Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 23.03.2016.

Hrvatsko bajoslovlje 4

Svebog (Jakša) – otac bogova

Glavni bog u hrvatskom bajoslovlju je nazvan Svebog, a Athumanunh pak voli tog boga nazivati imenom Jakša. Dakle, iz samoga naziva boga 'Svebog' zorno je vidljivo da je to 'bog svega, bog bogova, ljudi, životinja i biljaka ... On je 'Gospodar i Stvoritelj Neba i Zemlje', 'Kralj kraljeva', 'Vladar vladara' ... On sjedi na prijestolju mudrosti i sjaji na nebeskom svodu.

Svebog Jakša oženjen je družicom božicom Zemlje imena Božena ('bogova žena' ili 'žena od boga' – po Athumanunhu), ali je Athumanunh voli zvati i Višnja (opet igra riječi – 'ona koja je visoka, a stara riječ višnja – po Athumanunhu). Svebog i Božena u hrvatskom bajoslovlju imaju tri sina: Porina (Branimir), Svanimira (Zvonimir) i Tatomir.

No, Svebog u hrvatskom bajoslovlju ima i četvrtog sina kojeg je sam porodio iz daha svoga, a taj bog zove se Stribor (Borna). Svebog je i otac ljudi, pa je tako u hrvatskom bajoslovlju On Stvoritelj i prvih ljudi imena Miljenko i Dubravka koje je izdjeljao iz lipina stabla, odnosno hrasta.

Svebog je kod starih Hrvata čuvar nebeskih (božanskih) zakona, a samim time je i vrhovni sudac, jer On sve vidi i sve zna. On Nebom i Zemljom putuje te slova glagoljice u koru bukve urezuje (to je i prva hrvatska slovarica koju su naši djedovi i bake nazivali – bukvar – po Athumanunhu), ali ljudima i bogovima u njihovim neznanjima ponekad bi i Svebog znao 'bukvicu očitati' (dakle, po Athumanunhu On bi im ostavio nešto na kori bukve napisano kako oni više ne bi bili u neznanju).

Još i danas ostao je uvriježen taj izraz (nekome očitati bukvicu), ali je krivo tumačen kao 'naučiti nekoga pameti', a zapravo je samo izraz za 'ispraviti nečije neznanje' – po Athumanunhu. No, dobro. Idemo mi onda dalje u hrvatsko bajoslovlje.

Svebog Jakša bog je svesmislenosti, raslinja, ptica i životinja, te vječne svjetlosti. Najveći je i najmoćniji bog drevnih Hrvata, veličajan je i golem, te neizrecivo pravedan. Ljudima i bogovima poklanja i daje obilje sreće, a prirodi sve darove. Nebeski je zaštitnik domovine i obiteljske sreće, te donosi spokoj i slogu među ljude, ali i bogove.

Žestoko i gorljivo brani ognjište otaca, pa mu drevni Hrvati duguju slobodu i postojanost, a žaštitnik je i prebjeglih, prijateljstva i gostoljubivosti. Stoluje i vlada u nebeskom gradu Vidingradu vječnosti, a resi ga zrela muževnost, blaga ozbiljnost, mirno dostojanstvo i ponosna snaga. Na glavi mu je zlatna kruna, a u ruci žezlo. Na ramenu mu sjedi mitska pra ptica divovski orao.

 photo Athu Azbuki.jpg

Svebog Jakša bio je oboružan dugim dvoručnim dvosjeklim mačem koji je bio britki, blistav, sjajan i ubojit. Ponekad se u većim opasnostima oboružavao i kopljem, dvosjeklom sjekirom i buzdovanom. Uvijek je jahao konja bijelca, a kada je letio jahao bi konja krilaša (stara hrvatska inačica mitskog Pegaza – po Athumanunhu). Vozio se nebom u ognjenim kolima koja su vukla šest labuda.

Simbol boga Sveboga je krug kolobar koji mnogi povezuju s kolovratom (slavenska inačica), ali to je zapravo stari hrvatski znak za Sunce. Athumanunh pak Sveboga Jakšu označava simbolom pletera koji ima oblik Sunca. Nekada, (danas se to opetovano vraća u naše pekare) kruh se pekao u okruglom obličju, a takav kruh nazivao se 'miogost' i uvijek je dijeljen dobrodošlim gostima.

Na kraju Athumanunh će još navesti slavenska imena (slavenske inačice – po Athumanunhu) drevnog Sveboga iz hrvatskog bajoslovlja: Svarog, Svaroh, Svarun, Staribog, Prabog, Dajbog, Višnjibog, Svjetlobog, Dobribog, Daždbog ...

23.03.2016. u 19:37 • 2 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< ožujak, 2016 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




www.hitwebcounter.com



Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Photobucket




Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Photobucket

wizard Pictures, Images and Photos


Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.

Photobucket


Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...