srijeda, 23.11.2005.
srce
sva smantana od same pomisli na tebe
na tvoje dodire i poljupce
lutam prostranstvima crnim
koja su me do sada gusila
i dnu spustala
disuci punim plucima
neki novi zrak
grijuci me neka nova toplina.
i dan je svanuo
opet ima svijetla
a oblaci teski olovni micu se
zrake sunca dopiru do mene
prodiru i tope sante leda
koje su okovale moje srce i dusu.
ljudi tumaraju oko mene
svi nesto traze i ocekuju
a nista ili malo daju
ti jednostavno volis
i bez okova ljubav dajes
zauzvrat ne trazeci nista
vec samo osmjeh na licu mom
bitna ti je moja sreca
i da maknes moju bol
uz mene si i kad to trebala nebi
jer znam da ti tada srce u boli gore
ali ti dizes glavu i jednostavno me volis
bez podlosti se za mene boris
i strpljivo cekas dan
kada ce na nebu obecanja
sunce da osvane za nas
