Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 08.03.2016.

Aspekt Noći 7

Majčina uspavanka (lullaby ili lillu by)

Koračajući kroz mitologiju u potrazi za 'Prvom' i 'Drugom' ženom Athumanunh nailazi i na uspavanku koju majka pjeva svojem djetešcu ... promišlja tako Athumanunh malo i o 'slovkanju' (spelling) – nije li možda netko krivo shvatio 'majčinu uspavanku' kojom ona zapravo želi odvratiti 'strašnu Lilith' od svojeg djetešca?!

Zar možda nije to umjesto 'lullaby' (uspavanka) trebalo biti 'lillu by' (Lilith odlazi!) ... ? Ovdje se u priči Athumanunh opasno približio 'nepravednom' prikazivanju Lilith kao demona kojem se pripisuju tri 'demonske djelatnosti': zavođenje i seksualno iscrpljivanje muškaraca (poglavito oženjenih), krađa i ubijanje male dječice i uzimanje obličja Nemaha (demona, vještice, vampira, sucube ...)

Bilo kako da bilo Lilith je već tisućama godina sinonim za nešto demonsko, nadmoćno, seksualno-magijsko ... Muškarci, ali i 'kćeri Evine' strašno se boje Lilith koju proganja i spaljuje na lomači strašna inkvizicija jer eto 'Ona' zna i umije stvari koje ne bi trebala. Kada pak u Srednjem vijeku pokaže otvoreno svoju seksualnost 'Ona' postaje bludnica u čije je tijelo ušao 'Nečastivi' te završava na giljotini ...

Najopasniji protivnici Lilith su 'kćeri Evine' koje su u strahu za svoju djecu i muževe. Noć postaje bojno polje 'kćeri Evinih' i Lilith. Tako se Lilith tradicionalno predstavlja kao 'negativka' i oličenje strašne demonske sile. Krivnja joj se propisuje pod krinkom da 'Ona' to zapravo radi iz osvete za nanesenu nepravdu, za progon i zabranu povratka u Eden ...

Međutim, Lilith iako je zapravo mudra, samosvjesna i pametna, pa ako i njezina želja za ravnopravnošću s muškarcem nije nikakav grijeh, ona grijeh čini u trenutku kada se želi 'izjednačiti' sa samim Stvoriteljem. Athumanunh se mora i može složiti da svaka žena u sebi nosi oba 'ženska principa', jer ako je Lilit odvojena od Eve u ženskoj psihi pojavljuje se seksualna nezainteresiranost žene.

Na Athumanunhovu žalost, kod današnjih žena Lilith je prisutna tek u 'tragovima', jer mnoge današnje moderne žene tek nakon što dožive i pretrpe za Athumanunha neopisivu podjarmljenost i podređenost u sebi 'bude' Lilith te se zapravo pretvaraju u 'ranjene i opasne zvijeri' te skreću u muškarcu neprihvatljivi i potpuno nerazumljivi feminizam.



Još jednom Athumanunh opetuje da ništa nema protiv ženske emancipacije i potpune ravnopravnosti s muškarcem, ali Athumanunhu pomalo 'smeta' kada doživi prezriv pogled žene kojoj želi ustupiti sjedeće mjesto u tramvaju ili kada se požuri i otvori vrata neke jednostavne trgovine (ove moderne otvaraju se ionako mitološki i feministički na 'sezame otvori se') pa i u tom pokušaju doživi kritiku: 'Hvala, nije bilo potrebno, to sam mogla i sama!' ...

Athumanunh opet ne razumije zašto današnje žene (ovdje se ne računaju djevojke u pubertetu i adolescentice) postaju 'očarane' svojom zavodljivošću i tijelom (njegovim skrivenim tajnama i moćima) tek negdje oko ili čak i nakon 40-te godine! Nakon tih godine kao da se odjednom 'bude', kao da se nekim 'čudnovatim' povratkom vraća njihova druga polovica osobnosti.

No, ipak, Athumanunh je zamijetio i zapisao da 'rat između Eve i Lilith' bjesni na još jednom bojnom polju. Naime, Eva zadovoljava sve svoje potrebe u jednoj (prvoj) vezi s muškarcem, dok Lilith to jednostavno ne može, pa 'skače' iz veze u vezu i stalno bježi i pati od ljubomore prema Evi.

Na drugoj strani Eva je ljubomorna na Lilith jer ona (Lilith) je slobodna, a ona (Eva) je 'prikovana' za obitelj i muža ... Tako 'malo po malo' Eva i Lilith zapravo naginju prema 'onoj koje se boji' i sam mitski pravednik Athumanunh, a to je Lamia. Ta predivna mitološka kraljica zapravo je opasan 'duh Noći' koji potajno 'ljubuje' s mitološkim bogom Keresom, a opasna vojska su joj 'osvetoljubivi duhovi' (oni koji su umrli nepravedno i nisu sahranjeni po obredniku) ...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...