Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 27.03.2016.
Hrvatsko bajoslovlje 8
Athumanunhov Svijet hrvatskog bajoslovlja
Središte Hrvatskog Svijeta bajoslovlja zauzima Drvo Svijeta (hrast po Athumanunhu) u čijoj bujnoj krošnji obitava 'Svijet Nave' (svijet je to svijetlih božanstava starih Hrvata), u čvrstom deblu obitava 'Svijet Prave' (to je svijet ljudi, svijet starih Hrvata), a među korijenjem obitava 'Svijet Jave' (svijet tamnih božanstava, zla, jada i pakla).
Svijetom Nave čvrsto vlada Svebog Jakša koji stoluje u snažnoj utvrdi-gradu nazvanom Svitogor koji je izgrađen na leđima 'samoniklog' diva Gorana i to u sedmom nebu Nave. Kroz Navu stalno leti Žarptica i tako tu vlada stalno Svijetlo.
U tvrdom gradu Svitogoru postoje dva doma za heroje i slavne ljude starih Hrvata. U Domu Heroja, heroje osobno dočekuju i poslužuju božanskom medovinom (vino) i medicom (rakija) božanska Diva Bojana i njezine rusalke bojanke (ovo su ratnice koje pomažu na bojnom polju ratnicima starih Hrvata vidajući im rane. Nešto slično su u staroj nordijskoj mitologiji Valkire – po Athumanunhu).
U Domu Slavnih domaćica je opet božanska Diva Bojana, ali ovdje nju Athumanunh naziva Slavica, a mjesto je to za zaslužne stare Hrvate koji nakon smrti bivaju dočekani ispred vrata Doma Slavnih od Dive Slavice koja im dijeli rogove pune medovine.
Iz Jakšinog Svitogora vode dvoja vrata u Svijet. To su Jutarnja vrata koja se nalaze na istoku Svitogore. Kroz ta vrata sviće Zora i kroz njih hrle danje svjetlonoše. Čuvar
im je psoglavi div Ogar. Večernja vrata vode u pusti svijet tamne noći. Ona se otvaraju noću pri sutonu i nalaze se na zapadu Svitogore, a kroz njih izlaze noćne lučonoše. Čuvar im je psoglavi div Zagar.
U tom Svijetu svijetlih božanstava starih Hrvata nalazi se i snažna utvrda svijetla nazvana Svitava (grad Svijetla po Athumanunhu) u kojoj stoluje Zvonimir sa svojom družicom ružoprstom Zoranom (Danica po Athumanunhu).
U krošnji Drva Svijeta (u svijetu Nave po Athumanunhu) skladno u slozi ljubavi i pravdi žive i ostala božanska bića starih Hrvata. To su Dive božanske (Ivana, Bojana, Danica, četvrta je Morana koja živi u Svijetu tamnih božanstava starih Hrvata), Svarožići (Jakšići po Athumanunhu) djeca boga Sveboga (Jakše) ... ali i njegovi unuci poput Perunića.
Nadalje, tu su dobri divovi djeca božanske Dive Ivane (Divane po Athumanunhu), pa malići (dobroćudni patuljci), a za barem jednoga sigurno ste ćuli – to je Malik Tintilinić. Na kraju to je dom mnogih vila hrvatskog bajoslovlja poput Rusalki, Utvica, ali i Usoda (Suđenice po Athumanunhu).
U Bezdanu, među korijenjem Drveta Svijeta, smjestilo se carstvo Crnboga u kojem se nalazi njegova tamna grad-utvrda Temnava oko koje protječe Rijeka Zaborava. U tom strašnom i mračnom svijetu starih Hrvata uz Crnboga vladaju Morena, njegova družica, pa redom Srdžba, Pakost, Zloba, Krivnja i Jal. Tu je i Ognjengora na kojoj vlada samonikli div Ognjen. Ovaj svijet stalno nastanjuju razne grdosije, zmajevi, zmije, bjesovi, razne more i jadi ... Jednostavno to je strašni i negostoljubivi Svijet tamnih božanstava starih Hrvata.
Negdje u samoj sredini na čvrstom deblu Drva Svijeta nalazi se Svijet Prave, svijet ljudi, odnosno svijet Sunčanog naroda kako su sebe voljeli nazivati stari Hrvati. U svijetu ljudi izmjenjuju se Dan i Noć te se tu i 'rađaju' prekrasne i nezamislive priče i legende starih Hrvata.
U taj svijet ljudi voli 'zalutati' i sam bog Tatomir, sin Sveboga Jakše, a upravo on je Athumanunhu i najzanimljiviji bog starih Hrvata. On je bog Mjeseca, vrlo je inteligentan, ali i prepreden ... za Athumanunha on je jednostavno ‘nebeski zagonetnik’, ali i veliki ljubavnik ... (o njemu će se raspisati Athumanunh u kasnijim pričama).
U svijet ljudi vole zalutati i štrige (vještice) i štriguni (vampiri), bića iz mračne Temnave, ali odmah se tu pojave i Križnjaci neumoljivi borci protiv štriga i štriguna (Athumanunh se voli nalaziti u njihovom društvu jer oni su vojničko i ratničko oličenje koje voli Athumanunh). U svijetu ljudi nalaze se i štrolige (vračare, travarice, proročice starih Hrvata po Athumanunhu).
| < | ožujak, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...