en-sof

ponedjeljak, 20.07.2009.

nogom ispred noge

....... kasno je da se sve vrati jer svako svojim putem otisao je, kada gledam u daljinu vidim sunce kako obasjava puteve kojima zelim ici, njezno me mameci, pozivajuci me da krenem ususret sreci, slobodi nekom novom jutru. sada znam da je kasno da se vratim nazada jednostavno moram ici naprijed ovaj puta ne okrecem glavu, ne gledam iza sebe, zelim gledati samo naprijed, jer to je jedini pravi put, ma koliko me vuku neki drugi putevi ovaj puta znam da je ovo pravi i ne skrecem sa njega.....

četvrtak, 16.07.2009.

;)

sto da ti pricam? znas sve sto cu reci. citas me kao otvorenu knjigu, tebi ne mogu nista da sakrijem, kazes osmjeh te odao, ne muljaj jer znas da vidim, a ja se i dalje trudim da smuljam i svaki puta me otkrijes, al moj osmjeh i dalje titra na usnama, sjaj onaj poznati u ocima. sta da ti pricam? sto zelis da ti kazem? samo mi reci i ja cu da ti iznesem na svoj način. ne trazi da sama ti kazem kako je pocetak uistinu i kraj. jer mi nemamo ni pocetka ni kraja, beskonacnost nas okruzuje, gubimo se u prostranstvima znanim i neznanim, sve tako poznato a opet nepoznato. vrtlog zivota baca nas svuda ali nikako da nas zajedno baci, tu di si ti sada ja cu tek doci, tamo gdje sam ja ti tek kreces. trka, zbrka, gdje si? gdje sam ja? stani! kreni! uspori! presporo ides! a ja bi samo sjela i uzivala dosta mi je. daj probudi me, odvedi me ususret ljubavi.......

nedjelja, 05.07.2009.

tami unutar mene

i nocas cu kroz mjesecinu polako krociti stazom tuge, vec tako znanom, zatvorenih ociju nogom ispred noge setat cu kroz paucinu svojih strahova, a kada me dotaknu ja protrnem, nespremna suociti se sa njima polako otvaram oci blijeda popud zida, padam na koljena lice prekrivam rukama, skrivam pogled od tame sto me tako mami, vuce prema dnu.....

vapaj....
dotakni me, povedi me, oslobodi me tako teskih okova sto mi ne dozvoljavaju disati, pokazi mi svijetlo koje ja nevidim, dozovoli mi da udahnem zrak pun nade BOJIM SE.......

borba....
Ustat cu ja i ovaj puta, oci ce mi izgubiti onaj sjaj, sjena cu da postanem bez ljubavi i nade. svaki novi susret sa njom iscrpljuje moje bice, sve se teze othrvati njenom cvrstom zagrljaju......ALI USTAT CU

ceznja.....
Samo me voli, dat cu ti sve
uhvati me cvrsto sigurnost mi vrati......

STRAH....
prepustam se tami nestajem u njenom zagrljaju jos jedan pogled prema svijetlu, ceznja u oku nestaje, zelja za borbom se gubi, odlazim sa njom poprimam njenu boju, postajemo jedno.....

do nekog novog buđenja.....JEDNOM..... ZBOGOM

subota, 04.07.2009.

napisano a neobjavljeno

......trcim......zapinjem......bjezim......trazim......vristim......nigdje izlaza


izbezumljena stojim na rubu litice i gledam ponor kako me mami,
prilazim mu i ljuljam se, svaki udar vjetra me blize gura, razmisljam sto da napravim taj jedan mali korak koji me djeli od ponora? sta ima dolje? hoce li biti bolje? hoce li me nesto drugacije docekati tamo ili jos gore? hmmmmmmmm
napraviti taj korak ili ne? sto vi mislite?

;)