Mitološka bića, (bića bajoslovlja), bića mašte – Crvenperka (Žarptica)
Današnjom pričom Athumanunh će započeti seriju o bićima Hrvatskog bajoslovlja, ali opet na samo njemu svojstven način, pa Athumanunh opetuje da je potrebito to tako i čitati 'na Athumanunhu svojstven način', jer svaka druga sličnost sigurno je slučajna. Naime Athumanunh, taj stari heroj bez imena, taj revni čuvar legendi i priča drevnih i starih plemena, zna i priče iz drugih mitologija, pa će ovdje koristiti prigodu pisati i o usporedbama s drugim mitologijama (dakako ne svima, ali s onim najzanimljivijim) kako bi na kraju nešto mogao i zaključiti.
Na Vama je samo da čitate, slobodno razmišljajte i donosite svoje sudove, prosudbe, pa i zaključke ako želite, pitajte, komentirajte ... ali stalno imajte na umu da je Athumanunh Athumanunh (ovo stalno opetujem i pišem) i da su njegove priče samo njegove i on ih dijeli sa svima onima koji ih žele čitati. No, dobro. Idemo mi onda na biće Hrvatskog bajoslovlja koje živi u krošnji Drva Svijeta i ima sposobnost osvijetliti cijelu okolinu oko sebe.
Takvu sposobnost u mitologiji imaju još neka bića slična biću o kojem će u nastavku biti spomena i pisanja. Naime, biće iz Hrvatskog bajoslovlja naziva se Crvenperka (Žarptica, Alemperka ... ponekad bi je tako mogao nazvati Athumanunh), no, Feniks, Benuu, ili pak možda Vucub Caquix (Sedam Papiga – po Athumanunhu), mogle bi biti ptice koje imaju takve osobine kao i božanska ptica Hrvatskog bajoslovlja.
Dakle, radi li se o fazanu, čaplji, orlu ili papigi ... u ovoj Athumanunhovoj priči to nema neku presudnu ulogu, jer ptica je ptica, a svi znamo da na raznim dijelovima našeg planeta žive i obitavaju razne ptice, različitih izgleda, pa se zato stoga držimo mitoloških osobina tih ptica koje opisuju mitologije, ali i staro Hrvatsko bajoslovlje.
Tako Svebog Jakša zna da Crvenperka ima i sposobnost razaznati tuđe misli, bile one ljudske ili božanske, ako se nalazi dovoljno blizu, pa je Crvenperka kada je u blizini Sveboga Jakše uvijek prstenovana na kljunu, Athumanunh želi napisati da joj je tada kljun vezan kako ne bi mogla u svojoj nesmotrenosti odavati stvarne namjere i naume Sveboga. Eto, idemo onda malo u priču i o ostalim mitološkim pticama koje imaju slične ili iste osobine kao Crvenperka iz Hrvatskog bajoslovlja o kojem i kojoj Vam piše Athumanunh.
Možemo tako krenuti nekakvim redom, pa će Athumanunh odmah napisati i objasniti da nazivi Alemperka i Žarptica možda u potpunosti odgovaraju njegovom nazivu za Crvenperku, ali naziv Alemperka dolazi iz Slavenske mitologije, Žarptica pak iz Ruske mitologije, a Athumanunh u Hrvatskom bajoslovlju rabi naziv Crvenperka, a sve iz razloga jer želi skrenuti na različitost mitologija koje, eto lako moguće možda imaju i neke zajedničke niti vodilje. Tako su Ruska mitologija i Hrvatsko bajoslovlje možda dio Slavenske mitologije sa neznatnim i specifičnim različitostima.
Isto tako su drevna Egipatska, ali i stare Grčka i Mayanska mitologija opet možda dio nekakve zajedničke Svjetske mitologije, a kojoj mogu opet tako pripadati i Slavenska, ali i Ruska, baš kao i Hrvatska mitologija (Athumanunh je namjerno pridjeve naziva mitologija pisao velikim početnim slovom). Naime, Athumanunh skreće pozornost na nešto što imaju samo ljudi (nemaju je bogovi i nemaju je životinje, baš kao što je nemaju ni druga mitološka bića – po Athumanunhu), a naravno radi se o mašti.
Po Athumanunhu, mašta je sposobnost koja zapravo 'proizvodi' mitologiju, priče, legende, ali i religiju. Iz 'mašte' rodila se i njezina kćer naziva 'mitska mašta' koja se previše razmazila, pa je danas postala iracionalna i gotovo odbačena. No, to nije dobro, jer upravo je mašta ta koja je znanstvenike, prijašnje, ali i današnje, uvijek vukla i na kraju dovela do 'spoznaje', koju eto opet Athumanunh može nazvati mlađom sestrom 'mašte' ...
Što želi kazati Athumanunh? Mašta dovodi do spoznaje, a spoznaja pak otkriva nove tehnologije ... Zar nam upravo mašta nije davno prije omogućila putovanje kroz Svemir i hod po Mjesecu? ... isto ono što nam danas omogućava tehnologija koja je proizašla iz spoznaje znanstvenika. Ehej, odluta Tako Athumanunh u maštu, pa je red da se vrati u mitologiju (bajoslovlje, pričoslovlje), odnosno na priču.
Izgleda da će se ova priča opet, malo kao i uvijek, razvući i otegnuti, pa će Athumanunh priču o Crvenperki, Alemperki, Žarptici, Feniksu, Benuu, Vucub Caquix ... Enhu ptici, nastaviti kroz cijeli niz priča ...
< | ožujak, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...