Dementori su najgori mučitelji , Azkaban nije humano mjesto, a opet oni koji u njemu završe nepoznaju humanost. Bože zar sam na to spala, zar sam i ja jedna od njih , jedna od onih koja riječ HUMANOST nema u svojem riječniku. Azkabanu netrebaju zidovi , jednostavno postajete zatvorenici vlastitog uma , i to je ono što najteže pada, a opet ja sam to već jako dugo, zatvorenik vlastitog uma, tako da se i nije puno toga promijenilo , ne samo su okovi ojačali. Teški i olovni, ojačani čelikom ,a opet nepostojeći , nestvarni , neopipljivi. Gdje je nestala bol koju bih trebala osječati , gdje su anđeli koje bih trebala moliti za spas , gdje je ostal amoja žudnja za slobodom , zar sam tako žarko željela biti uništena do kraja da mi je bilo svejedno , da sam se odrekla jedine stvari koja je garantirala moju slobudu. Tako očajna, tako jadna , tako uništena....
TRI DANA RANIJE
Svojeg BRAT sam našla u društvu Alhira , kako predvidljivo , ne bi me čudilo i da saznam da je i on pomogao Maggie u potrazi , za onim što će me uništit , na kraju on je Blackdeath , jedan od drevnih , to mu je u krvi . Igrali su šah, kao stari prijatelji iz djetinjstva, možda su i bili , nevažno je.
"Nezamjeri , ali devetnaest sam godina živjela u uvjerenju da sam jedinica, i to ću ostati , ja nemam brata, nikad ga nisam imala i nikad ga neću imati , nemožešto promjeniti." zar sam ja to tako ravnodušno i hladno izrekla, zar mi je prestalo biti stalo, zar mi je svejedno imam li ili ne brata , očito je okrenem se na peti i izađem, a zatim se preodmislim Alhira, koliko god ja njega mrzila, očito nisam mogla ignorirati
" Neće me biti do jutra" samo je klimnuo glavom očito shvačajući da je itako lakše, možda je i njemu dosta svađa, nevjerujem ipak je on jedno arogantno stvorenje , no s njim se nikad nezna , koji god bio tvoj razlog Alhire - hbala na šutnji.
Ministarstvo je bilo puno , bila sam samo još jedan od posjetitelja ,a opet sve su oči bile uprte u mene . Ministar je djelovao nervozno kad me je vidio ne krivim ga koštala sam ga dobrog dijela živaca. Predam mu ono zbog čega sam došla - pergament s nekoliko čarolija
"Što je ovo?" upita zbunjen
"Čarolije koje vam trebaju za zaštitu Ministarstva meni se više neda dolaziti svaku godinu , sigurna sam da će te ih moći sami obnavljati, doviđenja Ministre!" otiđem nečekajući nikakve riječi , u predvorju me zaustavi dvadeset aurora. Stara Enika bi se vjerojatno samo nasmijala i pobila ih sve bez ogrebotine, stara koja je imala volju za životom
"Elizabeth Nicole Irene Katline Ann Gryffindor uhićena si zbog....." prekinem ga
"Netrudite se gospoda znam što sam učinila netrebate me podsječati" izvadim štapić nekoliko njih ustukne za korak nasmijem se smijehom koji zamre prije negoli je i odjeknio
"Da vas želim oboriti nebi mi trebao štapić . nadala sam se da ste do sada barem to naučili!" okrenem štapić prema najbližem koji je bio kraj mene natrenutak zbunjen ipak ga uzme
"Što se mene tiće možete ga spaliti"ponovno ravnodušnost
"Gospođice svjesni ste da vas vodimo u Azkaban"
"Zar samo to , ah gospodo ja želim da me ubijete , ali očitu tu milost neću doživjeti" ista sad već poznata ravnodušnost . Skeetreica je već bila tu i slikala za svoj članak , samo još jedan u nizu o ludoj Gryfffindorki , barem netko će imati koristi od svega ovog.
okretanje ključa u željeznoj bravi tamnice vrati me u stvarnost . susretnem smaragdni pogled palog anđela željela sam plakati , ali suze više nisam poznavala
"Aurellione otkud ti ?" natjeram se da progovorim , nije bilo smješka na njegovom licu , nije bilo suosjećanja nije bilo žara u očima samo hladnoća
"Gryffindori neidu u Azkaban , njima sudi obitelj" bilo je sve što je rekao a zatim se okrenuo i otišao . očito se odmene očekivalo da krenem za njim nisam luda , ali radije bih bila ostala u Azkabanu.
Ponovno šuma izvan Londona, ponovno kamena ploča obrasla bršljanjom i obiteljski prsten kao kljuć i ponovno veličanstveno zdanje Hrama. Vrata su bila otpećaćena ulaz prazan i zlokoban , prijeteći ali bez učinka na moju svijest jednostavno zakoračim unutra.
Zastanem tamo su uz moju očekivanu obitelji bila i lica koja tu nisu smjela biti .
"Ti si već bila dovela Blackdeatha mi smo doveli ostale!" reće hladno Aurellion bio je tu i moj brat ,Sebastian , Angela, Maggie , Amanda, Elberth, Aqua i Anastasia a i Lady Elfarion je bila probuđena.
"Dobro koji je tebi" upita moj otac
"Neznam , reci te vi meni , mislim zar nije obiteljska crta da svako malo netko od nas pošizi"!
"Ti nisi pošizila, ti si se pokušala uništiti!" Tascha je vrisnula
"Pa , da u neku ruku je točno, nego jesteli već donjeli presudu ili tek očekujem suđenje!?" srakazam ,očito na njega nisam zaboravila
"Nema suđenja za tebe ti si potrebna na slobodi "
"I vi očekujete , da će ministarstvo prijeć preko toga!?"
"Ministrastvu je objašnjeno da su im ovdje ruke vezene , mi smo i dalje iznad njih" objasni moj brat
"Podsjetite me zašto ja ono želim biti na slobodi ?" upitah . Elfarion se umješa
"Znaš ti dobro zašto"reče ona svojim pjevnim glasom
nasmijem se " Ma daj Elfarion pogledaj svoje Veličanstvene kako nas nazivaš , mi smo sve samo ne Veličanstveni, mi težimo uništenju jedni drugih , i izdaji teško da nekog od nas zanima dobrobit drugih!" dobri stari sarkazam
"O čemu ti?" upita Alhir
"Oh pa gle ti to , sveznajući Alhir nema odgovor , još nisi shvatio tko su Veličanstveni"
"Zar bih trebao"
"Nisi li primjetio da su naša znamenja zasvjetila tek kad sam ja stupila u orsonski krug, Daj Alhire seda osoba s s istim znakom na tijelu , pogledaj nas svih sedmoro imamo sedam linija orsa i to svi na desnoj ruci!"
"Zar smo mi ti Veličanstveni o kojima pričaš" upita Maggie
"Da , no moram vas razočarati , ja neidem odavdje"
"Dobo koji ti je vrag Karolina?" naravno alhir
"Ti Alhire ti si moj problem. Kao što će jednom Maggie shvatiti da je zapravo gubitnica , ti ćeš shvatiti da zapravo uništavaš sve što dotakneš, danas sam to ja , sutra će biti Aqua "
"Tebi treba ljećenje" zakljući Magdalena
"Da , vjerojatno mi treba, ali za ljećenje je potrebna volja , a ja je nemem , ni za magiji , ni zu ljećenje ni za život" zakoraknem u krug trinaest stupova, oni zasvjetle, odvodeći me od svjetla, vraćajući mi snove i spokoj....
Post je objavljen 05.12.2007. u 18:11 sati.