......trcim......zapinjem......bjezim......trazim......vristim......nigdje izlaza
izbezumljena stojim na rubu litice i gledam ponor kako me mami,
prilazim mu i ljuljam se, svaki udar vjetra me blize gura, razmisljam sto da napravim taj jedan mali korak koji me djeli od ponora? sta ima dolje? hoce li biti bolje? hoce li me nesto drugacije docekati tamo ili jos gore? hmmmmmmmm
napraviti taj korak ili ne? sto vi mislite?
;)
Post je objavljen 04.07.2009. u 22:03 sati.