Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 05.03.2016.

Aspekt Noći 4

Inkub i Sukuba

Djeca Lilith začeta s 'palim anđelom' nazivaju se 'lilimi', točnije inkubi (sinovi) i sukube (kćeri). Oni su zapravo 'ljudske kreature' koje imaju krila. Djeca koju je Lilith začela s raznim demonima pustinje na obalama Crvenog mora nazivaju se sedimi (zlodusi).

Kako je Lilith odbila vratiti se 'Prvom muškarcu' bez ispunjenja njezinih uvjeta, Stvoritelj je odustao od Lilith i 'Prvom muškarcu' dodijelio 'Drugu ženu' koju će Athumanunh ipak nazvati Eva. Čim je Lilith spoznala da sada Adam ima novu družicu poželjela mu se vratiti, ali za to je bilo prekasno, jer ulaz u Eden zapriječile su joj straže kerubina.

U obličju zmije, Lilith, da Lilith, a ne Samael (pali anđeo), navela je Evu na grijeh kušanja zabranjenog voća, a Eva je to samo naivno prenijela na Adama, ali i na ostala bića što živjeli su tada u tom vrtu rajskome. No, nekoga ipak Eva nije uspjela navesti na grijeh kušanja zabranjenog voća. Bila je to rajska ptica nazvana Milkam, Ovu rajsku pticu kasnije će kroz mitologija prepoznati pod nazivom feniks. Sada na trenutak Athumanunh mora skrenuti priču prema toj ptici.

O toj plamtećoj mitskoj ptici, od samog njezinog pojavljivanja u Osvit ljudske civilizacije, priče su stalno spekulirale, a spekuliraju još i danas. Njezin rajski i mitski predivan izgled možda predstavlja ljudsku nadu u kojoj ljudi vide nadu da besmrtnost ipak postoji i da život na kraju može pobijediti smrt.



Iako postojanje 'plamteće mitske ptice' nikada znanstveno nije dokazano Athumanunhu je zanimljivo kako o toj ptici pričaju i kazuju egipatska, grčka, rimska, kineska, mayanska, židovska, ruska, hrvatska ... i ine mitologije. Možda je ona ipak doista postojala i da li netko uopće sto posto može utvrditi da nikada nije postojala i da ne postoji još i danas!?

Athumanunh pak, taj stari heroj bez imena, taj gorljivi mitski pravednik, taj veteran koji sudjelovao je u tisućama bitaka koje vodilo je Dobro sa Zlim, vjeruje da će njegova Enhu ptica na kraju u posljednjoj bitci, nošena slobodnim vjetrom iznad šuma prekrasnog srebrenog bora, napokon pobijediti Zlo i donijeti Svijetu konačno Dobro.

Athumanunh je zapravo vrlo sretan što je to čudnovato mitsko biće danas samo plod mašte i proizvod vjerovanja ljudi koji mogu zamisliti i vjeruju u tu plamteću pticu, jer ... Athumanunh ni zamisliti ne može, a i ne želi znati, što bi li sve ovaj 'nesretni homotehnicus' što odavno je prije već izgubio ljepotu snova i zagonetnost mašte, mogao učiniti toj mitskoj ptici.

Što bi li mi danas bili kadri učiniti toj predivnoj ptici ... staviti je u krletku nekog zoološkog vrta i nakon početnog ushićenja zaboraviti je, a možda čak i prestati hraniti ... Ne! Athumanunh zadovoljno može zapisati i živjeti u mašti da ova 'plamteća ptica' vara Smrt po tko li već zna koji put i pruža posljednju nadu da će Dobro na kraju ipak pobijediti Zlo, pa neka vjerovanje u 'mitsku pticu' ipak ostane samo vjerovanje onih koji još uvijek sanjaju, a mi se vratimo natrag u priču o Lilith i Evi ...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...