Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 02.03.2016.

Aspekt Noći 1

Lilith – žena, majka, sucub, demon, vampirica, vještica, levijatan ...

Onda pak se Sonsyreya još nečega dosjeti i zapovjedi svojim kontesama: 'Zapalimo vatru i sjednimo oko nje, ogrnimo se toplim ogrtačima i čekajmo. Ako to rade oni, zašto to ne bismo uradile i mi?! Nešto se mora dogoditi, jer sigurna sam da sam samo na korak od Njegovog sna, osjećam ga po cijelom tijelu i kao da će mi srce iskočiti iz grudiju. Spremna sam za svoju Sudbinu.'

Čim su Dyadonkhe zapalile vatre, a nemirni plameni jezici stanu plesati neki tajnoviti ples, odmah potom, najprije tiho, pa onda još tiše, da bi napokon najtiše počele padati pahulje prvih 'Bijelih alandskih snjegova'. Dyadonkhe se ogrnu svojim ogrtačima i tada iznenada, niotkuda, baš kao i 'Bijeli snjegovi', ničim izazvani, ničim potaknuti, iz tajanstvene šume Mynechyz, onako kako su to uvijek i činili, pojavili su se mnogobrojni odredi teško oklopljenih ratnika ogrnutih u plave ogrtače.

Tihi poput sjena, nečujno, poput tmine noći, kao prethodnica nečeg još mnogo misterioznijeg, moćnijeg i opasnijeg, oni su mirno jahali svoje plemenite snažne konje. Bili su to Unakasovi 'Krilati jahači', strašni i šutljivi ratnici, ratnici koji su čuvali prostranstva Sylenca, ratnici koji su u žestokim konjaničkim karijerima jezdili dolinama Taweghe vješto se stapajući s krošnjama srebrenog bora, jer njihove su odore potpuno nalikovale tim krošnjama, tim iglicama koje je prošarao snijeg.

Ledeni dah strašne Athumazye ledio je dah snažnih alandskih konja i njihovih 'Krilatih jahača', a onda je pukovnik Unakas izdao snažnu zapovijed: 'Alandhos, ghan saluminhe ift Handrha!' Munjevitom brzinom pojave se bliješteće alandske oštrice i uz istodoban zveket nestanu pod plavetnim ogrtačima 'Krilatih jahača' ...



Dogodilo se to možda na samom početku Vremena, onda kada je Stvoritelj odlučio Svijet koji je stvorio pokloniti čovjeku. No, od tog praiskonskog trenutka započela je i 'Tajna'. Zašto je Stvoritelj, koji je doista vjerovao i želio Dobro, a Athumanunh je potpuno siguran u to Dobro, odlučio stvoriti 'Prvog muškarca' i to od najfinije prašine što iznjedre ih mitski Vjetrovi praiskonski na želju Stvoritelja ...

Znao je Stvoritelj da tom 'Prvom muškarcu', a da bi postao 'potpun' i 'dobar', treba i druga polovica, dakle 'Prva žena' ... no zašto jednostavno Stvoritelj nije 'postupak' opetovao na već provjeren način, nego je tu posegnuo za novim materijalom, a to je taj drugi put bila zemlja, Athumanunhu to opet 'golica' maštu i priča može početi.

Dakle, 'Prvi On' i 'Prva Ona' jednostavno su se jednom morali oko nečega razići. Eh, sad tko je zapravo 'prvi' počeo Athumanunh će to teško 'detektirati', ali sve je počelo upravo onim što je trebalo biti 'rajski užitak' i 'Njemu' i 'Njoj'. Tako je 'On' bio uvjeren da je njegovo pravo 'superiornost', no, 'Ona' se time nije mogla složiti i pomiriti i tražila je da ponekad mijenjaju 'superiornost' i 'inferiornost'.

Ako je Athumanunh malo previše zakomplicirao sada će to malo pojasniti. Dakle, radi se o 'poziciji' tijekom ljubavnog snošaja, da, tijekom seksa. 'Ona' je ponekad jednostavno željela biti 'superiorna' (gore, iznad .. možda bi trebao napisati Athumanunh) no, 'On' to jednostavno nije želio, ili nije mogao razumjeti i tako je počela 'prva mitska svađa' ljubavnika u 'rajskom vrtu' i to zbog čistog tjelesnog užitka ...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...