Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
srijeda, 16.03.2016.
Nebeski rat 4
'Adamovo prokletstvo' i priča Lilith
Lilith je tiho odgovorila Athumanunhu: Ja se Adamu više ne vraćam, jer meni je tamo kod njega strašno, on je zao primjerak čovječanstva i poradi njega svi će ljudi, a i ja sama, postati zli. Adam po cijeli dan ne radi ništa korisno osim što kritizira moj izgled. Kada sam hranila životinje od kojih smo dobivali mlijeko, kožu, vunu ... on me vrijeđao kako sam im vrlo slična, čak sam i miris njihov poprimila. Kada sam mu pripremala slasne delicije i obroke u kuhinji, on me opet vrijeđao i požurivao, te govorio kako sam lijena i da mi treba pola dana da mu pripremim jelo ...
... po cijeli dan samo leži u hladovini, smišlja imena za životinje i nazive za stvari i biljke, a ja mu po pozivu moram donositi okrjepljujući napitak. Kad sam ja jednom pokušala predložiti ime nekoj umiljatoj životinjici on je u bijesu zgazio to malo stvorenje i zaključio da ono nije uopće korisno i ne treba postojati. Posebno je očaran i fasciniran svojim falusom, ponekad se sam igra s njim, a mene tjera da ga obožavam i divim mu se ...
... od silnog nerada on je dobio na težini i tijekom seksa pritišće me i vrlo je nezgrapan, pa sam mu ja predložila da promijenimo položaj, obrazlažući da sam ja lakša, ali on je tada sasvim poludio. Počeo je vikati da je njemu dodijeljen 'dominantan' položaj i da on treba uvijek biti iznad mene, te da nikada neće pristati da on bude ispod mene, a potom ... Ovdje je Lilith na trenutak prekinula svoju priču. Anđeli su bili iznenađeni i gotovo zbunjeni pričom, a Athumanunh pak je sebi u bradu promrmljao:
Zar nas to 'Adamovo prokletstvo' još uvijek prati?! Naime, Athumanunh se prisjetio sebe samoga i nekih svojih postupaka i promišljanja ... Athumanunh je tog trenutka u potpunosti razumio Lilith, a sebe je doživio kao Adama.
Zamišljen i na trenutak neoprezan Athumanunh 'srkne' kavu, te opeče usne i jezik, pa opsuje. Lilith se nasmije, a anđeli prijekorno pogledaju Athumanunha koji samo slegne ramenima. Nakon toga riječ opet uzme Sanevio: Lilith, zar ti ne znaš da svaka priča ima dvije verzije? Adam nam je ispričao istu priču, ali malo drugačiju, te on tvrdi da ti nikada ništa nije prigovarao, ali da si mu se ti po cijeli dan 'uvlačila' u njegove misli, zavodila ga, dražila ga, izmišljala priče i igre koje su ga gotovo izluđivale, a najgore je to što si ga ucjenjivala tim ... tim seksom kako si sama nazvala tu igru.
Lilith tada priđe svakom od tri anđela i stane se izvijati i trljati svojim tijelom uz njihova snažna anđeoska tijela. Na kraju to isto napravi i Athumanunhu. Dok su tri anđela ostali savršeno mirni, Athumanunha je ovaj postupak Lilith prvo uznemirio, a onda valjda i uzbudio, ali čula za opasnost su mu opet podivljala ... Sada je Athumanunh bio gotovo uvjeren da je cijela spilja, ili nešto u spilji vrlo opasno, ali gdje je?! Odakle dolazi ta opasnost?
Opet je Lilith prekinula Athumanunhova razmišljanja iznenadnim i neočekivanim pitanjima upućenim prvo anđelima, a potom i Athumanunhu: Odgovorite mi vi 'božanski pravednici', ali iskreno! Jesam li Vam poželjna, jesam li Vam lijepa? Odgovori i ti 'mitski pravedniče' sine Adamov! Jesam li ti poželjna kao žena? Anđeli su po drugi puta bili strašno zbunjeni, ali i Athumanunh je ostao na trenutak bez riječi.
Tada opet riječ preuzme Sanevio: Kakvo ti je to pitanje Lilith? Naravno da si predivna, pa i poželjna ... ili, kako ti kažeš 'seksi', ali kakve to veze ima s cijelom ovom pričom? Lilith se opet okrene prema Athumanunhu i opet ga iznenadi pitanjem: Čovječe, sine Adamov, želiš li leći sa mnom i imati seks? Odgovori iskreno! Athumanunh potpuno zbunjen promuca: Da, ali ... Lilith opet odlučno odgovori: No, ja ne želim seks s tobom! Što ćeš sada učiniti? Athumanunh se sada namršti i pomalo ljut ili uvrijeđen, možda povrijeđen, nije mogao dokučiti koji su mu osjećaji proradili, pa samo mirno odgovori: U redu ako ne želiš, ali ...
Lilith sve 'opasnijeg', na trenutak Athumanunhu se učinilo i sve 'demonskijeg', lica opet poviče: Zar me sada nećeš prisiliti na seks! Zar nisam povrijedila tvoj muški ponos i tvoje pravo da vladaš nad ženom, pravo koje ti je priskrbio još Adam?! Sada pak se u razgovor uključi i treći anđel imena Samenigolofu: Što ti je Lilith, to bi se nazivalo silovanje, a sam Stvoritelj to je zabranio! Zar ti ... Opet Lilith prekine Samenigolofua: Evo sada imate odgovor zašto se ne želim vratiti Adamu! Čuli ste moju priču i sada me ostavite na miru, ili činite što morate!
| < | ožujak, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...