Marketing
prvi jedanaesti
I napokon ja ošla do tete i dala joj majicu (NAJBOLJA teta NA SVIJETU
)...zaletile se mi do Mirogoja.
E ta moja teta je 
luđakinja ko ja...voli šetat po groblju
Ne znam zašto me neki čudno gledaju kad im to kažem, al i to je dio života koji svi prođu (svi umru ali svi ne žive, smrt je univerzalnija od života*). Lijepo je vidjet kako netko uredi nečiji grob i vodi brigu o njemu. Svi ti predivni spomenici i ugravirani stihovi, slike, sva ta svijetlost svijeća...Tužno je vidjeti kad je netko mlad umro (Dražen Petrović, Ena Begović, sinovi od Miše Kovača i Anić-holdinga...). Lijepi su mi i oni stari spomenici i ugravirani fontovi. Lijepo je kad već padne mrak i svud lampaši gore...svijetli grad umrlih...
A baš me zanima dal bdiju izgubljene duše po groblju(??)
Nabasale moja teta i ja na grob Tina Ujevića, pa evo:
IGRAČKA VJETROVA
Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.
Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.
*razmisli malo o tome
Post je objavljen 01.11.2007. u 20:35 sati.