|
|
|
O eventualnom referendumu i dobrodošlici za Busha Prije dva dana započela je akcija nekoliko udruga koje prikupljaju potpise građana kako bi se organizirao referendum glede ulaska u NATO. Naime, Hrvatska će na summitu u Bukureštu za samo 4 dana dobiti pozivnicu za ulazak u NATO, a u isto ovo vrijeme 2009. godine postat će punopravna članica. No nekoliko udruga odlučilo je u roku od 15 dana prikupiti potpise 10% upisanih birača, znači negdje oko 440 000 potpisa te bi tada ako se ispostavi da je peticija provedena regularno Vlada po zakonu morala raspisati referendum o ulasku u NATO. Brojni blogeri odlučili su svoje postove posvetiti referendumu i razlozima za i protiv referenduma, ali to je gotova stvar kako kaže doktor Zvone Radikal, ali opet ima onih poput tajnika Oštrića koji ne odustaju i ostavljaju poruke na drugim blogovima da se posjeti njegov i potpiše peticija za referendum. U prošlim postovima često sam pisao o prednostima ulaska Hrvatske u NATO osobito onim ekonomskim (materijalnim i novčanim) jer je ta strana za mene najzanimljivija jer je to moja struka i mislim da sam kompetentan analizirati tu ekonomsku stranu ulaska Hrvatske u NATO. No očito je da se svi blogeri ne drže pravila da komentiraju samo ono o čemu mogu dati svoje mišljenje temeljeno na istinama, pa se služe raznim dezinformacijama kako bi potakli masu građana da potpišu peticiju, bez da znaju pravu istinu. Da li će zeleni uspjeti skupiti 440 000 potpisa zajedno sa studentima Filozofskog fakulteta koji su također zagovornici referenduma, saznat ćemo za dva tjedna. Premijer Sanader obećao je da će u tom slučaju raspisati referendum iako po mišljenju Jandranke Kosor to je potpuno nepotrebno. No prije toga, očekuje nas posjet američkog predsjednika Busha o kojem će se dugo pisati, ali uglavnom loše stvari jer je Zagrepčanima glavni problem što u subotu ujutro neće moći na špicu jer će centar biti blokiran. A koga briga za koristi od posjeta jednog od najmoćnijih ljudi svijeta... Takvi smo mi Hrvati, nije čudno da Bush ne želi našu krv u slučaju nesreće pa donosi zalihe američke krvi sa sobom u Zagreb :) IN MEMORIAM: Boris Dvornik (1939-2008) Boris Dvornik je rođen 16. travnja 1939. u Splitu u obitelji drvosječe. Svoj talent za glumu otkrio je u djetinjstvu, dok je nastupao u dječjim predstavama. Nakon školovanja za električara, počeo se profesionalno baviti glumom. Završio je Srednju glumačku školu u Novom Sadu, a kasnije se upisao na Kazališnu akademiju Sveučilišta u Zagrebu. Na filmu je debitirao 1960. godine u filmu Francea Štiglica Deveti krug, s tematikom holokausta. Glumio je mladića koji za vrijeme rata pokušava spasiti mladu Židovku oženivši se njome. Nakon filma stekao je veliku popularnost, koju potom učvršćuje igrajući suvremene likove u komedijama Martin u oblacima (1961.) i Prekobrojna (1962.) Branka Bauera. Ovo je načinilo od Borisa Dvornika jednu od velikih zvijezda kinematografije bivše Jugoslavije, slično Ljubiši Samardžiću, Mileni Dravić i Velimiru Bati Živojinoviću (s kojim je kasnije razvio blisko prijateljstvo). Do sredine 1960-ih godina Dvornik je nastupao uglavnom u komedijama, a od 1966. godine počinje se s velikim uspjehom pojavljivati i u filmovima s tematikom iz Narodnooslobodilačkog rata. Za uloge u filmovima Most (Hajrudin Krvavac, 1969.) i Kad čuješ zvona (Antun Vrdoljak, 1969.) nagrađen je Zlatnom arenom na festivalu u Puli. Za ulogu u ratnom filmu U gori raste zelen bor (Antun Vrdoljak, 1971.) i za ulogu šofera-zavodnika u Opkladi (Zdravko Randić, 1971.) osvojio je Srebrnu arenu. Nastupio je u više od 40 dugometražnih igranih filmova (nerijetko je nastupao i u kratkometražnim), u mnogim televizijskim dramama i u više televizijskih serija. Zenit popularnosti Borisa Dvornika je došao 1970-ih ulogom Roka Prča u kultnoj seriji "Naše malo misto", a potom i ulogom brijača u seriji "Velo misto". Nakon što je stekao status jednog od napriznatijih glumaca bivše Jugoslavije, Boris Dvornik uglavnom je radio u Hrvatskom narodnom kazalištu u svom rodnom Splitu. Velimir Bata Živojinović i Dvornik su se 1991. odrekli jedan drugoga u nizu otvorenih pisama, u gesti koja je bila viđena kao simbol raspada SFRJ. Godine 2004. objavljeno je da su se njih dvojica pokušala pomiriti, a javno pomirenje bilo je 2006. putem video linka između Splita i Beograda. Živojinović je izjavio da "poslednjih godina nije bilo mržnje između nas", a Dvornik se nadovezao da je to bio "samo nesporazum". Tijekom godina Boris Dvornik je razvio blisko prijateljstvo s Antunom Vrdoljakom. On ga je nagovorio na sudjelovanje u politici, te je na izborima 1992. kao kandidat Hrvatske demokratske zajednice izabran u Hrvatski sabor, uz kojeg se uskoro povukao. Umro je 24. ožujka 2008. od srčanog udara. Počivao u miru! Bush za Hrvatsku, Zagreb za Busha Službeno je objavljeno nam u posjet dolazi predsjednik Bush i njegova supruga Laura 4. i 5. travnja kada će se u Zagrebu sastati sa predsjednikom Mesićem i premijerom Sanaderom. Bushev posjet za Hrvatsku puno je više od posjeta američkog predsjenika jednoj maloj nerazvijenoj zemlji u tranziciji. To čak nije niti neformalan posjet na kraju mandata predsjednika Busha što je inače američki običaj da se na kraju mandata posjeti ona zemlja koja nije bila obuhvaćena redovnim planiranim posjetima. To će biti potvrda da Hrvatska vodi ispravnu vanjsku politiku u pogledu ulaska u sjeverno-atlantske integracije odnosno NATO. Naime, na Summitu u Bukureštu Hrvatska će dobiti pozivnicu za članstvo u NATO-u, znači dan-dva prije dolaska američkog predsjednika. Bush ovim posjetom također potiče Hrvatsku na ulasku u Europsku Uniju, zajednicu koja jača demokraciju, a Bush je formalno veliki zagovornik demokracije. Sada bi od mene bilo malo licemjerno da diskutiram o tome koliko je Bush demokratičan pa ću taj dio preskočiti. Za sve one koji baš nisu zainteresirani za političku pozadinu i korist od dolaska predsjednika Busha, ona tehnička strana posjeta biti će puno zanimljivija odnosno korisnija. Na sam dan dolaska biti će zatvoren zračni prostor nad cijelom Hrvatskom što znači da sva putovanja koja ste planirali tog dana obvezno odgodite za idući dan ili dan poslije Bushevog odlaska. Ulice kojima će se kretati kolona vozila i službena limuzina biti će zatvorene za ostali promet, a svi šahtovi će naravno biti zavareni. Na brojnim zgradama biti će postavljeni snajperisti, a na ulicama američki i domaći agenti u civilu. Zanimljivo je da se na Bushevim posjetima radi oko 3 mjeseca i sudjeluje oko 60.000 ljudi (zvuči nevjerojatno, ali je istinito), a kod nas se sav taj posao mora obaviti u dva-tri tjedna. I za kraj malo vijesti iz showbiza. RTL je ukinuo svoj reality show Celebrity Big Brother zbog iznimno loše (male) gledanosti. Tako je CBB avantura završila čak 7 dana ranije, a kao pobjednica je izašla Danijela Dvornik, najpoznatija mama u Hrvata, glazbena menadžerica i poznata kuharica koja je za dva tjedna kuhanja dobila nagradu od 100 tisuća kuna. Stand-up komičarka Marina Orsag došla je do samog finala na veliko iznenađenje ostalih natjecatelja, a Neven Ciganović je na izlasku u live emisiji rekao: Prvo ću vas tužit za ovaj zajeb, a onda se vraćam u L.A. što je dokaz koliko su osim gledatelja razočarani i sami celebrityji. Da li će ovaj debakl koštati RTL gubitka licence za redovni Big Brother ili neće, ostaje nam za vidjeti. Svim čitateljima i kolegama blogerima želim sretan Uskrs i sunčane praznike! Do čitanja... O svemu pomalo... Evo odlučih pričekat tjedan dana da se nešto dogodi u ovoj dosadnoj državi o čemu ću moći napisati jednu pravu kritiku. I ne da se nešto dogodilo nego nešto što se nije nikada do sada dogodilo niti se očekivalo da će se dogodit. Kako sam ja ekonomist i volim sve sistematizirat (analizirat, derivirat i logaritmirat :)) tako ću i te događaje podijelit u novosti iz svijeta politike i novosti iz svijeta showbusinessa. O potonjima nisam ni u ludilu mislio pisat kada sam otvorio ovaj blog, ali čitatelji kojima neke stvari o kojima ja pišem i nisu baš najjasnije, zamolili su me da im neke stvari iz svijeta ekonomije opišem „zdravo seljačkim“ riječnikom pa sam odlučio da je najbolje da mi pomoćnik u tome budu vijesti iz svijeta showbusinessa. S takvim se „metodama“ služim od prošlog posta kada sam pojam agresivnog marketinga opisao na primjeru reality showa Farma koji se upravo prikazuje na Novi Tv. Dakle, dosta uvodnih opažanja, pa krenimo... Prije 5 dana posjetio nas je Oli Rehn iz Europske komisije te rekao ako ne ukinemo ZERP nema ulaska u Uniju 2009. I onda su nam premijer i Sabor pokazali kako se može brzo djelovati kada oni to žele i već od danas se ZERP ne primjenjuje na zemlje članice EU, znači Sloveniju i Italiju, već samo na Crnu Goru i Albaniju. Oli Rehn je pozdravio odluku Sabora i rekao kako će Hrvatska vjerojatno završiti pregovore do jeseni 2009. Najvjerojatnija godina ulaska u članstvo je 2010. što je najrealnije i za Hrvatsku najbolje. Druga vijest je dolazak predsjednika Georgea Busha u Hrvatsku i to najvjerojatnije četvrtog i petog travnja nakon summita NATO-a u Bukureštu kada će Hrvatska dobiti pozivnicu za članstvo u NATO-u o čemu je danas na Trgu bana J. Jelačića pričao kolega bloger Zoran Oštrić, tajnik Zelene liste. Oko njega je stajalo cca. 30-40 ljudi koji su zbunjeno gledali o čemu on to priča, zašto on tumači Ustav i objašnjava narodu zašto nam treba referendum o ulasku u NATO kada za to postoje puno kompetentnije osobe. Uglavnom dolazi nam Bush i 100 novinara i 100 snajperista i 1 biokemičar i 1 kuhar što je tek drugi posjet nekog od predsjenika Sjedinjenih država izuzmemo li posjet Billa Clintona koji je u blatnjavim cipelama i kožnoj jakni nakratko sletio na zagrebački Pleso i popričao s pokojnim Tuđmanom. A sada malo o showbusinessu... U Celebrity Big Brotheru Modni Mačak iliti Fashion Pussy stalno frkče na stand-up komičarku Marinu Orsag, a ona se okomila na Nevena Ciganovića iliti Cigija te mu otpjevala svoju verziju pjesme Tamare Obrovac „tuširam se, sapun mi se proli, straga priđe, onaj tko me voli...“, a Cigijev izraz lica nakon te Marinine interpretacije bio je neprocjenjiv, upravo priceless. Znate onu reklamu za MasterCard „večera za dvoje 200 kn, ruže 100 kn, ženin osmjeh – neprocjenjivo“....e tako vam je bilo i Cigijevim izrazom lica. Prva je iz kuće izašla Salome, velikodušna slovenska zvijezda koju je konzervativna hrvatska javnost odlučila izbaciti jer nije dobro da naša mladež sluša priče o silikonima, bolje da gledaju dnevnik na kojem je udarna vijest samoubojstvo maloljetnika. Očito je za neke zdravije gledati crnu kroniku koja potiče mlade da svoje probleme riješe vješanjem na kućnom tavanu, a zabavnu Salome je najbolje maknuti od njihovih nevinih očiju. No dobro... zašto se uopće živcirati oko toga koliko Hrvati znaju biti priglup narod. Pročitao sam na jednom portalu da je vrlo moguće da je ekipa s Nove Tv masovno zvala i glasovala da ispadne Salome kako bi RTL-u propao projekt, a njihovi gledatelji postali gledatelji Farme. Eto ovim smo uspješno savladali osnove tržišne utakmice jer u ekonomiji nema pitanja: da li je to fer, moralno i etično? Lova je lova, nitko ne pita da li je zarađena fer play ili na neki drugi način. Eto vas... Agresivni marketing - početak realitymanije u Hrvata Nakratko ću odlutati od teških ekonomskih tema, znam da vam je dosta ZERP-a i Europske Unije, Sanadera i Rehna, Friščića i Milanovića. Neki drugi put iznijet ću svoje mišljenje u tom pravcu, da li su ribari jedino bitni u Hrvatskoj i hoće li Hrvatska sa ZERP-om dobiti milijune eura koje sada dobiva od pretpristupnih fondova Europske Unije. No evo još ću koji dan pustiti velike domoljube da nastalu situaciju opisivaju kao „skidanje gaća na naredbu dirigenta Rehna“, a isti vjerojatno nisu ni čuli za pretpristupne fondove i milijune eura koje je Hrvatska do sada „izvukla“ iz njih. Danas ću opisati jedan marketinški fenomen koji se upravo događa u Hrvatskoj. U istom vikendu započela su čak 4 showa. U petak Celebrity Big Brother, u subotu Zvijezde pjevaju i Top model by Tatjana Jurić, a sutra u nedjelju počinje dugo očekivani reality show Nove Tv Farma. O potonjem ću prvo pisati jer mi je najzanimljiviji s marketinškog aspekta. Naime, Nova Tv je u svim svojim serijama domaće produkcije (Nad lipom, Lud, zbunjen, normalan itd.) „uvalila“ neki skeč u vezi Farme i njezinih sudionika. Vrlo mudro, promislih, ali tako daleko ipak nisu trebali ići jer su stvorili kontra efekt kod gledatelja, od agresivne prodaje svog programa moguće je da izgube potencijalne gledatelje. Farma je veoma skup projekt te nije dobro da se služba marketinga Nove Tv previše poigrava sa živcima svojih gledatelja. Preriskantno. RTL i Nova Tv pokušali su skriti početak emitiranja svojih realityja, ali RTL je pobijedio na kraju. Uspjeli su prestići Novu i otvoriti Big Brother Celebrity sezonu dva dana prije početka Farme i na taj način su već svoje gledatelje senzibilizirali prema svom projektu. Usto odabir kandidata bio je veoma mudar. Odabrali su najpoznatiju mamu u Hrvata Danijelu Dvornik koja je već sudjelovala u svom realityju Dvornikovi te je provjerena „roba“, zatim je tu neponovljiva Salome koju je naša konzervativna javnost već prihvatila, Neven Ciganović koji se vratio tik pred show u Hrvatsku iz L.A.-a je pun pogodak, a sve će upotpuniti prelijepa Iva Jerković (muška publika zajamčena) te stand-up komičarka Martina Orsag koja će nas nasmijati do suza. Pored njih u CBB-u će sudjelovati Sandi, Ivica Kovačević i Modni Mačak, koji ovaj show neće učiniti zabavnijim, ali će ga upotpuniti uz prethodno navedene. Dodatni problem RTL je napravio Novi Tv kada je postavio svoju live emisiju u nedjelju u isto vrijeme kada i kreće prva live emisije s Farme. I tko će sada kome „pokrasti“ gledatelje? Ipak je RTL u prednosti zbog svega prethodno navedenog, ali radije pričekajmo sutra večer pa ćemo vidjeti tko je uspjeo, ali jedno je sigurno, ulice svih gradova biti će prazne iza 20 sati. Ali ne zbog toga što Hrvati nemaju pametnijeg posla ili su im poznati u CBB-u ili Farmi pretjerano zanimljivi, već zbog utjecaja masovnog i agresivnog marketinga koji u ovakvim situacijama kod reality showova uvijek „pali“. Nova Tv može biti sretna što će publika nakon završetka CBB-a osjetiti prazninu u svom rasporedu u 20 sati (naviknuti na dnevnu Brother emisiju u to vrijeme) te će početi gledati Farmu koja ipak traje sve do ljeta, puna tri mjeseca. A takvi kilometarski realityji obično imaju u prvim tjednima manju gledanost, a kako se bliži kraj gledanost enormno raste. Možda Farma Nove Tv ipak uspije financijski prevladati početnu prednost RTL-ovog Celebrity Big Brothera. Zdravstvo i zdravstvena zaštita prije i danas Dva su razloga zašto su zdravstvo i zdravstvena zaštita dio ekonomske analize i predmet proučavanja u gospodarstvu i uopće ekonomiji. Prvi je razlog financiranje zdravstva iz poreza koji su dio ekonomije, a drugi razlog leži u tome što su zdravlje i zaštita osnovna potreba populacije, ali neželjena potreba, a poznato je da su potrebe zapravo i bile razlog nastanka ekonomije (temeljna definicija ekonomije: Ekonomija se bavi kako raspoloživim resursima zadovoljiti ljudske potrebe). Pisat ću vam isključivo o tome kako je nastao sustav zdravstvene zaštite u Hrvatskoj i kako on danas izgleda, da li je bolji ili lošiji od onog u vrijeme Jugoslavije. Oduvijek je postojala korelacija gospodarstva i zdravstva pa je tako u dalekoj prošlosti (1900.-ta godina i ranije) zdravstvena zaštita bila povezana sa platežnom moći. Onaj tko je imao novaca se liječio, a k siromašnima liječnici nisu ni dolazili kući. Takav sustav (ako se to uopće može nazvati sustavom) vladao je do 1918. godine kada je kraljevina SHS uspostavila 3 osiguravajuća društva i uvela pojam ekonomike zdravstva. Unatoč tome sustav nije bio efikasan te je dr. Andrija Štampar odlučio uvesti neke novitete između 1920. i 1930. godine. Njegova uloga u ustroju sustava zdravstva bila je veoma značajna. Tek 1945. Jugoslavije je osnovala prvo Ministarstvo zdravstva te nekoliko mirovinskih i zdravstvenih fondova koje je radilo do 1990. godine. Iako je postojalo ministarstvo sustav je bio užasan, provodila se teška štednja te centralizacija. Tek je 1970. započeo opći proces decentralizacije te je vlast shvatila da je potražnja za zdravstvenim uslugama uvjetovana veličinom populacije i njihovim zdravstevnim stanjem (jasnije rečeno shvatili su da i siromašnima treba zdravlje). Toliko o sustavu zdravstva u prošlosti. Uzmimo neka „sadašnjost“ počinje 1990. radi lakše analize (prelazak iz socijalizma u kapitalizam). Evo nekih brojčanih podataka koji uvelike karakteriziraju i utječu na sustav: prosječni životni vijek stanovništva u 1998. godini bio je 72,5 godina (muškarci 68,6 ; žene 76,2), hrvatsko stanovništvo kontinuirano stari, smrtnost dojenčadi u 1998. godini je bila 8,2 djece na 1000 rođenih (EU prosjek manje od 5 na 1000), 52% ljudi umire od bolesti srca, 22% od raznim malignih oboljenja, a 12-15 tisuća godišnje od bolesti uzrokovanih pušenjem, registrirano je 300 000 alkoholičara (znam da zvuči nevjerojatno), u 2000. godini na jednog umirovljenika radilo je 1,2 zaposlenika što je drastično smanjenje u odnosu na 1985. kada je na jednog umirovljenika bilo 3 zaposlenika. U zdravstvu je zaposleno 65000 ljudi (1998.), a 22,4% čine liječnici. 1990. godine bilo ih je zaposleno 10 000 više. Najnoviji podatak (nažalost nema novijih): u 2001. godini na 1000 stanovnika radilo je 2,3 liječnika. Za usporedbu u Velikoj Britaniji ih je 1,4 te u Njemačkoj 3,0 na 1000 stanovnika. Hrvatska ima 65 bolnica (uključene specijalističke bolnice, klinički centri, opće i privatne bolnice). Oprema koju koriste te bolnice ima 80% otpisanu vrijednost što znači da je oprema veoma stara i potrebna je hitna obnova. Životni vijek se jedino kod nas u 13 godina (1985. – 1998.) porastao za samo 1 godinu, svugdje u EU je vijek porastao u 13 godina puno više. Na kraju svih ovih podataka mogu izvesti samo jedan zaključak – osnovni problem našeg zdravstva je to što imamo puno osiguranih – preko 90% (ljudi koji plaćaju zdravstveno osiguranje + oni kojima to država besplatno daruje po nekoj osnovi), a malo osiguranika (ljudi koji zaista plaćaju osiguranje kojima se financira zdravstvo, oni koji dobiju zaštitu koju su sami platili). Rješenje se nameće samo po sebi. „Nema besplatnog ručka“ rekao je davno Friedman, a to je danas rješenje problema hrvatskog zdravstvenog sustava. Svima je jasno što hoću reći, ali neću ipak napisati, zbog svih onih skupina građana kojima bi takvo rješenje bilo neprihvatljivo. |
Komentari On/Off
Dnevnik.hr since 18th January 2008 Dnevnik.hr Do sada vas je bilo na blogu: |