdje sam gotovo religiozno izlazila cijelu srednju školu i gdje nisam bila zadnjih 5, 6 godina. Lijepo je vidjeti da vam se nekoć tako bitno i drago mjesto nimalo nije promijenilo te da još uvijek privlači isti krug ljudi. Nakon nostalgične šetnjice Jabukom (koja traje cca 30 sekundi jer je malecna) eto nas (opet) za šankom. Sa čašom vina u ruci, vratih se na plesni podij. Srela sam ljude iz bivšeg kvarta. Srela sam ljude sa faksa. Srela sam ljude koji znaju moje ljude. Jedan od njih me pitao upucava li mi se naš zajednički prijatelj. Na moj zbunjeni pogled (koji je više bio posljedica mog pijanstva, ali on to nije mogao znati), uslijedila je ta legendarna izjava, taj biser svih bisera, taj wannabe kompliment koji se nasukao na hridi uvreda i najboljih svjetskih pljuceva – „Šta se čudiš pitanju, Espadrilo, pa upucavo bi ti se i ja da te ne poznam“.

Ostavila sam ga samog da razmišlja što mi je rekao. Jabuka je uvijek bila mjesto sa odličnom muzikom, kad sam bila tinejdžerica na njenom majušnom podiju izmjenjivali su se dečki iz elektrotehničkih škola (kada bi recimo zasvirali Rage Against The Machine), pa nježne gimnazijalke (na prve tonove Zeppelina) da bi zatim na podij pohrlila starija ekipa (veselo cupkajući uz Joy Division ili The Cure). Kako sam sada ja bila starija ekipa, a poznato je kako alkohol djeluje na moje druženje sa diđejevima – naravno da sam otišla posjetiti rezident gospodina. Ovaj je bio još gori od ptethodnog kojeg sam maltretirala. Uredno je odbio moju molbu da pusti The Cure. Na slijedeću molbu (Depeche Mode) uzvratio mi je da ih upravo pušta. Ja nisam zagriženi fan koji posjeduje sve demo snimke plus neke otpjevane na wc-u, ali većinu pjesama ipak znam. Kako to da dotičnu pjesmu nisam prepoznala? Pa zato jer je pustio nekakav disco mega ibiza summer hits 2005 megamix pjesme 'precious'. Užas. Nakon toga Madonnu, jednu od ovih zadnjih njenih pjesama. U Jabuci. Ako kojim slučajem taj di đej ikad bude čitao ovaj tekst, poručujem mu da je IDIOT (dragi idiote, dobar di đej se ne rađa nego postaje, a ti si se zasad samo - rodio).

Nisam bila dugo ljuta. Pustio je prošlogodišnji hit 'Galvanize' koji je idealan za pokazivanje mog golemog plesačkog talenta i svih popularnih senna m meets đogani fantastiko plesnih pokreta. Blamaža? Da, potpuna, ali sa glupastim plesanjem nikada nisam imala problem. Upravo zato sam nastavila u revijalnom tonu; bilo je tu michael jackson pokreta, pa i prince pokreta, te za kraj (a to izvodim samo kada sam JAKO pijana) pokušaja brejk densa.

Kad sam shvatila da mi je vid znatno oslabljen i da mi je sve udaljenije od 2 metra u potpunoj izmaglici, odlučila sam da je vrijeme da idem kući. Vozili su me uz otvoren prozor, zbog opravdanog straha da ne dođe do rigoletta. Nisam povraćala, što smatram ogromnim uspjehom, pogotovo nakon što mi je V. gurao nekakav sendvič pod nos. Cjelonoćni spektakl nastavio se u mojoj zgradi, gdje sam pomalo galamila i poviše teturala dok me prijatelj pratio do vrata. Uspješno sam otključala ista te još uspješnije oprala zube i legla.

Probudila sam se u 9 ujutro, sa snažnim porivom za povraćanjem. Othrvala sam mu se jer nije bilo šanse da se dovučem do vecea a fuj mi je da se ispovraćam po sebi (random čitatelj tu ima primijetiti kako sam i u trenucima krajnje zgaženosti vrhunska dama). Ponovo sam zaspala. Probudila se u podne, još uvijek pijana. V. me odvukao do grada, na sendvič, burek i kroasan sa čokoladom koji su donekle upili silno vino. Kad je V. otišao prislila sam se na maratonsku šetnju, koja me konačno vratila u normalu.

Naravno da trenutno živim u uvjerenju kako više nikada neću piti alkohol

Pozdrav od ispijačice sleš plesačice

Espadrile

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.