Nisam mogla poraditi na apdejtu prethodnog posta jer mi je nenadano uletio put u Eszek sutra rano ujutro. Dok ovo pišem čupam obrve, guram vatu u grudnjak i lijepim umjetne trepavice. Želim doći u najboljem izdanju. Posla je puno: moram naći lokaciju za restoran, likvidirati možebitnu konkurenciju, posjetiti Borbaševu prćiju (nije moj izraz), kupiti kupus, uzeti poklon za Beštiju, javiti se Đapiću, sjesti na superskupe klupe na Trgu, koračati putevima Skalichevih pijanstava. Da ne ispadne kako ja od svojih prijatelja nemam nikakve koristi, moram javno pohvaliti Skalicha koji mi je nacrtao plan grada i sve značajnije i must see punktove. Problem je samo u tome što plan izgleda kao da ga je nacrtala čimpanza sa Tourettovim sindromom.....skenirat ću kad se vratim, da svi vide tvoju sramotu, Skalichu. Osim iznimno uspješnog crteža naznačio mi je i gdje mogu pojesti dobar sladoled, di je povraćao, di Glavaš stoluje i i di je on, Skalich, jednom davno živio - sve odreda ključne informacije.

Pastirče, ne linkah nikoga jer mi se žurilo, kao što mi se žuri i sad. Apdejt ću objavit kad se vratim.

Anto, here I come....

Pozdrav od na istok putujuće

Espadrile