Oduvijek sam znala da to želim. Osjećala sam da sam rođena za to. Nisam točno znala što bi 'to' bilo, jer rođena sam u vrijeme socijalističkog samoupravljanja, a i pojam sam po sebi je dosta apstraktan. Tapkala sam tako u mraku godinama, imajući tek nejasnu viziju onoga čime bih se htjela baviti u životu, sve dok jedna od kandidatkinja BB-a nije sve moje stoljetne težnje uobličila u smislenu rečenicu:

'Želim voditi nešto ili biti vlasnica nečega.'

Odonda imam jasno vizualiziran cilj pred sobom. Znam tko sam i u kojem smjeru idem. Sa gnušanjem slušam kolege dok pričaju o nekakvom pripravničkom životu i mizernoj plaći. Nema šanse da krenem od dna. Nisam ja od te sorte. Neka ti luzeri kuhaju šefovima kavice i bjesomučno fotokopiraju, neka se glupače javljaju na telefone, neka totalni dei okopavaju krumpir i sade kapulu - ja neću. Sebe vidim isključivo u funkciji direktorice. Ili brend menađerice. Ili voditeljice hjuman risorsisa (još jedan dokaz bitnosti deniala, koji pojedincu omogućava da vjeruje kako to NIJE kadrovska služba). A radila bih također i bilo što u marketingu. To je bar lako, bitno je samo da reklama aludira na: seks, sise, dužinu muškog spolnog organa, lizanje, preljubništvo ili sise. I bitno je angažirati hostese koje su se barem pet puta pojavile u časopisu Story. Marketing je fenomenalan odabir karijere, jer otvara vrata i ljudima koji su završili ništa i barataju znanjem ničega.

Osim navedenih mogućnosti, postoji i jedna koja zahtijeva malo veću hrabrost: pokretanje vlastitog biznisa. Poduzetništvo u pravom smislu riječi. Treba vam samo malo početnog kapitala. Posudite. Treba vam dobra obleka, morate biti trendi, makar u trendu bile i koleđice sa fejk zmijskom kožom po sebi. Zatim vam trebaju pramenovi u kosi i svakidrugidanidemfrizerki frizura. Trebaju vam i dugi nokti, ako sa time imate malo problema (kao ja), nalijepite ih, šta ima veze. Treba vam ozbiljna faca, kao da upravo preko mobitela rješavate glad u zemljama trećeg svijeta - vježbajte. Treba vam, jasno, i najnoviji krik u svijetu mobilne telefonije. Treba vam laptop, mada nije nužno (ako ste recimo vlasnica butika). Trebaju vam cipele i torbice u imeldamarcosnim količinama, sa što više špiceva i sa potpisom – ofkors. Ako ste muško neke od gore opisanih stvari vam definitivno neće trebati, ali zato ćete morati imati opako dobar auto. Puno bolji i jači i jebačkiji od bilo koje žene.

Što se života van posla tiče, iako ga jedva i imate ipak ga imajte. Posjećujte ivente i hepeninge. I revije. I launđ barove. A kad se malo više popije a ponoć debelo prođe – i narodnjake, zašto ne, jebemu? Ženite menađerice i kćeri tajkuna, a onkraj ševite sekretarice/hostese/random sisate plavuše sa ivenata. Kazalište ne posjećujte (zastarjelo), osim ako ne glumi Severina - bit će dosta fotoreportera a možda i pokaže sise. Vi ne idete na Depeche mode ili Stonese, vi idete na oba Halida ili Ćićolinu – i što je najbitnije, ne sramite se toga.

Za ljetnu razonodu raspitajte se koje mjesto je IN. Nećete pogriješiti sa krstarenjem Jadranom u svojoj netom kupljenoj jahti, to je vječni IN. Posebice kada ste sa tom jahtom konstantno usidreni na IN mjestima, a vaša priležnica i wannabe pjevačica u štiklicama ponosno pokazuje luksuzni interijer jahte i ovlaš spominje kako baš eto danas sprema jakovljeve kapice u umaku od šampanjca i egzotičnih trava sa mauricijusa (netom dopremljeno i aranžirano od strane osoblja najbližeg restorana).

Sa ovih par glavnih smjernica sasvim vam je osiguran put u uspješno poduzetništvo.
Čime ćete se EKŠLI baviti? Manje bitno.


I tu bi sada taj post završio. I bio jednak milijunima drugih. A dobro je poznato da žena voli biti nazivana prekrasnom, pametnom i duhovitom, ali ni približno koliko voli biti nazivana – posebnom. U svrhu promicanja vlastite posebnosti kao takve, post nastavljam u alternativnom tonu. Naime, svoje snove o poduzetništvu malko sam modificirala, prvenstveno se vodeći trendovima u svijetu. Sve manje ljudi jede meso, sve više je onih koji po prosvijetljenje duhovni mir i ultimate brijačinu na extasyju odlaze u daleku Indiju, sve manje je žena koje se kite krznom. Vrijeme je da globalne trendove približim ovoj našoj maloj domovini.Dugo sam osmišljavala i dorađivala svoj projekt. Razmišljala o svakom detalju. Osluškivala potrebe ljudi. Zahtjeve tržišta. I sada konačno krećem u akciju.

Otvaram makrobiotičko-veganski restoran u Čepinu, Slavonija.

Dok ispisujem ove retke, lokal se već uređuje punom parom. Doprema se hrana sa dalekog istoka, pale se mirisni štapići, kuha se prvi lonac zelenog čaja. Objašnjava se značenje riječi 'tofu' i 'seitan' lokalnom stanovništvu. Osim ugostiteljskih aktivnosti, poduzimamo i one politički angažiranije: prolijevamo mlijeko lokalnim stočarima i vraćamo ga nazad Majčici Zemlji. Palimo hangare u kojima se rade kobasice i vezujemo se (i fizički i emocionalno) uz stoku koja je odabrana za klanje (par članova našeg pokreta nije preživilo zadnje kolinje, ali njihova slova ostat će zlatnim slovima urezana u povijest vegansko-frutarijanskog pokreta u Slavoniji). Osim prostora za jelo, u lokalu postoji i soba za meditaciju. Nekoliko voćki raste usred lokala, ne bismo li zadovoljili stroge frutarijanske zahtjeve po kojima se voće jede tek kada se dobrovoljno odvoji od Majčice Drveta. Još uvijek smišljamo napad na Iločke podrume, a kada riješimo i to krećemo u uništavanje onoga što je na užas svakog iole obrazovanijeg urbano konceptualnog stanovnika zemlje u Slavoniji generacijama uživalo kultni status – KULENA. Dugo smo debatirali kojom metodom to ostvariti. Odlučili smo se za najčistiju tržišnu utakmicu i proizveli svoj kulen, sastavljen isključivo od mekinja, suhog lišća, soje, vode, pijeska i maslačaka. Vrijeme je da ovu državicu konačno približimo svjetskim trendovima. Nakon Čepina, na redu su Valpovo i Našice. A privolimo li i Branka Uvodića da nam se pridruži i postane naš pi ar, uspjeh je zajamčen.

Eto, pokazala sam vam dva glavna smjera u svijetu uspješnog poduzetništva, sada je sve na vama. Želim vam sreću.

Pozdrav od enterpreneurice

Espadrile