ponedjeljak, 14.05.2007.
14.5.2005.
Prije dvije godine bila sam zaprošena :))) od bivšeg dečka! Vratio se iz Ri za vikend i ja sam, po svom običaju, došla k njemu. Vratili smo se iz grada i bili gore u sobi. Stajao je kraj prozora i taman kad sam htjela mu reć da idem na wc on meni: 'E da, htio sam ti još nešto reć', okrenem se, a on drži kutijicu s prstenom....klekne....ja luda, zaprepaštena, 
iznenađena...i pita me lik:
'hoćeš li se udati za mene?' ili je bilo 'hoćeš li mi biti žena?' ili je čak možda 'mislio sam...dal bi se htjela udati za mene?'...hmhm...nešto od toga troje je bilo.
Glas mu je drhtao, gledali smo se u oči i dok je u neizvjesnosti čekao moj odgovor, ja sam razmišljala što da mu kažem, ako mu kažem 'ne', znam reakciju(mamin sin), ako kažem 'da' bit će sretan, al ja sam znala da se neću za njega udati...ali prsten mi se sviđao i rekla sam 'da'. Bio je presretan
, plakao je...a prsten je bio prevelik
i već te iste sekunde sam razmišljala kako ću jednog dana pokazat unukama svoj prvi zaručnički prsten i pričat svoju priču...poslije smo se ljubakali i hmhm
...kako to već ide....i tek kasnije sam otišla na wc.
ali plakao je i pričao mi sve što ga je mučilo i što mi do tada nikad nije govorio...otvorio mi se...ma peder jedan gadni
- 09:49 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače
Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš
FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!
NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!
Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon
Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz
pjesmuljak
Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.
"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."
"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."
Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.
Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.
Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.
Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.
A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.
Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,
natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.
