Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
srijeda, 10.02.2016.
Izgubljen Svijet
Drevni učitelji izgubljene mudrosti
Athumanunh je pokrenuo 'Civilizacijska vrata' i eto ga u novoj priči. Dakle, ovaj puta Athumanunh je zalutao u mračnim šumama zemlje Pikta (Za one koji ne znaju to je na otoku gdje se danas nalazi Velika Britanija).
U prvom trenutku Athumanunhu se učinilo da je ovo pusta zemlja u kojoj besprijekorno vladaju 'prirodne sile' jer nigdje nije bilo tragova bilo kakvih aktivnosti ljudskog društva. Ova 'čista i divlja' priroda u zaključcima Athumanunha manifestirala se kroz neograničeno bujanje šumskog raslinja.
Gdje je to zapravo 'zalutao' Athumanunh? Kakve su to mračne šume koje mistično prekrivaju guste sive izmaglice? Pitanja su koja se prva nameću, pa prije nego Athumanunh 'zakorači' u priču bilo bi dobro da je malo i objasni.
Naime, Athumanunh je naumio malo istražiti (na samo sebi svojstven način) zagonetno kamenje drevnog Stonehengea i to doista ne bi bio baš nekakav problem za ovog 'starog heroja bez imena', ali Athumanunh kao Athumanunh, poput nekakvog magneta za tajne, on naleti prvo na 'izopćenog druida' imena Daragh (sin crnog hrasta zapisat će Athumanunh u svoju bilježnicu).
Od početnog nepovjerenja, između Daragha i Athumanunha, ubrzo će se izroditi snažno i neraskidivo poštovanje i prijateljstvo koje će potrajati kroz čitavu priču. Naravno Athumanunh će svoju radoznalost 'platiti' i susretom s moćnom čarobnicom Morganom.
Problemi u koje će Athumanunh upasti poradi predivnog tijela božice ove čarobnice (Athumanunh je na kraju samo čovjek čiji osjećaji prema lijepom i božanskom uvijek 'izrode' nekakav problem) riješit će neočekivana pojava barda za kojeg će Athumanunh u prvom trenutku pomisliti da je tek mladić (neopisivo iznenađenje pojavit će se na licu izbrazdanom od mnogih oštrica koje brada jedva sakriva, kad napokon shvati da je bard zapravo prekrasna djevojka imena Shanrha).
U ovoj priči Athumanunha prate njegovi Vitezovi vjetra, ratnici bez premca i mana, ratnici što pojavili su se odmah nakon potonuća Atlantide i propasti Slavnih gradova ... i naravno, kao poslastica na kraju, Athumanunh je morao 'zalutati' u legendu o kralju Arturu i njegovim vitezovima Okruglog stola ...
Kako će Athumanunh sve to rješavati u njegovim 'kratkim pričama', kakve će sve tajne otkriti, misterije upasti i zagonetke riješiti ... pročitat će oni koje to zanima.
| < | veljača, 2016 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...