srijeda, 28.11.2007.

aaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!

Izvukla sam njega!!! aaaaaaaaa od svih osoba na godini ja izvučem njega koji sjedi ispred mene i toliko je iritantan i živcira me!!!!!bang

od svih 38 ljudi, ja izvučem bangbaš njega!!?? njega??!!

cure su mi se tako smijalebang

dakle, moram se molit za njega...ej, pa to i nije loše, molit ću se da ne bude toliko iritantansmijeh... i kupit ću mu Bon-ton!!thumbup

Na faxu smo izvlačili imena, i koga izvučeš za Božić mu kupiš nešt, a za vrijeme došašća se moliš za tu osobu...

al kud baš njega???


mah

- 19:41 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 21.11.2007.

.razmišljanja.

Najgore je kad..hmhm...svašta je najgore, ali grozno je kad umre mlada osoba, mlad čovjek. Nema život iza sebe, nego ispred sebe, a neće ga živjeti, nema ga...

Mlad čovjek nema potomke iza sebe...stari ima i time živi preko njih jer je prenio sebe u njih, odgajao ih i utisnuo svoje/sebe u njih i tu je....zato bi roditeljstvo trebalo biti takvo da svoje najbolje kvalitete prenesemo dalje i tako živimo.

A možemo i darovat sve zdrave organe bolesnim ljudima i tako živjeti...bubreg ode u Australiju, jetra u Njemačku, srce u Vukovar...

Ljudi!! život je divan!!wave

mah

- 21:46 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.11.2007.

...što to ima u ljudima tužno

Sjedim u tramvaju i idem smijehna Interliber. Stoji kraj mene leđima okrenut mladić i drži cuckasretan...nisam ni skužila da ga ima dok ga nije neki stariji lik pitao jel to njegov pas. Dečko kaže da je, a onaj ga napadne: tvoj je, jeli, tvoj? I htio ga starkelja tućnono, a dečko ni pet ni šest pušta cucka i kreće u thumbupobranu...ljudi se uzvrpoljili da ga ne tuče, da bude pametniji...pas stoji, ništa eekmu nije jasno...lik izađe(čitaj: pobjegene glavom bez obzira) čim su se vrata otvorila. Dečko dozovesmijeh Dinu...a meni u slušalicama Toše pjeva ...što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote, tko to živi u prošlosti mojoj, a još nije umro od sramote...pjeva


Get the point??mahwave


Zapravo htjedoh pisat o partyfešti od utorka...Martina slavila imendan, dofurala 10l crnog vina, bilo nas je 8, ubili se ko majke...Marijana partynajviše, Nino i Martina se ljubili...Nina pozvala svog ''frenda'' koji me dirao(sa cerekdozvolom...dobar mali, ima pierce na obrvi...desnojsmijeh) Marijana mi danas rekla da se vidi da mu se sviđam i da se on meni sviđanono a kud baš sad kad me ništa ne zanim??eek Maya mu dala moj broj i malo se dopisivali jučer...Nina se nije toliko napila i mislim da me htjela ubitzaliven, al na kraju s njom je zubozaspao...ja s Nenadom-totalno pasivan lik koji ne zna što bi sa sobom(ujutro me pratio na bus, radila sam), spavali smo samo JEDANzijev SAT jer je naš dragi blablakolega hrkaobang....ma odlično je bilo!!

mahmah zapravo ne znam zašto sam o tome pisala

- 19:50 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 10.11.2007.

dopusti mi da te uberem!?

ja sam kao cvijet:
kad ga ubereš ubrzo uvene...
zato me ne smiješ i ne možeš ubrati :)

rastem samo kad sam slobodna
dopusti mi....


mahmah

- 13:34 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 03.11.2007.

Čisto da se zna: večeras je film Sirove strasti i ja ću ga danas prvi put gledatismijeh

- 20:07 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.11.2007.

prvi jedanaesti

I napokon ja ošla do tete i dala joj majicu (NAJBOLJA teta NA SVIJETUsretan)...zaletile se mi do Mirogoja.smijeh

E ta moja teta je zalivenluđakinja ko ja...voli šetat po grobljusmokin

Ne znam zašto me neki čudno gledaju kad im to kažem, al i to je dio života koji svi prođu (svi umru ali svi ne žive, smrt je univerzalnija od života*). Lijepo je vidjet kako netko uredi nečiji grob i vodi brigu o njemu. Svi ti predivni spomenici i ugravirani stihovi, slike, sva ta svijetlost svijeća...Tužno je vidjeti kad je netko mlad umro (Dražen Petrović, Ena Begović, sinovi od Miše Kovača i Anić-holdinga...). Lijepi su mi i oni stari spomenici i ugravirani fontovi. Lijepo je kad već padne mrak i svud lampaši gore...svijetli grad umrlih...

A baš me zanima dal bdiju izgubljene duše po groblju(??)

Nabasale moja teta i ja na grob Tina Ujevića, pa evo:

IGRAČKA VJETROVA

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.

Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena
.


mahmahmah

*razmisli malo o tomethumbup

- 20:35 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače


Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš


FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!

NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!thumbup

Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon

Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz


pjesmuljak

Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.

"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."

"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."


Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.

Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.


Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.



Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.

A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.

Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,

natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.