Pisma pjesnika koji stoji na kiši, koji laže i voli
22.01.2007., ponedjeljak
Coffee...
 Nešto me danas ufatilo pitanje... Zašto tako dobro zvuči poziv na kavu? Kako se to uvuklo u govor da čak i ja (koji kavu, uzgred budi rečeno, uopće ne pijem) kad zovem nekog van u 70% slučajeva poziv formuliram kao poziv na kavu...? Istina je da je muškom dijelu društva jednostavno predložiti poziv na pivu, a ženskom malo teže, al k'o da bi me ubilo da koji put taj poziv bude za čaj? Možda imam prevelik krug prijateljica? Nije da me smeta...  |
15.01.2007., ponedjeljak
Ima neka tajna veza...
... pa prijatelji itekako iznenade jedni druge.
Mene je u subotu nazvao prijatelj i rekao mi da moram nešto podići kod njega. Zvučalo je kao da mi želi utrapiti neku lovu, ali ispalo je mnogo, mnogo bolje...  ...ovo je naslovnica nove Đoletove knjige  ...a ovo je priča o putovanju iste  više od ovoga ne smijem stavljat jer ne želim Đoki kršiti autorska prava... :) |
08.01.2007., ponedjeljak
Recital...
Ovo je jos jedan genijalni uradak Panonskog mornara... uzivajte!
Ponekad te sanjam tako stvarno Da pred svitanje svud po sobi svetlucaju zaboravljene šnalice i brošići... Ali buđenje me uvek sačeka na kvarno... Kao dokoni pandur na pustom drumu... Kojim kad-tad moraš naići... A ti, mila... Samo baneš u snove s nekog puta dalekog... I tad se zbunim...Tad se potpuno sludim... Jer... Na javi sam te ljubio strepeći da ne probudim nekog... A u snovima te ljubim strepeći da sebe ne probudim... |
06.01.2007., subota
Još se držim... Još kako se držim...
Uglavnom, moje aktivnosti oko 1. 12. bile su jedan od razloga da sam pao histu. Pa jedno vrijeme nisam bio u moodu za pisanje. A još su došli i praznici pa u natrpavanju kolačima itd nikako da odem na blog i nešto suvislo napišem. A, da... moje čestitke svima... Da ne budem nepristojan...
Ljudi su čudni... I ja s njima. Slavimo to što starimo, to što smo potrošili još jednu godinu... Ali svaki razlog za slavlje je dovoljan razlog da se slavi. A ne mogu se požaliti na svoj doček. Belgijska piva, kuća jedne frendice i poslije Trg, vatromet, šampanjac, kuhano vino... Jebote... Ima neke čari u prolaznosti vremena. U svakom sučaju, nisam se odselio, nisam opet otputovao, nisam umro i nisam završio u komi nakon opijanja na dočeku Nove nam 2007. A dotična će godina, nadam se, donijeti pozitivna zbivanja... Položene ispite, Balaševićevu knjigu, koncert, ljeto, ljubav, tko zna što ne... Neka Ti je sretna Nova, Lunjo... |
