ALIAS JARNO
jel se isplati "grijat hladni krumpir"???
31.05.2005. u 23:15 | 4 Komentara | Print | # | ^Ljuta sam...ili nešto...ne znam kak bi baš opisala to emocionalno stanje...
Prvo, jebe me neki tip na icq-u, i ide mi na nervni živčani sistem...oke, nemam ja niš protiv pričanja itd...ali on bi mene htio upoznat, ja sam njemu ovo, ono...i rekla sam mu lijepo da ne mogu nit ne želim, navela razloge...i on uporno jedno te isto po sto i prvi put ponavlja....pa daj me pusti na miru, kaj nisam bila dovoljno jasna...dosta mi je više te patetike...zajebi...
Ne znam sad kak zvuči ovo gore napisano ali trenutno me boli jedna stvar...
Drugo, ..............................
Treće, naživcirali su me jučer glupi, neodgojeni, poremećeni klinci. Zamisli ti to, grupa tih nekih klinaca, i vidim jednog malog kak s nogom nešto napucava. Onak iz daljine mi je izgledalo ko neka majca or votevr. Al kak smo se više približavali skužila sam kak je mali napucavao mrtvu mačku. Ne mogu vjerovat, pa jebeni klinci, puni bijesa ili ne znam čega. Kaj oni nemaju doma mamu i tatu da ih uče nekom moralu. Pa u pm kud ovaj svijet ide.
I još neki klinci, rekla bi prvi srednje. Kak se usuđuju uopće dobacivat neke komentare, i još k tome misle da su neke face. Šteta kaj nemam sposobnost da im dobacim neki „odjebi“ komentar. A opet, čemu se uopće spuštat na njihovu razinu.
Četvrto, a to neću ovdje napisat. I zbog toga sam ljuta. Grrrrr
Oh where, oh where, can my baby be?
The Lord took her away from me.
She's gone to heaven so I've got to be good,
So I can see my baby when I leave this world.
We were out on a date in my daddy's car,
We hadn't driven very far.
There in the road straight ahead,
A car was stalled, the engine was dead.
I couldn't stop, so I swerved to the right,
I'll never forget the sound that night.
The screaming tires, the busting glass,
The painful scream that I heard last.
When I woke up, the rain was falling down,
There were people standing all around.
Something warm flowing through my eyes,
But somehow I found my baby that night.
I lifted her head, she looked at me and said;
"Hold me darling just a little while."
I held her close I kissed her - our last kiss,
I found the love that I knew I had missed.
Well now she's gone even though I hold her tight,
I lost my love, my life that night.
pearl jam- last kiss
Ne znam zakaj postoje ovakve pjesme....samo da mi se srce sledi kad pročitam riječi...naime, stavih si dotičnu pjesmu na listu i slušam ju slušam, i super mi je...u početku ne slušam riječi, neš malo doživljavam tekst ali ne u potpunosti..pjesma mi se skroz svidjela i onda sam si skinula i riječi...ma katastrofa...baš se sva sledim...ko i na onu od zabranjenog pušenja; možeš imat moje tijelo...prekrasna pjesma ali riječi, jao...
slušam stvar od dire straitsa, već sat i pol....ne znam ni kak se zove...pod rednim brojem 16, live...google mi je izbacio naziv local hero...paše mi uz raspoloženje...
čudno se nekak osjećam...pere me neka melankolija ( valjda se to tak piše ) ...i nemam pojma koji mi je...jedan trenutak točno znam kaj hoću, onaj drugi se lupam po glavi...
Hehe danas mi je jedan od onih „nespretnih“dana...dan kad se uspiješ sto i jedan put udariti u nešto, razliti neodređenu količinu neke tekućine itd...
Sve je počelo glavoboljom...i to da se pohvalim, glava me nije boljela bar zadnja dva mjeseca, što je jako netipično za mene...
Idem ja popit vitamin, skuham si kavu...vitamin ( tabletica ) mi prvo padne u sudoper, isperem ja taj vitamin al pri sljedećem pokušaju unošenja istog u usta padne mi na pod i otkotrlja se ispod stola....naravno, pokupi svu zmazanoću sa poda..operem ga ja ponovno i opet mi padne u sudoper...a jadna tableta...uzela sam novu...hehe, ova je od silnog ispiranja izgubila svoja svojstva...
E onda sam htjela udahnut svježeg zraka...pa sam odlučila sjest na prozor...pri tom pokušaju sam si prvo na radijator oderala dobar dio kože...onda sam se dobro odvalila na stalak za televizor u leđa...dobro sam ga zadrmala ali na sreću nijedan kaktus nije završio na podu (ovaj put )...
Ostale dnevne nebuloze neću ni spominjat...
Trenutno uopće nisam zadovoljna sa svojim životom. Prva i najgora stvar od svega je što sam nakon jako dugo vremena stvarno nezadovoljna svojim izgledom. Unatrag dva tri mjeseca sam izgubila četiri kile i to se jako odrazilo na mom izgledu. Izgubila sam sise, guzu, sve. Uspjela sam vratiti dvije kile, ali to još uvijek nije to. Prvi komentar nekoga ko me duže vrijeme nije vidio je „isuse kak si smršavila“. Ma da, nisam valjda. Kao da sama to ne vidim, i sad mi još to svi drugi nabijaju na nos. Pa daj jedi. Helouuu pa jedem. Stvarno smiješno, hrpa ljudi se bori sa skidanjem kila a ja nikad nisam mislila da ću si željeti koju kilu više, u ovome slučaju bar dvije. Heh, frendica mi je rekla da izgledam ko neka curica iz osnovne škole. Njen komentar itekako stoji.
Sve ostale stvari koje se događaju oko mene, tj koje se ne događaju, dodatno me bacaju u neku depresiju. Stalno me pucaju promjene raspoloženja, čas sam tužna pa onda pucam od sreće.
Poveselim se ovom lijepom vremenu, jako se poveselim, a onda se sljedeći trenutak osjećam ko da me neko zarobio u neku krletku i ja sad tu provodim dane i trulim i propadam.
Žalosno je kaj baš sad ovdje priznajem da nemam s kim otić u šetnju, jebenu šetnju. Jedina osoba s kojom je to moguće me skoro svaki put zajebe.
Žalosno je kaj sam zapala u odvratnu kolotečinu i tak mi teško pada da se izvlačim van, nemam snage.
Najžalosnije od svega je kaj se osjećam so fucking sama.
ps. ne trebaju mi nikakvi kritički komentari tipa „kad uopće ne izlaziš van“ i tak to...
np. coldplay- speed of sound
