Athumanunhova 'Zvjezdana (Civilizacijska) vrata' i 'Civilizacijski krugovi'
Prije nego Athumanunh sa svojim hidalgo konkuerosima stigne u misterioznu dolinu Nazca i malo se, 'na samo sebi svojstven način', 'pozabavi' misterioznim crtama Nazce (ali i Palpe jer to je za Athumanunha neodvojivo i neraskidivo), mogao bi malo razjasniti 'kako i zašto skače' u svojim koračanjima kroz zagonetke i tajne drevnih mitologija, prošlosti ...
Athumanunh je za svoje potrebe, kako bi mogao 'skakati i koračati' kroz mitologiju i ljudsku prošlost, sebi načinio (konstruirao) 'svoja Stargate' (Zvjezdana ili civilizacijska vrata). 'Skokovi' se temelje kroz Athumanunhove izračune pri čemu Athumanunh za 'nultu točku' ili ishodište uzima točku 'polarnog azimuta' (Sjeverni magnetni pol), iz praktičnog razloga što on utječe na sve kompase kojima je Athumanunh vičan i sklon.
Dobro, kako to izgleda Athumanunh Vam je nacrtao na svojoj sličici koju će sada kroz priču objasniti:
Dakle, Athumanunh je negdje blizu Nazce, (bio je u Machupicchu, Ollaytatambu, Cuscu, Tiahuanacu ... (sve su to mjesta ATHU Civilizacijskog kruga) ... može još u tom krugu 'skočiti' do: Uskrsnih otoka, platoa Gizeha, Siwe, Petre, Persopolisa, ali isto tako može 'lutati' po 'mjesečevom krajobrazu' u Sahari, točnije u Tassil N'Ajjer, pa po Paratoari, Preah Viheara, Pyaya, Khajuraho, Mohenjodaro, Ur, otočju Aneityum (Novi Hibridi) ...
Sve je to po Athumanunhovim proračunima 'približno jednako' udaljeno od Sjevernog pola i 'dodiruje' (uz Athumanunhove popravke) zamišljenu crtu Athumanunhovog civilizacijskog kruga (neke vrijednosti Vam je Athumanunh izračunao u tablici na sličici). Na svim ovim mjestima 'rasla je i cvala je ljudska civilizacija', zagonetno je nestala ili se samo sakrila na 'kotačima ljudskog neznanja', a tajne i zagonetke što dobro su skrivene, ali i zorno vidljive privlače upravo tog nepopravljivog 'lutalicu' kojeg ja nazivam Athumanunh ...
Ako pak Athumanunh izabere novu udaljenost od Sjevernog pola, postavi 'nultu točku' na novoj udaljenosti (sada je ta udaljenost, u ovom 'Civilizacijskom krugu' na NT 6 220 milja, a sve što Athumanunh 'pronađe' u tom dijelu 'kruga' domet su njegovih ATHU vrata ...) vrijednosti, udaljenosti i izračuni se mijenjaju, a Athumanunh postavlja svoj 'Azikut' na novu poziciju, zatvara krug od 360 stupnjeva, ili 64-00 tisućita i njegovo novo 'koračanje i lutanje' može početi ...
Naravno, Athumanunh se zabavlja jer radi 'ono što voli' i pri tomu primjenjuje 'ono što zna', no to ponekad može biti 'zakomplicirano' po Athumanunhovom poučku – 'govori malo i priča nerazumljivo' ...
< | siječanj, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...