Chilli čita horoskope, u zadnje vrijeme nam ih i prenosi i traži koliko ima istine u njima. Ne znam kakva je situacija sa lavovima, ali da me krenulo u zadnje vrijeme - nije.
Osim klasičnog udara (koji dolazi u, usudila bih se reći, pravilnim vremenskim razmacima) još nekoliko povrijeđenih blog-ego veličina, bilo je tu i not so sexy stvari u nevirtualnom životu (koji ja navodno imam), zatim jedan totalni disaster-day (koji je krenuo mojim glupim pokušajem da napravim dobro djelo. Ne, ovo nije tipična 'zaspite me pohvalama' opaska, ovo je moje priznanje da sam bila glupa), pa vesela činjenica da Disciplina Kicme NIJE koštala 100 kuna (ona je samo malo kostala sto kuna, i nemojte mi sad kako je to samo na dan koncerta, tko to kupuje kartu par dana prije koncerta?!). Zatim su mi objavili ime i prezime ovdje, na blogu. Na način koji je bio nježan koliko je nježna i Indira Vladić Mujkić. Doduše, jučer su mi dali i novo prezime, jer šala je kad je smiješno. Telefon mi umire. Urednički desk jednog novog i velikog projekta se još bori sa svim tipičnim problemima kada pokrećete novi biznis. Ispit mi se razvlači k'o žvaka. I sanjam sve ružnije i ružnije stvari.Pod krevetom mi se gomila kritična masa novina i knjiga (čitaj: ljubavnih romana) koje ne stižem pročitati. Ali čitam Aliju Izetbegovića, iako nemam blage veze zašto.
Sinoć sam se vozala gradom 2 sata. Prije sam to radila češće, sada samo tu i tamo. Volim Zagreb, posebno kada ga urede pred Božić. Gledam Zrinjevac noćas i mislim se 'ako će mi nešto faliti ukoliko odem odavde, to će biti ovaj prizor'. Zrinjevac i Gornji grad. Baš ih volim. Dok sam stajala iza kamiona Gradske čistoće koji je trpao u sebe smeće iz kontejnera, kraj auta sam skužila kurvu. Prostitutku, ako vam je draže. Jako lijepu. Nemam još, unatoč mom potisnutom bijesu i sarkazmu kao takvom, mogućnost gledati ih očima odrasle, realne osobe. Smeta mi što je tamo. Smeta mi što je lijepa i što sigurno nije tamo jer to želi.
Znam da mi nije ništa. I da mi post liči na stranicu dnevnika priglupe tinejdžerice. Nije ovo nikakav GNK period. Samo malo previše bezveznih događaja pridošlih odjednom.

Nerealno je bilo očekivati da će blog svijet biti iti malo drugačiji od onog pravog. Ljudi se vole svrstavati u grupice. Ljudi vole i mene gledati kao dio grupice, unatoč tome što je iz spejs šatla vidljivo di se Zvijer i Lega sa mnom slažu, a di ne. Većina voli biti vođena. Obično od strane nekog mediokriteta. Ljudima i njihovim djelima će se uvijek rađe stavljati negativan nego pozitivan predznak. Ukazati nekome na grešku, ili samo drugačiji kut gledanja na stvar, je skoro siguran put u svađu i nimalo argumentiranu debatu (još jednom čestitke Huri na davno ostavljenom vrlo dobrom komentaru. pamtim, unatoč činjenici što se sad igra a izgleda da ne bi smio. osim njega, čestitke i ostaloj četvorici autora - na postojanju).

Nemam namjeru provjeravati tko ovaj blog posjećuje a tko ne. Znam da većina vas to radi, ali ja te countere ili kako se već zovu te pizdarije nemam. Ili imam, ali sam informatički idiot? Bilo kako bilo, ne vidim smisao u tome. Neću se igrati detektiva i ne želim razmišljati tko me to danas iz Vladivostoka triput posjetio i kako to da me ta Tija koju sam par puta pecnula neće čitat? Zaista, časna pionirska, boli me kurac. Unatoč svim sranjima na koja sam ovdje naišla, ne želim odustati. Ne odustaje mi se, točnije. Volim pisati. Po mogućnosti nešto bolje od ovoga što pišem sada. I to ću, sa prvim slijedećim postom, nastaviti raditi. Kritike su dobrodošle, iako ih nije ugodno čitati, pogotovo zato jer (sa ponosom ovo izjavljujem) imam čitateljstvo koje se nije dosad niti jednom počelo vrijeđati: na mom blogu dosad još nije prevladao kafana stil kao ni moje upućivanje na iksić i gornjem desnom kutu i na tome vam čestitam. Face ste. Što se nadam i sama postati, jednom kad prestanem sa ovako patetičnim postovima. Južina i roza boja bloga su ostavile traga.....

Enivej, iako sam jedna od onih koje su se ovdje već dosta puta zakrvile, nemam listu onih koje mrzim. Nemam listu onih kojima se višenikadalfakatononikad neću vratit, ni mrtva, tako mi svega svetog. Nije to odraz karaktera, barem meni nije. Odraz karaktera je da ne mrzite. I ne budete tako prokleto kategorični, jer takvi obično prvi pogaze sve ideale. Nije to ni odraz jake osobe. Ne čitajte, čitajte, ne simpatizirajte, obožavajte, ali poštedite me više intriga, klanova, baratanja teškim riječima ne biste li postigli što dramatičniji trenutak, obožavajte sebe, klanjajte se broju dobivenih komentara, pišite što volite što ne volite ali nemojte očekivati da će reakcija uvijek biti samo lijepa. Bit će i onih drugih. A VI se pokazujete isključivo kroz način na koji reagirate na te druge, neistomišljenike. Uostalom, lijepo su to rekli Depeche Mode:

I baš kao što su oni u nastavku spominjali ljubav, tako ja zaključujem ovaj WTF?! post sa legendarnom rečenicom još legendarnijeg brke čija slika krasi moj blog:



Pozdrav od spisateljski vrlo nekvalitetne

Espadrile