četvrtak, 15.11.2007.
...što to ima u ljudima tužno
Sjedim u tramvaju i idem
na Interliber. Stoji kraj mene leđima okrenut mladić i drži cucka
...nisam ni skužila da ga ima dok ga nije neki stariji lik pitao jel to njegov pas. Dečko kaže da je, a onaj ga napadne: tvoj je, jeli, tvoj? I htio ga starkelja tuć
, a dečko ni pet ni šest pušta cucka i kreće u
obranu...ljudi se uzvrpoljili da ga ne tuče, da bude pametniji...pas stoji, ništa
mu nije jasno...lik izađe(čitaj: pobjegene glavom bez obzira) čim su se vrata otvorila. Dečko dozove
Dinu...a meni u slušalicama Toše pjeva ...što to ima u ljudima tužno, da ulaze u tuđe živote, tko to živi u prošlosti mojoj, a još nije umro od sramote...
Get the point??

Zapravo htjedoh pisat o
fešti od utorka...Martina slavila imendan, dofurala 10l crnog vina, bilo nas je 8, ubili se ko majke...Marijana
najviše, Nino i Martina se ljubili...Nina pozvala svog ''frenda'' koji me dirao(sa
dozvolom...dobar mali, ima pierce na obrvi...desnoj
) Marijana mi danas rekla da se vidi da mu se sviđam i da se on meni sviđa
a kud baš sad kad me ništa ne zanim??
Maya mu dala moj broj i malo se dopisivali jučer...Nina se nije toliko napila i mislim da me htjela ubit
, al na kraju s njom je
zaspao...ja s Nenadom-totalno pasivan lik koji ne zna što bi sa sobom(ujutro me pratio na bus, radila sam), spavali smo samo JEDAN
SAT jer je naš dragi
kolega hrkao
....ma odlično je bilo!!

zapravo ne znam zašto sam o tome pisala
- 19:50 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače
Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš
FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!
NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!
Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon
Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz
pjesmuljak
Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.
"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."
"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."
Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.
Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.
Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.
Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.
A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.
Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,
natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.