Još jedna sunčana nedjelja, još jedan izlet u nepoznato. Konačno je na red došao Daruvar!
Sam put do Daruvara je svojevrsna avantura, 130 kilometara začinjenih nevjerojatno simpatičnim detaljima uz cestu: kafić 'Miami' usred ničega ili natpis 'Upis pilića' pored jednog seoskog domaćinstva. Je li moguće da u Bjelovarsko-bilogorskoj pilići idu u školu? I ako idu, tko financira tu školu? Da li se piliće smatra nacionalnom manjinom i imaju li oni pravo na kulturnu autonomiju? Biraju li zastupnika u Sabor? Znala sam da je Daruvar multietnički grad, ali ovolika razina tolerancije i raznolikosti naprosto me oduševila.
Nakon poučnih razgovora o vukovima koji piju vodu sa izvora i uživanja u krikovima Roberta Smitha stigosmo u Daruvar, grad......ne znam koga. Pilića i Promatrača.
Odakle uopće krenuti sa opisivanjem tog grada?
Ima 10 000 stanovnika, od kojih nešto manje od 60 % Hrvata, pa nešto manje od 20% Čeha, pa nešto manje od 15% Srba i par postotaka ostalih. A ti ostali su RUSINI, Ukrajinci, Židovi i ostali od ostalih.
Daruvar je vrlo lijep, čist i simpatičan gradić. Zahvaljujući svojim ljekovitim termalnim izvorima postao je IN još za starih Rimljana, a ponovni revival doživljava kada u 18.st. grof Antun pl. Janković dolazi in da haus. On i njegovi nasljednici zaslužni su za sijaset predivnih daruvarskih građevina (naravno, najmanje su škrtarili kada je njihov velebni barokni dvorac iz 1771. bio u pitanju) te napredak daruvarskog školstva i zdravstva. Grof Antun je vrlo brzo shvatio da mu tri i po stanovnika daruvarskog kraja neće biti dovoljna za njegovo veliko vlastelinstvo pa je počeo dovoditi poljoprivrednike i obrtnike iz svih okolnih i neokolnih, ali svakako prijateljskih zemalja. Uz to je shvatio i da mu starohrvatski naziv Podborje nekako ne leži pa se odlučio za madžarski naziv 'Daruvar', što bi značilo 'Ždralov grad' ili 'Ždralov dvorac'. U slobodnom hrvatskom prijevodu to znači da se Daruvar ekšli zove Ždralograd. Nakon što su se nagradili i napoklanjali (Jankovići su bili i mecene Ilirskog preporoda) , daruvarski grofovi 1879. kupe krpice i odlaze. Prodaju svoja imanja i okreću novu stranicu u svom životu. I što imamo danas?
Imamo grad sa poznatim toplicama, rijekom Toplicom, jedinom tržnicom na svijetu od koje vas dijeli mostić, predivnim parkovima (ako se dobro sjećam zove se Julijev park i vrijedi ga posjetiti), daruvarskom juhom od krumpira, blatnom kupkom, bunarom želja, sjedištem Saveza Čeha RH, Vinskom cestom koju ću obići kada zatopli i.....pazi sad.......židovskom, kalvinističkom, katoličkom, pravoslavnom, islamskom, baptističkom, evangelističkom, adventističkom te zajednicom Jehovinih svjedoka!
Mi smo se, odmah po dolasku, smjestili na kavu u kafić kina '30.svibnja'. Tu sam uočila da u Daruvaru gostuju mnoge zagrebačke kazališne predstave a ni kino program im nije loš. Općenito kino je, za jedan takav manji grad, u dosta dobrom stanju, sve (pa čak i wc) je čisto, uredno i novijeg datuma. Kada smo popili kavu i kada su nam tamburice sa radija definitivno ušle u uho krenusmo u šetnju. Obišli smo gore spomenuti park, kao i dvorac (sada u funkciji osnovne škole), Češki dom, Hrvatski dom, katoličku, pravoslavnu, pentakostalnu i baptističku crkvu, pivovaru, tržnicu, zatim smo autom istražili šire gradsko područje da bismo na kraju otišli jesti. Naravno, V. je opet htio okušati sreću, ovog puta u zalogajnici 'Snack', ali odbila sam takav prijedlog jer moj želudac nije od čelika kao njegov. Uz daruvarsku juhu od krumpira pričali smo o Daruvaru. Uz krumpir i meso i šampinjone i salatu priča je skrenula na Mikluševce i pripadajuće im Rusine. Dok su stigle palačinke punjene sladoledom i prelivene čokoladom V. i ja smo već naveliko raspravljali o kurvama, porno industriji i legalizaciji kurvanja.
Na povratku smo prošli kroz selo Hercegovac. Ne, nismo prošli, lažem. Stali smo, na kavu. Kafić, točnije kavana, točnije birtija 'Ilova' je jedno od najružnijih mjesta koje sam vidjela, ever. Naravno, upravo zato smješak nam nije silazio sa usana. Zamislite veliku prostoriju sa najotužnijim šankom u povijesti Hrvata, barskim stolicama iz šezedes'neke, pletenim stolicama koje se uklapaju u interijer kao šaka u oko, malom pečenjarom u kutu prostorije gdje se peku ćevapi zahvaljujući Rubeljevoj franšizi, nekakvim drvenim instalacijama po zidu te onim crvenim lampama koje su tamo davno '73. bile moderne. Kada sam poželjela otići na wc, konobarica mi je dala ključ od ženskog, što mi je bio znak da je taj wc ipak u dobrom stanju. Njoj je to bio samo znak da mi je dala ključ od ženskog wc-a. Jer ono što sam unutra zatekla može se slobodno natjecati sa rupama kakve zamišljam u nekakvim tajlandskim ili kambodžanskim zatvorima.
Nakon tog veselog iskustva zadovoljno krenusmo za Zagreb.
U Daruvar se, kao i u ostale gradove u kojima sam bila, mislim vratiti. Primijetih kod mog posta o Bjelovaru da se ljudi čude mojim lijepim opisima mjesata koja obilazim. Ja se čudim vama koji se čudite meni.

Mom bratu sleš stilistu poručujem da mi se javi, ako se oporavio od sinoćnjeg poraza.

Mom blog prijatelju Darth Vaderu želim sretan put.

Mojoj blog prijateljici Blokche poručujem da dolazim na karneval izdivljat se sa ostalim nemrgudnim neriječanima.

A mojoj inspiraciji Huri poručujem da uskoro dolazim u njegovu i susjednu mu županiju.


Pozdrav od

putujuće

Espadrile