Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 11.03.2016.
Aspekt Noći 8
Zmija, požuda i slabost žene
Prije nego Athumanunh 'skrene' ovu priču o 'padu čovjeka' poradi ljubomore prema 'mračnim' (ktoničkim - podzemnim) božicama koje nastaju u mitologiji poradi slabosti 'Prve žene', (ali i 'Druge žene') malo će se pozabaviti nečim što opet 'poput prokletstva' nose samo žene ... da, to je mjesečnica (menstruacija) koju je kod žena 'izazvala' zmija!
Eh, o čemu i čega se sve neće dosjetiti taj Athumanunh?! No, dobro, dakle, opet samo na sebi svojstven način mora to malo pojasniti Athumanunh, taj stari heroj bez imena što vidio je i prošao tisuće bitaka što 'Dobro' vodilo je protiv 'Zla' ...
Zašto je baš obličje zmije uzeo 'zločesti' Samael kada je želio 'zavesti i navesti' Evu na grijeh, pa se onda umiješala Lilith kao personifikacija Mjeseca (jer jedino Mjesec ima moć carstva snova, mašte i romantike ... koliko god da su 'kćeri Evine' Lilith odbacile, sama Lilith to nikada nije učinila).
Dakle, Mjesec sam sebi nije potreban, on je potreban drugima kako bi mogli sanjati, maštati ... pa stoga Mjesec na sebe preuzima i tu ženinu 'krivnju' mjesečnice. Zmija zapravo u mitologiji predstavlja simboliku plodnosti, besmrtnosti, obnavljanje, liječenje, ali i Zlo.
Upravo ovdje, u personifikaciji Lilith s Mjesecom, Athumanunhova priča jednostavno mora 'skrenuti' prema Hekati (titanka) koja je u mitologiji gospodarica neba, mora i zemlje. Lilith drži ključeve podzemlja, pa kao zaštitnica cjelokupne magije, posebno čarolija koje su u vezi s ljubavnim činima i prizivanjem mrtvih, Lilith je povezana i s Mjesecom, a preko njega i sa životom žena.
Tijekom spolnog sjedinjenja Samaela (čije je obličje zapravo uzela Lilith) i Eve, a zapravo Eve i 'Zmije', ta zmija grijeha i zločestoće jednostavno je ugrizla Evu. Dakle potekla je krv, nečista krv je zapravo nečisto sjeme Samaelovo. Kasnije Eva zavodi Adama u trenutku kada ima mjesečnicu i tu opet sada Eva (druga žena) na sebe navlači prokletstvo mjesečnice za vrijeme koje je zabranjeno spolno općiti muškarcu i ženi, jer tada (kada žena ima mjesečnicu) Lilith je najmoćnija i najopasnija, zapravo, prema mitološkim pričama ona je nazočna i jedini joj je cilj 'skupiti prosuto sjeme' muškarca koje ne završava u utrobi žene.
Upravo tim i takvim 'skupljenim prosutim sjemenom' Lilit oplođena rađa najopasnije demone. Mitološka priča tu ne staje i ide dalje, pa tako sva djeca začeta izvan braka postaju 'lagan' plijen Lilith. U srednjem vijeku muškarac nije smio čak ni tijekom seksualnog čina vidjeti potpuno obnaženu svoju zakonitu suprugu, jer djeca začeta na taj način opet su smatrana kao djeca s 'potlačenom dušom' koja naginje Lilith.
Athumanunhovo moćno mitološko oružje nazvano 'žalac stršljena' (mač),'ražina bodlja' (koplje) i 'kornjačin karapaks' (štit) kojim može parirati svim mitološkim oružjima, pa čak i samim 'anđeoskim oštricama' (osim 'božanskoj vatri' kojom su anđeli izgarali u ljubavi za Stvoritelja).
Takvo mitološko 'univerzalno' vjerovanje u seksualne slabosti tijekom spolnog čina muškarca i 'kćeri Evine', a u korist Lilith, uspjelo se zadržati sve do kraja 19. stoljeća, (možda po Athumanunhu i do kraja 20. stoljeća u nekim ruralnim sredinama). Dakle, to 'univerzalno vjerovanje', po Athumanunhu, direktan je i jedan od najodgovornijih krivaca za svu mračnu seksualnu dekadenciju Srednjeg vijeka i sve do kraja 19. stoljeća Novijeg doba.
Evo zašto: bila je 'zabranjena' svaka emocija, pa čak i u mislima, ljubavnika, supružnika ... jer bilo koja grimasa na licu žene mogla je izazvati dekadenciju djeteta. Athumanunh ni zamisliti ne želi kako su se uopće žene osjećale poradi toga, no, ovaj put, iako to opet po Athumanunhu nije nikakvo 'pravedno' olakšanje za ženu, ista zabrana vrijedila je i za muškarca.
Sve te, Athumanunhu nerazumljive, zabrane postajale su sve rigoroznije i potpuno uništavale intimni seksualni život čovjeka (samo muškarac i žena zajedno po Athumanunhu nose zajednički nazivnik čovjek), pa je taj čin postepeno uzurpiralo kompletno pravo samo i jedino za razmnožavanje (produženje vrste). No, ipak, negdje oko 13. stoljeća (po Athumanunhu) 'trubaduri Mediterana' počeli su buditi romantiku i slaviti ljubav i brakovi plemstva koji su do tada isključivo planirani i nadzirani počeli su se mijenjati.
Naime, u tim 'planiranim i strogo nadziranim brakovima' Athumanunhu nije ni čudno što su bračne prijevare uzimale maha, ali valjda je tako moralo biti jer trebalo je sačuvati zemlju, vlast i kraljevske saveze, a Athumanunhu je poradi toga i puno razumljivije zašto se sva krivnja 'prebacila na Lilith' ...
| < | ožujak, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...