Rat 'Prve' i 'Druge'
Dakle, kada je Stvoritelj vidio da 'Prvom čovjeku' doista nedostaje njegova druga polovica 'Prva žena' koja u ovoj priči nosi ime Lilith (njegova božanska blizanka i družica), zapovijedi Stvoritelj svojim vjernim kerubinima (Saneviu, Sanesiviu, Samenigolofu, a Athumanunh će biti četvrti u toj potjeri za Lilith i pokušaju u kojem će 'Prva Ona' biti vraćena 'Prvom čovjeku') potjeru za odbjeglom 'Prvom ženom'.
Athumanunh i kerubini pronašli su Lilith u pećinama pustinje na obalama Crvenog mora, ali za njezin povratak bilo je prekasno. Ovdje Athumanunh mora početi svoju priču o Lilith, jer ovdje počinje Athumanunhovo poimanje žene koja je za Athumanunha vrlo kompleksno biće (možda je riječ 'složeno biće' mogao napisati Athumanunh) puno složenije od muškarca.
Athumanunh izuzetno cijeni žene (ovo morate imati stalno u vidu ako pratite Athumanunha u ovoj priči!) Athumanunh će ženu, tu drugu polovicu Stvoritelja (ako je Stvoritelj doista želio stvoriti čovjeka na 'sliku svoju' i želio je sigurno da on bude dobar), tog 'drugog blizanca božanskog', Athumanunh lakše poistovjeti sa 'božanskim stvaranjem života' ...
O čemu piše u ovoj priči Athumanunh? Jednostavno žena 'stvara' život (naravno, ne bez muškarca mora opet zapisati Athumanunh jer mitološka je tajna da ni Stvoritelj nije bio 'sam' kada je 'stvarao' čovjeka) Iako mitološka priča kazuje da je JEDAN stvorio DVA, a onda su DVA nastavila niz ... tu se još nešto moralo 'umiješati kod stvaranja' ... no ostavit će to Athumanunh za neku drugu priču i bolje da se vrati u postojeću priču.
Dakle, po Athumanunhu, žena rađa život, a muškarac samo teži kozmičkoj ravnoteži spajanja, za stvaranje života trebaju podjednako i žena i muškarac, ali žena je ipak nešto bliže početnoj božanskoj kreativnosti. Dobro, ali zašto se Stvoritelj ipak odlučio stvoriti i 'Drugu ženu' i opet je podredio 'Prvom muškarcu', ali u tom opetovanom stvaranju čak još više podredio ženu muškarcu (naime, prva je stvorena od 'zemaljskog praha', skoro slično 'finoj prašini' od koje je stvorio muškarca, ali drugu je stvorio od rebra, odnosno od dijela muškarca) ...
Ovdje priča počinje poprimati nešto kompliciraniji dio jer imamo 'Prvog', 'Prvu' i 'Drugu' i njihov međusobni odnos (interakciju) koju Stvoritelj nije želio, ali se ona dogodila, a to je: 'Prva' bježi od muškarca i ističe svoj praiskonski, nagonski, slobodni duh ravnopravnosti, potom muškarac od Stvoritelja dobiva 'Drugu', naravno tek kad je 'Prva' odbila vratiti se natrag ...
Tada 'Prva' postaje odjednom ljubomorna na 'Drugu', čak je i seksualno zavodi i navodi na grijeh. Kada 'Druga' spozna da je zapravo upala u 'zamku' 'Prve' ... započinje rat između njih dvije, a koje su opet 'jedna te ista' po Athumanunhu ...
< | ožujak, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...