31. srpnja 2004.
Ne znam. Ne znam što je to netko učinio meni i mom gradu. Samo odjednom više nismo isti. Pričaju da je bilo ovako i onako, da su vremena bila teška, opća depresija i šta ti ja znam. Ali nas je Zagreb volio. Bio je to neki drugi Zagreb. A sad se njegovo srce povuklo negdje u dubine Gornjeg grada. Tu ga još čujem kako kuca. I znam da iza uglađenih fasada i hladnih ulica moj grad još uvijek diše.
A ja? Mene su već otpisali kao beznadežan slučaj. Rekoše da sam još do jučer bio pametan, fin i normalan, a sad sam kao nekakav buntovnik bez razloga. Glazbom, kažu, pljujem društvu u lice. A u koje od svih tih lica koja se izokreću i mijenjaju prema potrebi, svako sa svojim ciničnim osmijehom i novim lažnim obećanjima? Dosta mi je toga. (Iliti: Jebeš sve to.) K tome si ne mogu pomoći oko činjenice da sam prokleti zaljubljeni romantik. I onda ti postane jasno da je ovo neki krivi svijet, neko krivo vrijeme, pa staviš gitaru na rame, pokušaš ljudima objasniti neke stvari. Tu i tamo netko te i razumije. Takvi te učine sretnim poput malog djeteta. Posebno zato što znaš da te razumije jedno stvorenje u čijim očima vidiš ono nešto. Ono nešto što te za nju bolno veže i što ti ne dopušta da joj priznaš nešto krajnje jednostavno. Da u tvom svijetu padaju kiše kad je ona tužna. Na kraju te kraj dovede do početka. Sjediš pod lampom na gornjogradskom zidu s papirom, olovkom i pogledom na grad koji više nije isti. Baciš tu i tamo pogled prema Vrbanima. I ništa ne znaš. Osim par stvari na papiru. |
lipanj, 2006 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv