Svebog (Jakša) – otac bogova
Glavni bog u hrvatskom bajoslovlju je nazvan Svebog, a Athumanunh pak voli tog boga nazivati imenom Jakša. Dakle, iz samoga naziva boga 'Svebog' zorno je vidljivo da je to 'bog svega, bog bogova, ljudi, životinja i biljaka ... On je 'Gospodar i Stvoritelj Neba i Zemlje', 'Kralj kraljeva', 'Vladar vladara' ... On sjedi na prijestolju mudrosti i sjaji na nebeskom svodu.
Svebog Jakša oženjen je družicom božicom Zemlje imena Božena ('bogova žena' ili 'žena od boga' – po Athumanunhu), ali je Athumanunh voli zvati i Višnja (opet igra riječi – 'ona koja je visoka, a stara riječ višnja – po Athumanunhu). Svebog i Božena u hrvatskom bajoslovlju imaju tri sina: Porina (Branimir), Svanimira (Zvonimir) i Tatomir.
No, Svebog u hrvatskom bajoslovlju ima i četvrtog sina kojeg je sam porodio iz daha svoga, a taj bog zove se Stribor (Borna). Svebog je i otac ljudi, pa je tako u hrvatskom bajoslovlju On Stvoritelj i prvih ljudi imena Miljenko i Dubravka koje je izdjeljao iz lipina stabla, odnosno hrasta.
Svebog je kod starih Hrvata čuvar nebeskih (božanskih) zakona, a samim time je i vrhovni sudac, jer On sve vidi i sve zna. On Nebom i Zemljom putuje te slova glagoljice u koru bukve urezuje (to je i prva hrvatska slovarica koju su naši djedovi i bake nazivali – bukvar – po Athumanunhu), ali ljudima i bogovima u njihovim neznanjima ponekad bi i Svebog znao 'bukvicu očitati' (dakle, po Athumanunhu On bi im ostavio nešto na kori bukve napisano kako oni više ne bi bili u neznanju).
Još i danas ostao je uvriježen taj izraz (nekome očitati bukvicu), ali je krivo tumačen kao 'naučiti nekoga pameti', a zapravo je samo izraz za 'ispraviti nečije neznanje' – po Athumanunhu. No, dobro. Idemo mi onda dalje u hrvatsko bajoslovlje.
Svebog Jakša bog je svesmislenosti, raslinja, ptica i životinja, te vječne svjetlosti. Najveći je i najmoćniji bog drevnih Hrvata, veličajan je i golem, te neizrecivo pravedan. Ljudima i bogovima poklanja i daje obilje sreće, a prirodi sve darove. Nebeski je zaštitnik domovine i obiteljske sreće, te donosi spokoj i slogu među ljude, ali i bogove.
Žestoko i gorljivo brani ognjište otaca, pa mu drevni Hrvati duguju slobodu i postojanost, a žaštitnik je i prebjeglih, prijateljstva i gostoljubivosti. Stoluje i vlada u nebeskom gradu Vidingradu vječnosti, a resi ga zrela muževnost, blaga ozbiljnost, mirno dostojanstvo i ponosna snaga. Na glavi mu je zlatna kruna, a u ruci žezlo. Na ramenu mu sjedi mitska pra ptica divovski orao.
Svebog Jakša bio je oboružan dugim dvoručnim dvosjeklim mačem koji je bio britki, blistav, sjajan i ubojit. Ponekad se u većim opasnostima oboružavao i kopljem, dvosjeklom sjekirom i buzdovanom. Uvijek je jahao konja bijelca, a kada je letio jahao bi konja krilaša (stara hrvatska inačica mitskog Pegaza – po Athumanunhu). Vozio se nebom u ognjenim kolima koja su vukla šest labuda.
Simbol boga Sveboga je krug kolobar koji mnogi povezuju s kolovratom (slavenska inačica), ali to je zapravo stari hrvatski znak za Sunce. Athumanunh pak Sveboga Jakšu označava simbolom pletera koji ima oblik Sunca. Nekada, (danas se to opetovano vraća u naše pekare) kruh se pekao u okruglom obličju, a takav kruh nazivao se 'miogost' i uvijek je dijeljen dobrodošlim gostima.
Na kraju Athumanunh će još navesti slavenska imena (slavenske inačice – po Athumanunhu) drevnog Sveboga iz hrvatskog bajoslovlja: Svarog, Svaroh, Svarun, Staribog, Prabog, Dajbog, Višnjibog, Svjetlobog, Dobribog, Daždbog ...
< | ožujak, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...