|
|
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ekipa iz utočišta, Hogwarst je završila prije godinu dana no tu njihovoj naobrazbii nije kraj, u srcu Amazone u dvorcu Zasteron ponovno su okupljeni ....s nekoliko novih članova....Voldemort je nestao nakon što nije uspio ubiti Harrya za čarobnjački svijet opasnosta je prošla ....samo mi , mi koji se nalazimo u Amazoni znamo za postojanje još jedne prijetnje sluge Neizrecive Gospodarice haraju i čarobnjačkim i bezjačkim svijetom a mi ćemo morati naučiti vjerovati si bez obzira na prošlost pobjediti razlike jer jedino ujedinjeni ćemo preživjeti... u vrijeme kada sjećanje na drevne se ponovno budi , a proročanstvo o Veličanstvenima ispunja naša srca samo će Sedam Prokletih Predmeta spasiti one koji moraju biti spašeni......
Iako potomci Godrica Gryffindora, Gryffindori su izgubili svoj put, oni nisu sveci kakvim ih smatra ostatak svijeta, oni su pokvareni i željni moći, oni neginu za svoje prijatelje oni spašavaju sebe... oni ubijaju bez grižnje savijesti, nanose jedni drugima zlo i nepravdu, nepoštuju ništa i nikoga, a ipak oni su Drevni jedni od sedmero iskonskih ,štovani i voljeni ....
NEŠTO O MENI :
IME:Jelena
PREZIME:Zaboravljeno
GRAD:Slavonski Brod
GODINE:18-rođena 28.11.1988
ŠKOLA:Opća gimnazija "Matija Mesić" 4 razred
HOBI:Ljenčarenje i čitanje knjiga
OMILJENE KNJIGE:sve o harry pottteru, tobogan za nebo....
NE VOLIM: dvolične i umišljene ljude
NAJBOJA:Plava
MOŽETE ME KONTAKTIRATI NA: enika_gryffindor@net.hr ili crvenokosa18@net,hr
RIJEČI PJESME KOJU NAJČEŠĆE SLUŠAM:
Simple Plan:Welcome To My Life
Do you ever feel like breaking down?
Do you ever feel out of place?
Like somehow you just don't belong
And no one understands you
Do you ever wanna runaway?
Do you lock yourself in your room?
With the radio on turned up so loud
That no one hears you screaming
No you don't know what it's like
When nothing feels all right
You don't know what it's like
To be like me
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life
Do you wanna be somebody else?
Are you sick of feeling so left out?
Are you desperate to find something more?
Before your life is over
Are you stuck inside a world you hate?
Are you sick of everyone around?
With their big fake smiles and stupid lies
While deep inside you're bleeding
No you don't know what it's like
When nothing feels all right
You don't know what it's like
To be like me
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life
No one ever lied straight to your face
No one ever stabbed you in the back
You might think I'm happy but I'm not gonna be okay
Everybody always gave you what you wanted
Never had to work it was always there
You don't know what it's like, what it's like
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like (what it's like)
To be hurt
To feel lost
To be left out in the dark
To be kicked when you're down
To feel like you've been pushed around
To be on the edge of breaking down
And no one's there to save you
No you don't know what it's like
Welcome to my life
Welcome to my life
Welcome to my life
AKO NETKO ŽELI U PRIČU NEK SE JAVI PUTEM KOMENTARA
ma neko poseban u svakom slučaju..moja najfrendica
Maggie Riddel
May Stox
Rowena
Amanda
Yocelin/Laura
Anastasia Lee Kalašnikova
elberth
Evan
Alhir
EVO I JA SAM NAPOKON SREDILA BOX S LIKOVIMA, MISLIM DA SAM UBACILA SVE KOJIMA SAM REKLA DA ĆU IH UBACITI, AKO SLUČAJNO NEKOG NISAM NEK MI TO NAPOMENE U KOMENTARIMA
SOULS OF RUINS
Karolina Enika Gryffindor,
to bih bila ja , puno ime mi je Elizabeth Nicole Irene Katlin Ann , skračeno samo Enika, ime Karolina dodala sam sama u znak zahvalnosti prema jednoj vještici, no samo me Alhir zove tim imenom za sve ostale sam samo Enika. Iako sa za vrijeme dok sam pohađala Hogwarst bila u Gryffindorima to baš i nije dom za mene. Tek sam s petnaeat godina saznala da sam vještica, majka mi je bila smrtonoša , a otac auror stoga me je i napustila dok sam imala dvije godine, no i ona je mrtva tako da sam siroče.smatrala sam da sam posljednja čistokrvna Gryffindorkai da su od, moje obitelji živi i slobodni samo Godric i Aurellion. Aurellion je prvi Godricov sin. Dok je Godric u obličju lava i čuvar Gryffindorskog hrama,Aurellion vječnost provodi kao Feniks, no ispostavilo se da imam brata o kojem na moje čuđenje nemam baš nikakavih sjećanja. Od svoje obitelji nasljedila sam sva sjećanja i sve sposobnosti svojih predaka što je rezultiralo prevelikom količinom magije u meni koju u zadnje vrijeme sve teže kontroliram...nevjerujem u ljubav kao najjaći osjećaj iako sam prije nekoliko godina bila u prilično strastvenoj vezi s Sebastianom Kaliom. Pripadam i Drevnima i Veličanstvenima što me čini prilično nestabilnom osobom. Više puta sam samu sebe pokušala uništiti no bezuspješno. jedna od sposobnosti koju sam nasljedila od svoje obitelji je da mogu crtati budučnost. Podvojena sam ličnost i to od nedavno jedno vrijema sam bila ztočena u ogledalu kao Karolinin odraz.govorim sve svjetske jezike...animagus sam i postajem šišmiš užas ali nisam nikako našla vremena da to promjenim.
Amanda Riddel Harison.
dok je pohađala školu bila je u gryffindorima. ima sestru blizanku Maggie Riddell iako su im roditelji promjenili izgled dok su bile male. roditelji su joj Lujiza Brown i Lord Voldemort dvoje najjačih cnih magova u povijesti čovječanstva. Takđer jedna od Veličanstvenih posjeduje moć upravljanja vremenom animagus je postaje pauk iako nije baš tim oduševljena.
Anastasia Lee Kalašnikova
još jedna od Veličanstvenih Anastasia posjeduje sposobnost prolaženja kroz čvrste predmete što je prilično korisno kad provaljujemo u Ministarstvo jer njoj netrebaju vrata. bila je jedna od Slytherena. hodala je s mojim bratom sve dok on nije umro metamorfomagus je neznam jel ovo njeno pravo lice stalno ih mjenja i savaki put kaže da je to njeno pravo lice no nije važno. ona je često puta bia moj glas razuma u kriznim situacijama
Roary Lincon
. pravo ime joj je Dailine Pearl ili Elbereth Moonlight Serenade pa sad koje vam je draže. Inače ona je vilenjakinja. još jedna od veličanstvenih. kad je postala veličanstvena postala je neranjiva , nemože ju se ubiti . zapravo može ali za nekoliko sekundi ona zacjeli pa tako da zapravo niste ništa postigli
Maggie Riddel.
Amandina blizanka. Maggie je zla osoba i ona to nekrije naprotiv ona se tim ponosi. ono što je čudno je da je i ona jedna od Veličanstvenih i postjeduje moć putovanja kroz vrijeme i prostor. iako ima Maggie i svojih svijetlih trenutaka
Alhir Blackdeath
Alhir je poput mene i Drevni I veličenstveni istovremeno jedanj e od najmoćnijih čarobnjaka koje poznajem. Ne volimo se pretjerano no zato se ako ništ drugo bar poštujemo jer ja sam morala priznati da je on vraški dobar čarobnjak , a on da sam ja jednako dobra vještica. On je i osnovao Zasteron te nagovorio cure da mu se pridruže. Često nam postavlja neke besmilslene zadatke za koje se tek kasnije ispostavilo da ipak sadrže vrijedne pouke. Alhir je kao Veličanstveni dobio dvije moći koji se mođusobno poništavaju : može uništiti stvari mislima ali također posjeduje moć iscjeljenja. Sve u svemu jedno jako umišljeno i arogantno stvorenje koje je i više nego dobro imati na svojoj strani...vjerujte mi njemu ne želite biti neprijatelji.
Aquamarine Lily Riddle
nadimak Aqua, u dvorac je došla poslije mene, Alhir ju je doveo što je razbjesnilo Maggie. Pra pra pra unuka Voldemorta. Animagus je i preobražava se u vuka, parsel ust je, ima sposobnost razgovaranja s mrtvima nekad ju to izluđuje , a nekad joj dobro dođe, zanimaju ju duhovi i vukodlaci. Ispočetka je bila povučena i razgovarala je samo s Alhirom , a nas ostalih se klonila no s vremenom i to se promjenilo. Uvjek je vesela i društvena , dok je bila u Hogwarsu igrala je metloboj iza razliku od mene voli letenje često zna uzeti metlu i nestati na par sati što Maggie redovito koristi da puni glavu Alhiru no uvijek nastrada Maggie , a ne Aqua. Aqua je također Veličanstvena i kao takva ima moć nevidljivosti i također može lomiti svijetlost oko drugih stvari i li ljudi i nataj naćin oko njih stvoriti neprobojni štit
Sebastian Kali
poznatiji po nadimku šef svih šefova...mafijaški vođa koji je uz to još i čarobnjak a to sam saznala jedino zahvaljujući svađi s Alhirom. Tog lika mrzim iz dna duše i uživat ću u onom trenutku kad propadne na dno, kad ga netko ubije. Ubila bih ga sama al sam položila neprekršivu zakletvu da ga neću ubiti, no zato ću nabaviti ulaznice za prvi red za dan njegova ubojstva. Sebastian je jedan od Drevnih i također je dečko s kojim sam bila gotovo tri godine u vezi
Yocelin Annabele Rose,
poznatija i kao Neizrciva Gospodarica potomak je Ruske kraljevske obitelji, princeza je i ima dosta razvijene moći poput telekineze. ona je sada naš neprijatilj iako da bismo pobijedili nju prvo moramo pobijediti međusobne razlike
BEZIMENI
May Stox
Lucinda Lorrin Tacke Lockhart
Probudilo me je blještavo svjetlo , trenutak mi je trebao da mi se oči naviknu na njega , dolazilo je izvana, nabrzinu se obućem , crne traperice i crna majica . Odem do prozora i razmaknem plave zavjese od nekakvog čudnog materijala. Ugledala sam savim normalan prizor ali nešto je bilo pogrešno u njemu. Perivoj je izgledao savrišen za opis zimske idile, na nebu je sjalo zubato sunce čije su se zrake presijavale kroz ledenice što su visjele s drveća, u perivoju je bila poveća skupina koja je uživala u zimskim radostima. Iznenada shvatim što je pogrešno. Odem do perivoja, svi zašute i zastanu kad su me spazili, već sam se navikla na to , tako sam djelovala na ljude odkako sam se vratila.
"Ispravite me ako griješim , ali zar mi nismo negdje usred Amazone?"
"Da, zašto , pitaš!" upita Aqua
"Da ,vidimo, odakle snijeg usred Amazone???"
"Amanda može upravljati vremenom, a kako je sutra Božić zakljućili smo da je dobro za dojam" pojasni Elberth
"I zbog tako smiješne stvari vi promjeniti klimu!?"
"Hej ćemu briga sve će biti po starom kada prođu blagdani i snijeg nam dosadi"! reče Amanda
"Kako god vi ćete snositi posljedice!2 okrenem se i odem ostavljajući ih da uživaju u zimskim radostima
*************************
U zadnje se vrijeme uhvatim često kako čeznem za nekim drugim vremenima, kada sm imala neke druge probleme, kada sam poznavala neke druge ljude , uhvatim se za kako čeznem za vremenima kada sam se osjećala voljenom...
Otvorim ormar, sagnem se i maknem dasku s poda, bio je to moj mali privatni trezor, većina ljudi vjerojatno nebi našla ništa vrijedno među tim stvarima, no meni su one bile važne, za svaku od tih stvari bila je vezana nekakav uspomena ili dvije. Uzmem u ruke stari papirnati ubrus. Nisam ga morala rastvoriti da bih znala što piše na njemu, znala sam te rijeći napamet već dugo nekad davno oblikovale su poruke čije posljedice osjećam i danas. No ipak sam ih bez nekakvog posebnog razloga, potpuno bespotrebno ponovno pročitala . Sjećanje se vratilo bez da sam ga se poželjela sjetiti..
.....ponoć je odavno prošla, ponovno sam sjedila u Reladio, ponovno s krvi na rukama i novim životom na savjesti. Ponovno sam ubila jer sam smatrala da nije zaslužio živjeti. Iako su bili kasni sati Reladio je bio pun i zadimljen. Smetao mi je taj dim no naučila sam ga ignorirati. Konobar stavi nekakav voćni koktel pred mene
"Nisam narućila"
"Znam, netko je drugi narućio umjesto tebe!" odgovori on , pogledam ga, obićni bezjak koji nezna da njegove misli držim na dlanu
"Slobodno mu vrati piće, ja ga nemam namjeru popiti." on slegne ramenima ali ipak napravi što sam rekla. I dalje sam pred očima vidjela lice voje žrtve, nije bilo prvi put . Sjedila sam u Reladiu sve dok me umor napokon nije svladao i dok nisam sama sebi napokon priznala da je vrijeme za krevet. U stanem se u namjeri da odem
"hej , Elizabeth!" zaustavi me konobar
"Rekla sam ti ne Elizabeth, Enika.!" rekoh osorno
"Dobro, kakgod hoćeš, nego imama nešto za tebe" pruži mi obićni presavijeni ubrus. Uzmem ga bez riječi i uputim se prema vratima. Na izlazu zastanem i rastvorim ubrus . Tamo je bila poruka:
" Dođi sutra u Reladio, imam posao za tebe naravno ako si zainteresirana!
Sebastian Kali"
naravno otišla sam, te sam večeri pristala raditi za njega , obavljati njegove prljave poslove , nekoliko večeri kasnije postala sam Sebastianova ljubavnica ....
vratim ubrus na mjesto gdje je bio prije i umjesto njega u ruke uzmem staru mapu uvezenu u kožu. Vratim dasku na mjesto i legnem na krevet. Prošlo je dosta vremena otkako sam zadnji put nešto slikala ili samo šaruckala. Nekada je slikanje bilo moj izlaz , moj bijeg od stvarnosti, danas taj izlaz ne postoji. Prelistavala sam stare cteže na jednom se zadržim dulje nego na ostalima prikazivao je par koji se ljubi na mjesećini dok snjig lagano pada. Djevojka mi se učini poznatom, no moje misli s nje skrenu na datum u dnu. To sam nacrtala prije točno sedam godina. Kratki osmjeh mi zatitra na licu , a zatim okrenem stranicu. Ponovno u ime starih vremena izgubim svoje misli među crtežima.
Mjesec je odavno bio na nebu , vratim mapu natrag ispod one daske i odem dolje gdje sje ekipa veselo čavrljala i kitila bor . Bilo ih je lijepo gledati takve, nekakao umirujuće.
"Hej Enika što želiš za Božić" upita Angela
"Neznam , svejedno" odgovorih
"Imate li vi nekakvih želja"
"Ne" još sam ih neko vrijem promatrala prije negoli sam zakljućila daje vrijeme da se povućem. znala sam da neću moć zaspati pa sam odlućila otići u malu knjižnicu, koja je istina služila kao Alhirova radna soba , no nisam imala namjeru prčkati po njegovim stvarima nego samo pronaći nešto za čitanje, a osim toga on je dolje s društvom pa neće znati. Na vratima je stajo znak zabrane ulaska , ignorirala sam ga. Pregledala sam najmanje pedestet knjiga , ali svejedno nisam našla ništa što bi mi se činilo vrijednim čitanja
"Tražiš nešto!?" zamalo sam pala sa ljestava od šoka
"Da, ali nemogu pronaći"
"Pretpostavljam da nisi vidjela znak na vratima"
"O vidjela am ga , ali mu nisam pridavala veliku važnast"
"Taj znak je tu s razlogom"
"Ohladi Alhire, nisam kopala po tvojim stvarima, samo sam tražila nešto za čitati!" nisam željela još jednu svađu s njim pa odustanem od štiva prije spavanja i zaputim se prema vratima
"karolina!" duboko udahnem, i podsjetim samu sebe kako nema smisla govoriti mu da me tako nezeve, okrenem se
"Reci"
"Maloprije si dolje pitala imamo li kakvih želja za Božić"
"Da jesam, zar ti imaš želju?"
"Da, samo jednu!?"
"Koju!?"
"Odrasti!"
"Molim?!
"Čula si me, prilično je naporno živjeti normalnim životom kad se stalno moramo pitati hoćeš li ti ponovno , nestati , pobjeći jer se nemožeš suoćiti sa svojim strahovima" jedan dugi trenutak nisam znala što reči
"Mi smo čarobnjaci Alhire, mi nemožemo živjeti normalnim životom!" otiđem prije negoli je stigao išta reči
*********************
Već sat vremena samm se vrtila po krevetu bez uspjeha da zaspem, naposljetku iznervirano ustanem i odem do prozora, od prizora koji sam ugledal ostal a sam šokirana dobrih nekeliko minuta.
Dolje u perivoju Dalen i Anastazia su se ljubili obasjani mjesećinom dok je snijeg padao, sad znam zašto mi je djevojka na slici izgledala poznato, bila je to Anastasia. Prizor koji sam sada gledala bio je isti prizor kao sa slike koju sam nacrtala prije sedam godina................
***********************
"Oni će shvatiti"
"Shvatiti što točno. Da si slaba da bi podnjela ujedinjenu moć veličanstvenih i drevnih , da slikaš budućnost ili da si još uvijek zaljubljena u Sebastiana?"
"Shvatiće da ti nisi ja Karolina!"
"Ah, Enika, otvori oči , oni žele da ti budeš ja, neće se buniti, naprotiv biti će oduševljeni jer su se riješili najslabije karike svojeg lanca"
"Neću ti to dopustiti"
"Ah, kaže djevojka zatočena u zrcalu"
"Ti znaš da ćeš svaki put kad se pogledaš u ogledalu vidjeti mene, ja ću biti tvoj odraz i neću ti dati mira , progonit ću te na svakom koraku Karolina"
"Mislim da ću izači na kraj s odrazom , i dok budeš zatočena u ogledalu kao moj odraz gledaj kako je zabavno biti ti Enika. Osim toga što se buniš ja sam oduvijek dio tebe samo sam sada odlučila preuzeti stvari u svoje ruke a tebi prepustiti ogledalo. Uživoj u predstavi Enika jer budi sigurna da će biti tio predtava i pol!"...
P.S Kao prvo Sretan vam svima Božić. Nadam se da stre dobili sve što ste željeli. A kao drugo predpostavljam da vas kraj zbunjuje , ali bojim se da će te na objašnjejne morat pričekati malo dulje od idućeg posta
Osam mjeseci je prošlo od događaja u hramu , većina ih je mislila da je Enika mrtva iako je Dalen – Enikin brat tvrdio da nije . Veličanstveni su se polako počeli i ponašati u skladu sa svojom titulom , čarobnjački svijet ponovno je znao sve o zaboravljenoj povijesti , a Veličanstveni su bili tretirani s najvišim počastima, ministar je čak „izbrisao“ sve zločine što ih je Maggie Riddel počinila, neki su bili zgroženi nad tom odlukom , neki su je podržali , no Maggie je bilo svejedno . Sebastian i Alhir su većinu vremena provodili u aurorskom uredu izigravajući šefove . Dvorac Zasteron više nije bio tajna iako su na njegovo tlo i dalje mogli stupiti samo oni kojima su to dozvolili Veličanstveni. Sama ekipa u dvorcu se znatno povećala tako da su sada tu izuzev Veličanstvenih , Angele , Sebastiana i Dalena bili i sljedbenici Veličanstvenih koji su se još uvijek svađali oko svojeg imena. Potpuno poneseni svojim novim statusom Veličanstveni su u potpunosti zaboravili na Neizrecivu Gospodaricu i proklete predmete , vjerojatno se nebi ni sjetili ni Yocelin ni predmeta da se Yocelin nije domogla jednog od njih, naime sada je još jedina nepoznanica gdje je diadema Rowene i ogrlica sedme obitelji jer Yocelin ima Helgin pehar. Sada vjerojatno svaki čarobnjak pokušava otkriti gdje se krije Yocelin ili gdje je diadema, naravno svi oni bez ikakvog uspjeha. Na pitanje kako Yocelin zna za predmete i zašto ih pokušava sakupiti još uvijek nitko nije znao odgovor.
*********************************
„Enika , molim te odnesi ove knjige u skladište“
„Naravno gospođo Dobbs odmah ću“ uzmem šest starih prašnjavih knjiga sa stola i uputim se prema skladištu. Redovi i redovi ispunjeni starim knjigama, zaboravljenima, spaljenima, zabranjenima , nepostojećima.
„Znači ti ovako zamišljaš raj?“ prekine me glas koji sam davno zaboravila, okrenem se i ugledam osobu koju sam nekada poznavala, ali koja nikako nije smjela biti ovdje
„Kojeg vraga ti radiš ovdje?“ zgroženo ju upitam , ona se naravno nije obazirala
„Ti si zbilja freak Enika, znam da ljudi različito definiraju raj , ali smuljam da itko od njih pod tim pojmom podrazumjeva staru prašnjavu knjižnicu!“ njoj naravno to bilo ultra zabavno
„Gubi se!“
„Ili što Enika?“
„Ne izazivaj me , i gubi se odavde, ako nisi primijetila poprilično sam se potrudila da napokon dobijem svoju samoću i mir, vi nažalost niste u tom paketu.“
„Enika , osam mjeseci si provela ovdje, zar ti nije dosta, osim toga poprilično smo zaglibili , prilično je teško kontrolirati stvari kada jedna od nas nedostaje, jer smatra ovo odvratno mjesto privlačnim!“
„I namjeravam još troduplo toliko provesti ovdje , učini i meni is sebi uslugu i otiđi.“
„Yocelin ima pehar“
„Nisam ja kriva što ste vi nesposobni, otiđi Alhiru naposljetku on je uvijek bio sveznajući , sigurna sam da ponovno ima neki ultra glupi plan“
„Alhir i tvoj dragi bivši su poprilično zauzeti izigravanjem šefova u aurorskom uredu!“ na tu upadicu zastanem
„Što!“
„Skraćena verzija, cijeli svijet zna za veličanstvene i drevne, svi nam jedu iz ruke, imamo sljedbenike i poprilično smo se umislili!“
„Aha a ti kao nisi i prije bila umišljena“
„Što god ti mislila ja sam ti prijateljica“
„da baš kao što su vrag i Bog prijatelji!“
„Ti nisi Bog a ja nisam vrag!“
„Jesili sigurna, nekako savršeno odgovaraš opisu Vraga, fale ti samo još rogovi“
„ako ti nisam prijateljica reci mi molim te zašto sam ti onda čuvala ovo“ iz džepa izvadi malu drvenu kutijicu, a na crvenom baršunu su ležala tri Gryffindorska prstena
„Ti si svjesna da si s tim prstenjem….“ona me prekine
„što mogla počiniti popriličnu štetu. Da svjesna sam“
„Uredu vratit ću se ali je potrebna mala procedura , tako da ti otiđi ali im nemoj reči da dolazim“
„Nebrini neću , e potreban im je jedan pošten šok“
“Usput kako si uopće došla , ovdje“
„Mogu putovati kroz vrijeme i prostor, svatko od nas je dobio nekakvu cool dodatnu moć , ma vidjet ćeš već"
******************************
Velika prostorija dvorca Zasteron je bila puna, u njoj su bili veličanstveni i drevni i sljedbenici veličanstvenih. Veličenstveni i Drevni sjedili su u tišini i promatrali scenu koja se odvijala ispred njih. Njihovi novostečeni sljedbenici su se svađali oko imena. Iznenada sve to prekine glas koji je dolazio negdje iz sjene.
„Strah od imena , pojačava strah od same stvari, najveći je strah onaj kojem ne znate lici i ime , stoga budite jednostavno Bezimeni.“ Iz sjene istupi djevojka duge smeđe kose i plavih očiju izgledala je tako poznato a opet nikad ju nitko od njih nije prije vidio
„A hvalim ti Bože, Enika, koliko ti je trebalo već sam mislila da nećeš doć“
„A hej netko mora počistiti nered koji ste napravii“
„da da, kako god, meni ovo više netreba ionako je tvoje“ i ona izvadi kutijicu iz džepa , kutijicu u kojoj su bila tri Gryffindosrka prstena
„Hvala što si ih čuvala Maggie“
„Nema problema „
P.SPromijenila sam sliku , sada je od glumice Megan Fox. potrudit ću se da ju više nemjenjam
Dementori su najgori mučitelji , Azkaban nije humano mjesto, a opet oni koji u njemu završe nepoznaju humanost. Bože zar sam na to spala, zar sam i ja jedna od njih , jedna od onih koja riječ HUMANOST nema u svojem riječniku. Azkabanu netrebaju zidovi , jednostavno postajete zatvorenici vlastitog uma , i to je ono što najteže pada, a opet ja sam to već jako dugo, zatvorenik vlastitog uma, tako da se i nije puno toga promijenilo , ne samo su okovi ojačali. Teški i olovni, ojačani čelikom ,a opet nepostojeći , nestvarni , neopipljivi. Gdje je nestala bol koju bih trebala osječati , gdje su anđeli koje bih trebala moliti za spas , gdje je ostal amoja žudnja za slobodom , zar sam tako žarko željela biti uništena do kraja da mi je bilo svejedno , da sam se odrekla jedine stvari koja je garantirala moju slobudu. Tako očajna, tako jadna , tako uništena....
TRI DANA RANIJE
Svojeg BRAT sam našla u društvu Alhira , kako predvidljivo , ne bi me čudilo i da saznam da je i on pomogao Maggie u potrazi , za onim što će me uništit , na kraju on je Blackdeath , jedan od drevnih , to mu je u krvi . Igrali su šah, kao stari prijatelji iz djetinjstva, možda su i bili , nevažno je.
"Nezamjeri , ali devetnaest sam godina živjela u uvjerenju da sam jedinica, i to ću ostati , ja nemam brata, nikad ga nisam imala i nikad ga neću imati , nemožešto promjeniti." zar sam ja to tako ravnodušno i hladno izrekla, zar mi je prestalo biti stalo, zar mi je svejedno imam li ili ne brata , očito je okrenem se na peti i izađem, a zatim se preodmislim Alhira, koliko god ja njega mrzila, očito nisam mogla ignorirati
" Neće me biti do jutra" samo je klimnuo glavom očito shvačajući da je itako lakše, možda je i njemu dosta svađa, nevjerujem ipak je on jedno arogantno stvorenje , no s njim se nikad nezna , koji god bio tvoj razlog Alhire - hbala na šutnji.
Ministarstvo je bilo puno , bila sam samo još jedan od posjetitelja ,a opet sve su oči bile uprte u mene . Ministar je djelovao nervozno kad me je vidio ne krivim ga koštala sam ga dobrog dijela živaca. Predam mu ono zbog čega sam došla - pergament s nekoliko čarolija
"Što je ovo?" upita zbunjen
"Čarolije koje vam trebaju za zaštitu Ministarstva meni se više neda dolaziti svaku godinu , sigurna sam da će te ih moći sami obnavljati, doviđenja Ministre!" otiđem nečekajući nikakve riječi , u predvorju me zaustavi dvadeset aurora. Stara Enika bi se vjerojatno samo nasmijala i pobila ih sve bez ogrebotine, stara koja je imala volju za životom
"Elizabeth Nicole Irene Katline Ann Gryffindor uhićena si zbog....." prekinem ga
"Netrudite se gospoda znam što sam učinila netrebate me podsječati" izvadim štapić nekoliko njih ustukne za korak nasmijem se smijehom koji zamre prije negoli je i odjeknio
"Da vas želim oboriti nebi mi trebao štapić . nadala sam se da ste do sada barem to naučili!" okrenem štapić prema najbližem koji je bio kraj mene natrenutak zbunjen ipak ga uzme
"Što se mene tiće možete ga spaliti"ponovno ravnodušnost
"Gospođice svjesni ste da vas vodimo u Azkaban"
"Zar samo to , ah gospodo ja želim da me ubijete , ali očitu tu milost neću doživjeti" ista sad već poznata ravnodušnost . Skeetreica je već bila tu i slikala za svoj članak , samo još jedan u nizu o ludoj Gryfffindorki , barem netko će imati koristi od svega ovog.
okretanje ključa u željeznoj bravi tamnice vrati me u stvarnost . susretnem smaragdni pogled palog anđela željela sam plakati , ali suze više nisam poznavala
"Aurellione otkud ti ?" natjeram se da progovorim , nije bilo smješka na njegovom licu , nije bilo suosjećanja nije bilo žara u očima samo hladnoća
"Gryffindori neidu u Azkaban , njima sudi obitelj" bilo je sve što je rekao a zatim se okrenuo i otišao . očito se odmene očekivalo da krenem za njim nisam luda , ali radije bih bila ostala u Azkabanu.
Ponovno šuma izvan Londona, ponovno kamena ploča obrasla bršljanjom i obiteljski prsten kao kljuć i ponovno veličanstveno zdanje Hrama. Vrata su bila otpećaćena ulaz prazan i zlokoban , prijeteći ali bez učinka na moju svijest jednostavno zakoračim unutra.
Zastanem tamo su uz moju očekivanu obitelji bila i lica koja tu nisu smjela biti .
"Ti si već bila dovela Blackdeatha mi smo doveli ostale!" reće hladno Aurellion bio je tu i moj brat ,Sebastian , Angela, Maggie , Amanda, Elberth, Aqua i Anastasia a i Lady Elfarion je bila probuđena.
"Dobro koji je tebi" upita moj otac
"Neznam , reci te vi meni , mislim zar nije obiteljska crta da svako malo netko od nas pošizi"!
"Ti nisi pošizila, ti si se pokušala uništiti!" Tascha je vrisnula
"Pa , da u neku ruku je točno, nego jesteli već donjeli presudu ili tek očekujem suđenje!?" srakazam ,očito na njega nisam zaboravila
"Nema suđenja za tebe ti si potrebna na slobodi "
"I vi očekujete , da će ministarstvo prijeć preko toga!?"
"Ministrastvu je objašnjeno da su im ovdje ruke vezene , mi smo i dalje iznad njih" objasni moj brat
"Podsjetite me zašto ja ono želim biti na slobodi ?" upitah . Elfarion se umješa
"Znaš ti dobro zašto"reče ona svojim pjevnim glasom
nasmijem se " Ma daj Elfarion pogledaj svoje Veličanstvene kako nas nazivaš , mi smo sve samo ne Veličanstveni, mi težimo uništenju jedni drugih , i izdaji teško da nekog od nas zanima dobrobit drugih!" dobri stari sarkazam
"O čemu ti?" upita Alhir
"Oh pa gle ti to , sveznajući Alhir nema odgovor , još nisi shvatio tko su Veličanstveni"
"Zar bih trebao"
"Nisi li primjetio da su naša znamenja zasvjetila tek kad sam ja stupila u orsonski krug, Daj Alhire seda osoba s s istim znakom na tijelu , pogledaj nas svih sedmoro imamo sedam linija orsa i to svi na desnoj ruci!"
"Zar smo mi ti Veličanstveni o kojima pričaš" upita Maggie
"Da , no moram vas razočarati , ja neidem odavdje"
"Dobo koji ti je vrag Karolina?" naravno alhir
"Ti Alhire ti si moj problem. Kao što će jednom Maggie shvatiti da je zapravo gubitnica , ti ćeš shvatiti da zapravo uništavaš sve što dotakneš, danas sam to ja , sutra će biti Aqua "
"Tebi treba ljećenje" zakljući Magdalena
"Da , vjerojatno mi treba, ali za ljećenje je potrebna volja , a ja je nemem , ni za magiji , ni zu ljećenje ni za život" zakoraknem u krug trinaest stupova, oni zasvjetle, odvodeći me od svjetla, vraćajući mi snove i spokoj....