Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 05.04.2016.

Hrvatsko bajoslovlje 16

Janja – ognjena kraljica

Božica Janja (Branimira), ili Svitogorka po svom divovskom podrijetlu, družica je boga Branimira (Porin) kojemu je izrodila sedam sinova kasnijih hrvatskih banova. Drevni Hrvati u svom bajoslovlju ponekad je nazivaju i 'Nebeska nevjestica', jer ona je bila miljenica Sveboga koji ju je i okitio duginim bojama.

Janja je božica svjetlosnih nebeskih visina, zaštitnica neugasle mladosti i vjenčanja, ali i ljekarništva. Štiti i upravlja krepkim i čednim životom djevojčica od njihovog rođenja sve do stupanja u brak. Znak je žrtve koju žena podnosi stupanjem u brak s muškarcem.

Gorljiva je protivnica bračne nevjere i bilo kakvih preljuba, ali i poroka koje teško kažnjava uskraćivanjem majčinstva i slanjem neplodnosti kod muškaraca. Drevni Hrvati tu kaznu ove božice nazivali su 'bijela kuga', a taj se izraz danas uvriježio kada se želi dočarati opasnost većeg broja umrlih od rođenih u jednom vremenskom periodu na nekom geografskom prostoru – po Athumanunhu.

Janja je božica koju krase i rese mnoge životne krijeposti, ljepota, ali i ponos, a ponekad u hrvatskom bajoslovlju nosi naziv 'ognjena kraljica'. U krupnim plavim očima ove božice zrcale se vrline poput ženskog dostojanstva i uzoritosti. Janja ima božanski ženstveni struk i stas, puna je jedrine, a obrazi su joj bijeli i rumeni istodobno.

Pred pragom Neba, na mjestu gdje se udala za Branimira, izrasla je zlatna jabuka. Njezina udaja svetkuje se kod drevnih Hrvata u proljeće i opet se nekako poklapa s Cvjetnicom (Blagovijest – po Athumanunhu). Toga dana mlade hrvatske djevojke umivale bi se u vodi u kojoj bi plivale latice raznog cvijeća.


Na Athumanunhovoj slici gore vidite Janju Svitogorku u obličju stijene na osami.

U doba neposredne opasnosti po nebeski red i mir hrabro staje uz bok supružnika Branimira naoružana 'nebeskim strijelama' koje ne promašuju, ali u rukama joj ponekad spavaju gromovi i pritajene su oluje. Ponekad se u svojoj božanskoj ljepoti pojavljuje na osamljenim vrletima i liticama koje zakrivaju olujni oblaci puni munja i gromova.

Zapravo, Athumanunh ovdje može najaviti i neke priče iz bajoslovlja kao 'Rat bogova i divova' koji je izbio upravo poradi Janje koja je izabrala boga Branimira umjesto diva Mrazimira (sin diva Ledana i divkinje Jage, 'baba Jaga' – po Athumanunhu), divovi su saveznici tamnih i mračnih bogova (Paklenik, ili kako ga Athumanunh naziva Zlomir) hrvatskog bajoslovlja – po Athumanunhu), ali o tim pričama jednom drugi put.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...