Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 18.03.2016.
Nebeski rat 6
Athumanunh - 'drvo spoznaje'
Zašto si im morala ispričati baš sve pojedinosti? Nisi li barem mogla prešutjeti ono o našim igrama, a sama si tražila da to bude naša tajna? Lilith odbojna si mi i ja te poradi toga više ne želim vidjeti. Adam je i dalje bio bijesan i dobrano uznemiren. Ti Adame misliš da si veličanstven? Uskoro će ti nedostajati moje društvo, ako ti već nije počelo nedostajati. Tko ti sada povlađuje i zadovoljava tvoje prohtjeve, želje i zahtjeve? Ha Adame, priznaj ti si nesposoban za te stvari ti moraš nekome stalno nalagati i dosađivati.
Na trenutak u kutu usana Lilith pojavio se osmjeh, onaj pobjednički osmjeh, ali novi napad bijesa Adama potpuno ju je iznenadio. Ma nemoj Lilith, hajde molim te, pa postoji toliko drugih žena koje bi rado bile barem blizu onoga što si ti uz mene imala. Tada se Adam osmjehne i rukom pokaže prema obližnjem manjem vodopadu: Gledaj Lilith, pogledaj je! To je Eva, u svim je poslovima bolja od tebe, a poznaje i ljepše i zanimljivije 'igre' od tebe, a znaš što je najbolje? Uopće mi ne 'kvoca' i ne traži nekakva svoja prava, ne želi moć kao što si je ti željela Lilith!
Lilith ugleda jedru i predivnu mladu djevojku plave kose i svijetle puti kako se kupa ispod vodenih kaskada u plitkom i bistrom jezeru. Lilith promrmlja samo za sebe: Ovome se doista nisam nadala. Ovo je nepravedno i kako je uopće uspio tako brzo pronaći zamjenu za mene? Tog trenutka Lilith 'sikne', pretvori se u zmiju i nestane u gustoj travi, a Adam (Athumanunh je možda u tom trenutku vidio da je nešto cijelo vrijeme zapravo 'opsjedalo' Adama, Lucifer možda) ostane zbunjen naglim nestankom Lilith. Nakon nekoliko trenutaka Lilith dopuza do 'drva spoznaje', opetovano se preobliči u ženu, a tada na svom vratu osjeti hladnoću oštrice.
Lilith se polako okrene i ugleda iza sebe 'mitskog pravednika' kako se smiješi. pozdravljam te Lilith, ali što ti radiš ovdje, znaš da ne bi trebala ovdje uopće biti, a još se motaš oko mjesta na kojem ja držim stražu?! Želiš li ti sada sa mnom popiti kavu, ali nešto dalje od ovog 'zabranjenog mjesta' i sve mi potanko ispričati? Opet su Athumanunhova čula za opasnost divljala, a on nikako nije mogao dokučiti odakle ta opasnost dolazi i to još usred Edena.
Dakako, Lilith je pristala na kavu i u trenutku kada se Athumanunh malo zaokupio nečim drugim i skrenuo pogled s Lilith ona mu je nešto 'tutnula' u napitak. Nakon nekoliko trenutaka Athumanunh je osjetio da mu se vrti u glavi, a potom kao da je napustio svoje vlastito tijelo i lebdio nešto iznad njega. Vidio je da se Lilith, odnosno, sada je Athumanunh napokon vidio ono što do sada nije vidio. Tijelo je bilo od Lilith, ali zapravo je to bio Samael koji je zaposjeo tijelo Lilith.
Athumanunhov um ostao je bistar iako mu je tijelo bilo teško i obamrlo, pa je sada Athumanunh napokon i shvatio da još u pećini on i troje anđela liječnika uopće nisu razgovarali s Lilith, od početka je to bio Samael. Athumanunh je napokon spoznao zašto su mu sva čula za opasnost toliko 'divljala' i upozoravala ga, no, sada je bilo prekasno, jer Athumanunh se nikako nije mogao dokopati svojeg 'žalca stršljena'.
Samael pak je u tijelu Lilith već razgovarao sa Evom koja je u međuvremenu izašla iz jezera. Ono što je Athumanunh čuo od tog razgovora bilo mu je dosta da pronikne u Luciferov i Samaelov naum. Samael je Evu vodio pod 'drvo spoznaje' uz riječi: Ja sam 'glas mudrosti' i moraš kušati slatki plod s tog 'zabranjenog' drveta ...
Eva se kolebala i protestirala: Stvoritelj nam je zabranio jesti te plodove, jer su oni otrovni. Samael je bio toliko uvjerljiv i slatkorječiv, da bi mu i sam Athumanunh povjerovao, a kamoli ne mlada i neiskusna Eva. Uzmi ovaj plodi kušaj ga kako je sladak, a potom jedan ponesi i Adamu i ne boj se što je učitelj zabranio ... Čim je Eva zagrizla jabuku ona se oduševila njezinim okusom, te je požurila s drugom da je ponudi Adamu.
Lilith (Samael) slatko se nasmije, 'pucketne' prstima, a Athumanunh treskom padne i tresne o tlo. Lilith se opet pretvori u zmiju i nestane u dubokoj travi ... ostalo znate, Athumanunh tu može završiti priču i nastaviti tu istu priču, ali s drugim 'akterima' ... sinovima Adama i Eve koji su se rodili nakon napuštanja Edena. Dakle, Abel i Kain, odnosno pričao njima na samo Athumanunhu razumljiv i svojstven način ... no 'Civilizacijska vrata' ponovno su otvorena, pa Athumanunh možda i 'skoči' u neku drugu priču ... vidjet ćemo ...
| < | ožujak, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...