subota, 02.04.2005.
Životne priče
Sin i ja još uvijek tražimo svoje mjesto pod suncem i povremeno gubimo nadu. Nakon pet godina lutanja, još uvijek nisamo pronašli naš kamen za sunčanje na ovoj životnoj plaži.
Ok...ma ne bih htjela da me pogrešno shvatite, nije nama toliko loše, nego nedostaju one sitnice kao što je vlastiti stan, osjećaj pripadnosti nekom, jer uglavnom smo okrenuti jedno drugom i puno onih obiteljskih nježnosti kojih smo oduvijek bili lišeni. Znam da me razumijete.
Malo sam ja na nivou dvanaestogodišnjaka, malo sin na mom nivou, a u vecini slučajeva se ponašamo kao mala djeca i puno se smijemo...No što nam je drugo preostalo, nego sve okrenuti na šalu i smijati se vlastoj nemoći u cijeloj toj situaciji.
A onda još nekako guramo sa trećom generacijom. To su naravno moji roditelji koji nikako ne razumiju šta mi to toliko želimo i zašto smo nezadovoljni.
E da...Uz sve te peripetije malih pubertetlija, velikih djevojčica- tu mislim na sebe i onih malo starijih, živimo polako dan za danom i čekao malo toplije dane.
Danas me opet zvao ex. Dođe mu tako povremeno, ni sama ne znam zašto ga toliko hvata nostalgija za našim bračnim danima. Uspjeo je pričati cijeli sat, a ja sam sva sreća sjedila na stepenicama ispred kuće i uživala na suncu. Sada razumijem da mačkama nije tako loše kada pronađu takvo zgodno mjesto na suncu i predu...No vratimo se na exa.
Gle ovo...kaže čovjek, ja sam mu oduvijek bila idol u životu ( idešššššššššš....) divio se mojoj odlučnosti, razmišljanju, nikada nije mislio na druge žene, ja sam mu bila i najzgodnija i najljepša....hehe...tada sam samo mrtva hladna pogledala u mobitel i osobno mu rekla da laže...mislim mobitelu,. ..ne exu, jer njega ne vrijedi prekidati dok priča. Ni sam ne razumije što se to dogodilo, kako vrijeme prolazi sve više misli na sina i mene, kada putuje uvijek se sjeti kako smo zajedno putovali, a u tim trenutcima mu više nije do putovanja. Tu sada želim dodati da ima dvoje djece, ovo drugo tek rođeno. Da li tu sada itko išta razumije?? Ja ne!
Ajd, dobro...sve sam to odslušala, a kada je pitao zašto sinak ima stalno isključen mobitel , zašto mu se ne javlja, pa zar on sa svojim sinom ne može imati normalan odnos kao i svi ostali rastavljeni ...vjerujte nisam se trudila objašnjavati jer ja njegov IQ premalen da bi to razumjeo. Nakon 5 g. još uvijek nije shvatio zašto njegov sin pati, što ga muči?!?!?
Nismo mi jedina rastavljena obitelj, ali velika vecina se rastane na kulturan i normalan način za razliku od nas, koji smo bili vrlo uzoran i cijenjen bračni par u selu malom. Sreća je da nismo medijske zvijezde, zasjenili bi i Severinu!
Heh....da... da vam još spomenem da nije paltio alimentaciju već četvrti mjesec, a da možda spomenem kako je kupio novu kuću, a još uvijek živi u našoj zajedničkoj.
Želite li još ili vam je ovo dovoljno?!?
Pusa
02.04.2005. u 16:38 •
12 Komentara •
Print •
#
