ponedjeljak, 25.12.2006.
Marijin san
Sinoć sam sanjala san, Josipe.
Ali ne razumijem taj san, stvarno ga ne razumijem, a čini mi se da je bio o rođendanskom slavlju našeg Sina.
Mislim da je bio to.
Ljudi su se pripremali za taj događaj četiri tjedna.
Ukrasili su kuću i kupili novu odjeću.
Išli su mnogo puta u trgovinu i kupili mnogo toga.
Čudno je, međutim, da darovi nisu bili za našeg Sina.
Zamotali su ih u prekrasan papir i stavili ispod drvca.
Da, Josipe, drvo u kući!
Grane su bile pune sjajnih predmeta i nešto je bilo na vrhu.
Mislim da je to bio anđeo. O, kako divno!
Svi su se smijali i bili sretni. Radovali su se darovima koje su međusobno dijelili.
Dali su darove jedni drugima, ali ne i našem Sinu. Mislim da ga čak nisu ni poznavali. Ni ime Mu nisu spominjali.
Zar nije čudno da ljudi rade sve to da bi slavili rođendan nekoga Koga uopće ne poznaju?!
Imala sam strašan osjećaj - da se naš Sin pojavio na tom slavlju, bio bi stranac.
Sve je bilo tako krasno, a ja sam svejedno htjela plakati!
Kako žalosno za Isusa da Ga ne žele na njegovoj vlastitoj rođendanskoj proslavi.
- 15:21 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
čudan je naš Bog
što ga udaramo više
pljujemo
izrugujemo i
guramo od sebe
On nas grli jače
Nije siromašan onaj koji ima malo,
nego onaj koji želi više
Nije važno da više imaš,
nego da manje trebaš
FREEDOM is just another way for nothing left to lose!!
NIKAD SI NEMOJ DOPUSTITI DA RADIŠ ONO ŠTO NE VOLIŠ!!
Sretan i mudar je onaj tko izjutra, kad se budi, veli: ''Danas želim biti bolji nego jučer!!'' Fenelon
Gdje nam je dokaz da naše 'ja' traje, da smo 'mi' još uvijek trajno i neprekidno 'mi'? Gdje nam je zapravo mjera? Filip Latinovicz
pjesmuljak
Prije svega, najljepša ženo,
izvini što čestitku dobivaš šutke.
Jer ovu pjesmu ne čuješ odista,
dobit ćeš barem sanjive trenutke
na dar.
"Zar?
Sanjive trenutke? Objasni malo.
Nisam shvatila."
"Pročitah ovlaš, uostalom.
Netom sam se vratila."
Eto, draga Kiki, moga objašnjenja
zašto ti poklanjam nešto tako sitno.
Čovjek je splet iluzija i sanja,
pa to što dobivaš i nije jako bitno.
Te lažne riječi što izviru iz mene
iskrenost su, ali ne na papiru.
Tek svijetli nad pjesmom značenje pravo,
a slova u tami nijemo umiru.
Eto, oduljih uvod,
tek da stvarima dam miris i boju.
A sada, najvažniji dio pjesme.
Čestitku pravu evo ti tvoju.
Sretan rođendan, zanosni cvijete
koji danas odrasta u ženu.
Desetog drugog osamdeset pete
tek malen, krhak pupoljak se prenu
na Suncu.
A danas, ljubica procva u svom sjaju.
Miris ljupki kao plamen vatre.
Na vrhu brijega, ponosno se diči
što za njome i pjesnici snatre.
Sretan rođendan, zemaljska sireno.
Rascvjetala se makar nebrojeno puta.
A onda kada vratiš se u vodu,
natrag svojim korijenima, sebi
znaj da nikad nećeš moć zalutat,
jer korijen tog cvijeta raste u slobodu.
