Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 26.02.2016.

Magla Avalona 3

Onda kada se ljubav pretvori u mržnju

Dobro, a zašto onda zadrhtiš svaki put kada čuješ Njegovo ime, kaži nam princezo Wyxena? Davno prije Intosh nam je pričao o predivnoj princezi s Toplih mora Južnih. Stari je Intosh oduvijek govorio da će On doći i sa sobom dovesti vjetar, a vjetar će dovesti kiše sa sjevera koje će natopiti Wananunhu, tu prokletu zemlju žeđi. Gledaj princezo nije baš sve bilo uzalud, ovo jutro se budi bez sunca, a noćas smo slušali pjesmu 'Onih koje smo zaboravili'. Njihova pjesma pjevala je o ovom jutru i o tome da će s ovim jutrom nestati i žeđi. Ako su to stvarno Vitezovi vjetra, u što više ne sumnjamo, pa ako oni pjevaju o 'Nečijim snenim plavim očima', onda legenda postaje stvarna.

Ti si ta tajnovita princeza s Toplih mora Južnih, pa zato slobodno skini tu masku samoće, jer više nas ne možeš prevariti. Ti osjećaš snagu ljubavi, a On ima vatru u žilama i napokon je tu. On je danima već u zemlji Wananunhy, pa zbog toga i svi osjećamo ovu okrjepljujuću vodu u ustima. Iako si ti svoju crnu kosu do sada uspješno skrivala pod naslagama pijeska to Ti više neće poći za rukom jer s njim je došao i vjetar koji Ti već danima mrsi tu predivnu crnu kosu koju si svih ovih dana uspješno skrivala od nas.

Sada se princeza Sonsyreya konačno prestane izvlačiti i prizna: 'Istina je sve što si rekao starče. Alanđanin je već danima u Wananunhy, a tko bi se uopće mogao sakriti generalu Paski i njegovim ratnicima. Sjetite se prije nekoliko dana one iznenadne i neobične pješčane oluje. Nije ona bila slučajna, sve je to Paskino djelo. Jedino je tako mogao pretražiti sve vaše šatore i uvjeriti se da sam se kod vas sakrila, a da to vi niste ni primijetili. Ipak, na trenutak je postao neoprezan jer morao je biti siguran da sam to ja, a to je bilo dovoljno da ja njega uočim u oblaku pijeska…'



Dakle, Athumanunh i dalje u zagonetnoj i maglovitoj priči o ljubavi koja to zapravo nije pronalazi još jedan dokaz. Naime, Athumanunh je sasvim siguran i uvjeren da je Morgana zapravo nesretna u ljubavi i da traži 'izgubljenu ljubav' koju je izgubila u trenutku kada su je 'nasilno' udali za kralja Urynesa (to Morgana nikako nije mogla oprostiti majci Igrain, a još više je za to osuđivala svog očuha Uthera koji je nakon smrti njezinog oca oženio njezinu majku)

Athumanunh pronalazi u priči vidljive i nepobitne dokaze da je u jednom trenutku Morgana zaljubljena u Lancelota. No, Lancelot je jednostavno 'začaran' Guinever i ne primjećuje ni jednu drugu. U isto vrijeme u Lancelota je zaljubljena još jedna dama Camelota, a to je lijepa Elain (kćer kralja Pelasa).

Ovdje opet imamo jedan 'zaplet' do kojeg je dovela 'ljubav', zapravo i ovdje se 'ljubav pretvara u mržnju' (kod Morgane) ili čak u smrt (kod Elain). Ovdje Athumanunh otkriva patnju i bol žene kojoj nije uzvraćena ljubav i samim time lako Athumanunh povlači 'paralelu' do Dame od Vlasca, odnosno, do djevojke koja postaje usidjelica.

Jednostavno 'Lady Astolat', baš kao i 'Lady Shallot' zapravo su nesretna Elain kojoj Lancelot nije uzvratio ljubav. Elain se opet poslužila 'ženskom varkom' (čarolijom) i pijanog Lancelota u mraku natjerala da je zamjeni s kraljicom Guinever. Iz ove veze rodio se 'najčistiji i bezgriješni vitez' koji je jedini shvatio smisao, a time i pronašao 'Sveti gral'.

Dakle, nesretna Elain potpuno je svjesna da u 'igri' u kojoj je 'ulog' Lancelot, a koju mora 'igrati' sa kraljicom Guinever, jednostavno nema nikakvu šansu, ostaje joj samo tražiti pomoć od Morgane u 'čarobno-pijano-mračnom' odnosu pokušati barem dobiti tijelo Lancelota, ako već ne može doprijeti do njegove duše i imati njegovu ljubav.

Što radi Morgana i zašto uopće Morgana uopće pomaže Elain? Naime, po Athumanunhu, Morgana sve to radi zapravo iz osvete (mržnje) prema Lancelotu koji ni njoj nije uzvratio 'ponuđenu' ljubav. Upravo ovdje Morgana nikada 'sličnija' nije bila Morigani strašnoj božici osvete. Athumanunh lako prepoznaje osvetu, mržnju, smrt ... aspekte koji prate strašnu 'božicu Osvete' ... i trenutak u kojem se 'ljubav pretvara u mržnju' koja tako truje 'svijetlost i čistoću' Okruglog stola.

<	veljača, 2016					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...